pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Makar potpora javnosti Gotovini ne posustaje, a mnogi građani nastavljaju negirati da je hrvatski narod u ratu bio išta osim žrtve, najveće i najočekivanije suđenje vjerojatno će pomoći zemlji da se suoči sa svojom ulogom u ratu i prihvati sliku rata u boji umjesto crno-bijele simplificirane perspektive te shvati da su zločinci postojali na svim stranama. HTV je najavio javno prenošenje rasprava, što je kopernikanski obrat u odnosu na pažnju koja je posvećivana drugim postupcima (uz iznimku onog Miloševiću) koji bi jedva zaslužili koji izvještaj, čak i kad se sudilo radi zločina nad Hrvatima (npr. Tužitelj protiv Milana Martića, Tužitelj protiv Milana Babića, Tužitelj protiv Rasima Delića, itd). Javni prijenosi pomoći će u suočavanju s prošlošću ali i prvi puta pružiti pravu priliku javnosti da vidi kako uopće izgleda postupak pred međunarodnim sudom. Opterećen pravilima, složenošću materije i obujmom, pravni postupak pred UN-ovim tribunalom nije predstava za javnost u kojoj zamaskirani protagonisti plešu ples prema očekivanjima javnosti nego pravni postupak u kojem je potrebno dokazati svaki navod optužnice van razumne sumnje rigorozno slijedeći detaljna pravila.

Predmet Gotovina i drugi najveći je i jedini predmet za zločine koje su počinili etnički Hrvati u Hrvatskoj koji će provesti Haški tribunal. Dok su zločini srpskih optuženika nad Hrvatima u Hrvatskoj procesuirani u nekoliko postupaka (Martić, Babić, Milošević, Mrkšić i drugi), a u nekima će tek biti (Šešelj, Simatović), jedini drugi postupak protiv etničkih Hrvata prepušten je hrvatskom pravosuđu i odvija se na Županijskom sudu u Zagrebu. Kritike na rad suda koje se temelje na navodnoj disproporcionalnosti etničkog optuživanja i "izjednačavanju krivnje" bivaju nemilosrdno poražene u sukobu sa statistikom i zdravim razumom jer etničkim sastavom optuženika dominiraju osobe srpske nacionalnosti, što i odgovara povijesnoj istini o etničkoj atribuciji ratnih zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije. Makar Srbija još nije dožvjela dostatnu razinu otriježnjenja glede njene uloge u ratovima i stradanjima, Hrvatska se nalazi na sličnom putu katarze koji je počeo postupkom tzv. Gospićkoj skupini (Norac i drugi), nastavio se postupkom protiv Branimira Glavaša i kulminirao onim protiv Ademija i Norca.

Je li javnost spremna za novi val triježnjenja od ratne propagande 90-tih postupkom Gotovina i drugi?

Korupcija je jedan od načina kako se stiče “prljavi” novac. Takav prljavi novac potrebno je oprati kako bi se otisci kriminala pobrisali a novac plasirao na tržište preko legalnih poslova. Hrvatska se već više godina bezuspješno bori protiv korupcije i pranja novca. Za borbu protiv korupcije izrađen je akcijski plan i provedene neke jalove akcije, poput: Maestra ili Gruntovćana. Karakteristika akcija je izuzimanje od krivnje visoko pozicioniranih političara, pravosudnih djelatnika i vojnih “časnika”. Poput jalovih akcija u borbi protiv korupcije provodi se, također jalova akcija u sprječavanju pranja novca. Ovih dana završen je osamnaest mjesečni Cards projekt „Sprečavanje i suzbijanje pranja novca“.

Nisam vidio da je itko do sada reagirao na priču Mile Paraća da on i Mirko Markulin idu utjerati 300.000 dolara od Ivana Čermaka i Zdravka Novaka, koje optužuju da su im ukrali 20 kilograma kokaina. Parać je ispričao da su on i Markulin 1992. finacirali nabavku 25 kilograma kokaina iz Južne Amerike, a da ga njihov prijatelj časnik HV-a Stanislav Dežmalj nije mogao sam preuzeti u Dubrovniku, pa ga je bivši vlasnik diskoteke The Best Mirko Kramarić spojio s generalom Čermakom i policajcem Novakom koji su navodno drogu prebacili u Zagreb, Dežmalju ostavili samo pet kilograma, a ostalo uzeli sebi. Parać je dodao da je Stanislav Dežmalj Brada prodao pet kilograma kokaina u Italiji da bi se kupilo oružje za HV, te da su godinu dana kasnije on i njegov brat Miljenko ubijeni u Paragvaju u namještenoj prometnoj nesreći koju su navodno organizirali hrvatska policija i američka DEA.

“Koga vi sramotite?! Ma, sami sebe. I one kojima vi zapovijedate i za koje odgovarate. A za one naše mrtve, poginule, koji su ginuli za ovo!“ - usporava Gotovina no svejedno ljutito nastavlja dalje:- „Trebate imati malo obraza jer za ovaj Knin se gine od Dinare, od ove zime, desetog mjeseca. A da ne govorim od one zadnje operacije i koliko je njih nastradalo, i koliko je njih još dan-danas u bolnici i onih koji su trajni invalidi. A vi se ponašate tako, zapovjednici!“ (Ante Gotovina na Kninskom sastanku 6. kolovoza 1995. na kojem iznimno oštro proziva zapovjednike zbog opće pljačke i kaosa)

Izvor: teletekst HTV-a

U odluci Raspravnog vijeća Haškog suda o suspenziji odluke o privremenom puštanju na slobodu dvojice hrvatskih generala (Čermak, Markač), pored toga što stoji da Čermak nije poštovao uvjete pod kojima je boravio na slobodi navedeno je i da Vlada RH nije postupila po zahtjevu suda da pruži dodatne informacije (očitovanje) o tom pitanju. Reklo bi se, prilično ozbiljan propust vlade jedne države koja je, da bi optuženici uopće bili uvjetno pušteni na slobodu, morala dati određena jamstva da će odluka suda biti i poštovana.

Dakle, ukoliko je navedeno točno, a Haški sud ipak bije glas ozbiljne ustanove, dogodila su se dva propusta.

O Hrvatskoj kao prijatelju suda govorilo se još u lipnju mjesecu 2003. godine, kada je Vlada govorila o materijaliziranju istog tek kada Gotovina prihvati status "prijatelja Hrvatske" i preda se Haškom sudu, što se prezentiralo kao jedina prepreka u stjecanju statusa "prijatelja suda". Govorilo se da ma koliko to željela, država ne može biti "prijatelj" ni svojem optuženom građaninu, a onda ni Sudu, sve dok se Gotovina nalazi izvan dosega raspisane tjeralice. Štošta se najavljivalo uhićenjem Gotovine!

Hrvatska se kao "amicus curie" ("prijatelj suda") može pojaviti samo prema 74. pravilu Pravilnika o postupku i dokazima Haškog suda. Prema njemu, o tome odlučuje raspravno vijeće koje vodi postupak u slučaju, primjerice, Ante Gotovine. Pravilo "Amicus Curiae" ili 74 .pravilo Pravilnika o postupku i dokazima kaže: