„Riječju, moramo svim snagama ustezanja obraniti svoje pravo da ne štetimo sebi, i drugima.“
Dr. sc. Andrija Crnković
Autor gore navedene rečenice se odaziva još i na nadimak Tesla. Tesla je u jednoj rečenici sažeo suprotnost svega onoga što vidimo posljednjih dana u Hrvatskoj.
Danima se već ne spava u Hrvatskoj. Noći su probdijene u molitivi za povoljnu presudu generalima. I za spas 25 milijuna hibridno depozitiranih kuna Crkve u Karlovačkoj banci. Pozivali su naši prelati i na molitvu za osumjičene u aferi Daimler, suvlasnike tvornice oružja HS produkt koja zapošljava tisuću radnika. Uglavnom, moli se za spas novca, ubojica i bogataša. Moli se za sve osim za žrtve udruženog zločinačkog pothvata. Pravi sljedbenici Krista, nema što... Hereticima i „urbanim Jugoslavenima“ preostaje kao najbolje rješenje u vrijeme masovne psihoze otputovati iz zemlje na nekoliko dana, jednostavno sići s broda luđaka, jer ako na trenutačnu situaciju reagiraju ozbiljno prijeti im značajan gubitak živaca, a ako se odluče na sprdnju s masovnim ludilom i glupošću, premlaćivanje.
Hladni tuševi nisu ugodni, ali najviše osvježavaju. Ključno pitanje jest predstavlja li mlaz iz Den Haaga prijelomnu točku katarze društva ili je ona nemoguća, pa je ova zemlja osuđena na nesretnu budućnost. Ili jednostavnije: je li haški sud ispunio svoju katarzičnu ulogu ili će ostati zapisan u povijesti kao promašen.
U ovom trenutku vidim dva dnevnika koji su iz dvije naizgled oprečne perspektive pokazali sukus osuđujućih presuda. To su Ne dao bog većeg zla i Tko je stvarno optužen a tko osuđen. Da ne ponavljam, tamo je uglavnom ono suvislo što se može reći o osuđujućim presudama.
Smatram kako je vrlo bitan i dio presude koji se odnosi na Čermaka. Iako je sudsko vijeće ustanovilo da je bio u sustavu zapovijedanja i da je znao za specifičan zločin i pokušao ga zataškati, oslobođen je jer nije bio dio udruženog zločinačkog pothvata. Time je jasno pokazano do kuda se proteže taj udruženi zločinački pothvat. Nisu svi koji su sudjelovali u Oluji dio toga, a pogotovo ne svi branitelji ili građani RH. Samo oni koji su unaprijed planirali činiti zločine i poticati njihovo činjenje. Samo vrh je kriv za to, čak se posredno abolira i one koji su neposredno i počinil manjii zločin (odnosno uvodi olakotna okolnost za veći) jer je bar dio zločina počinjen u sklopu plana poticanja (kroz nekažnjavanje, davanje resursa...).
Krvlju natopljena, crvena im toga,
presudit će oni, na pravdi svoga boga.
Žuljevitim rukama, robovi je tkali,
da najebat će potomci, oduvijek su znali.
Ognjem i mačem, stvarali si ime,
pola svijeta poklali, busali se time.
Kolonije stvarali, sad odore nose,
krvave im ruke, i time se ponose.
Ti pljačkaši pogani, žrtvi sada sude,
što odrekla se nije, svoje rodne grude.
Krvlju su goloruki, izborili slobodu,
sad bijelosvijetska žgadija, jebe ih u hodu.
Heroje nam osudili, bez grižnje i pardona,
presuda jeziva, hladna, monotona.
Povrača mi se od vas, ipak, časni sude,
što presudili ste njima, na duši nek vam bude.
**********************************
Predivna nam zemlja, simpatična,mala,
zbog presude sramne, na koljena pala.
Branitelji kleče, bogu se mole,
nehotice psuju, ne mogu da odole.
U čudu gledaju, veliki ekran,
presuda grozna, sjebala im dan.
Al ne pitaju se oni, tko svemu je kriv,
dal možda netko, tko nije živ?
Tko dijelio je tuđe, a izgubio naše,
sad gunđa u grobu, i glavom maše.
Al u dvorima banskim, pronađen već je krivac,
komunjara Račan, sjeo im na živac.
Što pustio Gotovinu, da malo odluta,
Haško da sudstvo, očima koluta.
Bili su vojnici. Čin je zapravo pitanje detalja, svaki vojnik ima isti cilj - čin pokazuje koliko je kome odgovornosti pridodjeljeno u ostvarivanju tog cilja. Oni bez čina će osluškivati i zagledati u mrak po dva sata usred noći kako bi njihovi suborci mogli mirno spavati tu noć. Oni s činom će osluškivati i zagledati svaki dan da netko ne ubija starce po kućama, ne pljačka i ne pali kako bi njihovi suborci mogli mirno spavati nakon rata. Netko je zaspao na straži.
Hrvatski crnokošuljaši i pripadnici institucije čija čitava povijest stane u jednu jedinu rečenicu koja glasi: "2000 godina opsjena, obmana, laži, prevara, pljačke, zločina i terora", a koja se busa u prsa da je "u povijesti uvijek bila uz svoj hrvatski narod", iako je uvijek bila uz vlast i protiv naroda, ponovo "u interesu hrvatskog naroda" jašu zajedno.
Povod je "očekivana oslobađajuća presuda" "hrvatskim generalima" koju je sudsko vijeće ICTY najavilo izreći 15. 04. 2011.
Prvi najavljuju javno okupljanje i kolektivno praćenje izricanja presude, a drugi pozivaju na post i molitve za pravednu presudu koja naravno mora biti oslobađajuća, ta kakva bi drugo i mogla biti presuda ljudima koji su pristali "nanijeti Srbima takve udarce da nestanu" (Tuđman) ili "izbjeglim Srbima razoriti kuće i gospodarske objekte tako da se nemaju kamo vratiti" (Šušak)!? I to ako bismo potpuno zanemarili odgovornost za pokretanje rata, sve žrtve, sve zločine i sve pljačke i uništavanje imovine.
Polako se zahuktava. Otkako je ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko najavio procesuiranje partizanskih zločina, neki ih zovu i zločinima komunizma, u medije je dospjelo niz detalja navodno sadržanih u kaznenim prijavama koje je policija, također navodno, već dostavila Državnom odvjetništvu. Kao nalogodavce, neposredne izvršitelje ili zapovjedno odgovorne za zločine, prema medijima, policija sumnjiči Josipa Manolića, Radu Bulata i Josipa Boljkovca. Državno odvjetništvo i samo Ravnateljstvo policije međutim opovrgavaju da su navedene osobe pod istragom, uz znakovito „još“.
Neovisno o tome hoće li protiv imenovanih u konačnici biti otvorena istraga i podnesene kaznene prijave, sigurno je da napisi u medijima nisu slučajni. Već smo naime navikli da se prije nego li pravosuđe nešto konkretno poduzme vrši i svojevrsna medijska priprema na način da detalji iz istraga, kaznenih prijava ili optužnica „na nepoznat način“ dospiju u medije. Umjesto bavljenja samim djelima i nagađanjima o tome kako su toliki detalji iz istraga mogli dospjeti u javnost, zanimljivije je pozabaviti se okolnostima u kojima sve dešava.
Sljedeći svjedok na suđenju generalima bio je Richard Herrick, bivši vojni ataše Američke ambasade u Hrvatskoj. Za vrijeme Oluje Američki ambasador u Hrvatskoj bio je Peter Galbraith, dok je Herrick bio njegov vojni ataše. Iz Hrvatske je otišao dva dana prije Oluje.
Kehoe je odmah na početku čitao Herrickovu izjavu, koju je ovaj dao neposredno prije, a istinitost te izjave je potvrdio na sudu:
Pukovnik Herrick susreo je generala Gotovinu 12 puta između 1992. i 1995. godine, gdje su obavljali detaljne razgovore. Zaključio je da je Gotovina bio veoma ozbiljan u svom poslu, veoma profesionalan, i bio je veoma poštovan među vojnicima. Pukovnik Herrick bio je veoma impresioniran s generalom Gotovinom.
Posljednjih dana ponovno se aktualizirala priča o takozvanim „topničkim dnevnicima“ koji navodno postoje i koje RH nije predala Haškom sudu.
Tužiteljstvo je u jednoj od točaka optužnice optužilo generale za neselektivno gađanje gradova, te pri tome navodi da su „krajinski“ Srbi otišli zbog „prekomjernog granatiranja civilnih ciljeva“. Obrana dakako tvrdi da granatiranje Knina i drugih gradova u ZP Split, provedena u skladu s vojnom doktrinom SAD-a ( poznatu pod nazivom AirLand Battle 2000 (PDF)) i sa zakonima o ratovanju.
