pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U zadnja dva tjedna vrlo slabo pratim politiku i općenito dnevna zbivanja u Hrvata i šire. Uzelo me europsko nogometno prvenstvo, dobro se igra, naši su prošli u četvrtfinale i to mi je lajtmotiv interesa, barem ovaj mjesec dana koliko traje. Naravno, shodno drugoj opsesiji, našao sam i nekoliko političkih momenata i poveznica u cijeloj priči oko nogometa.

Čitam komentare na utakmicu Hrvatska-Njemačka i u jednim engleskim novinama naiđem na ovu rečenicu:

If there is a quick remedy for any depressed England fan then it is to see Germany losing. And they did not just lose - they were utterly humiliated in the process.

Vec jedno vrijeme provodim u Italiji radeci na jednom "job shadow" projektu mladih.
Job shadow je otprilike - praksa, te ucenje i uvid u rad kako to radi netko drugi...
Naime, taj projekt je u sklopu EUropskog programa mladih koji je lansirala EU pocetkom 90ih radi razmjene mladih ljudi koji zive unutar EU.
Cilj programa je upoznavanje sa zivotom u Europi, mobilnost, solidarnost, interkulturalni dijalog, razoj potencijala mladih i cijeli spektar pozitivnih stvari za neformalno ucenje.
Ziveci malo u Italiji kao moje prvo iskustvo zivota negdje izvan HR, u meni je proizvelo razlicite efekte.
Od spoznaje nekih bizarnih i banalnih stvari koje se dogadaju izvan granica HR, pak unutar granica EU. O tome se ne pise, ne govori, kao da ne postoje.

Dok je HR zaokupljena prosvjedima, nesposobnosti i beskrupuloznosti i politicara, te neobrazovanih i netehnoloski razvijenih institucija mogao bih postaviti pitanje - dokle?
Evo ujedno i odgovor. Jedino onda kad cijela nacija bude dovoljno obrazovana i ukljucena u rad civilnog drustva i dijaloga izmedu pojedinaca i institucija.
Takav ideal mogao je, hipotetski, jedino uspjeti u doba grckog polisa, no ipak, ne za sve!

Kaže Sanader u emisiji Hrvatskog radija "Kako vlada vlada" da je dojma da se "pomalo izbjegava" odgovor iz EU oko njegova prijedloga da se održi sastanak Hrvatska, Italija, Slovenija i Europska komisija o ZERP-u. Eufemizam "pomalo izbjegavati" premijer je upotrijebio da ne mora priznati kako ga već dva mjeseca nitko u Briselu ne ferma 2 posto.

Na tom sastanku koji se "pomalo izbjegava" Sanader bi predstavio misteriozno rješenje kojim bi zadovoljio Italiju i Sloveniju, a Hrvatska bi zadržala ZERP i nastavila pregovore s EU. Naravno hrvatska javnost o tom rješenju ništa ne zna, a očito je da EU to ne zanima.

E sad, nakon što ga već dva mjeseca "pomalo izbjegavaju", premijer je odlučio Uniji pokazati zube. Neće oni izbjegavati njega, nego će on njih. Pa kaže... "da će Hrvatska, nastavi li se i dalje na Europsku komisiju vršiti pritisak da službeno blokira hrvatske pregovore o članstvu u EU, to tumačiti kao neobjektivan pristup rješavanju problema oko primjene ZERP-a, te odlučiti u kojem će smjeru tada voditi svoju politiku."

Frederik mi je skrenuo pažnju na jedan vrlo zanimljiv članak, potpisan Beppe Grillo, koji pokazuje jednu od mogućih akcija koje bi mogle donijeti određene rezultate:

Izborni zakon je protuustavan
Ponašanje predsjednika Republike koji u tišini promatra predsjednika ustavnog suda (Tullio Lazzaro) dok izjavljuje da se širi korupcija u javnim natječajima, u zdravstvu i u nabavama je obeshrabrujuće.
Napolitano (predsjednik republike) ne osjeća dužnost pojaviti se na televiziji, povodom jedne izjave kao što je: "višegodišnje nedjelovanje uzrokuje neprocjenjivu štetu".
Institucije su postale notari opće destrukcije: Samo uzimaju na znanje, bilježe, evidentiraju a država propada dok su Veliki Birokrati toga potpuno svjesni.
Građani, kao zvijezde sa neba, gledaju.
Ponovo sam pročitao Ustav i njegovih 139 članaka, tridesetak stranica.
Prvi članak kaže:
- narod je suveren
48. članak sadržava dvije točke:
- izborni glas je osoban, jednak za svih, slobodan i tajan
- pravo na glas ne može biti ograničeno

Zanimljiva se rasprava razvila oko Whateverovog dnevnika „ZERP: Lako za tehniku i novce, samo da je pameti...“ Potezali su se razni argumenti, tražili međunarodni linkovi i slično. Obilje materijala koje se pri tom pojavilo nagnalo me da se malo "pozabavim" odnosima susjeda („ljubavni“ trokut HR-SLO-I): ovo je „pilot epizoda“ serijala „Ljubav i zloba“ o granici na moru i što to naše susjede tišti.

Italija je opet u institucionalnoj krizi. Romano Prodi je nakon 614 dana vladanja pred ostavkom. Iako je premoćno dobio prevlast u glasovanju o povjerenju u Donjem domu Talijanskog Parlamenta, glasovanje u Senatu se očekuje protiv njega, pa je Predsjednik države Giorgio Napolitano predložio Prodiju da ide na ostavku. Sve ovo se odigrava na ogromnu radost Berlusconijeve strane, mada ostavka ne znači automatski i nove izbore, koje rušitelji vlade potajno očekuju.

Kriza vlasti u Italiji:

Opće prihvaćeni je stav ili barem jadikovka u medijima da smo mala ali najljepša i najbolja zemlja (za veliki odmor), s najduhovitijim, najuljuđenijim i najinteligentnijim žiteljima, ali smo malo neshvaćeni, svi drugi bi htjeli komadić našeg, a mi ne želimo tuđe, samo svoje ne damo! I okruženi smo pogrešnim susjedima, koji su jako ljubomorni na nas pa ni ne spavaju nego spletkare kako da nam naude.

Malo povijesti: Hrvatski Sabor je 3. listopada 2003. godine donio Odluku o proširenju jurisdikcije RH na Jadranskom moru iliti odluku o ZERP-u. Onda smo malo prtljali s odlukom, Hidajet je tamo nešto potpisao, pa nije potpisao, pa je preuzeo obvezu pa to nije obvezujuće itd. Uglavnom, sveudilj pravocrtna hrvatska vanjska politika, kao i u brojnim drugim slučajevima do sada.
Vijeće ministara Europske unije je na isti datum, ali dvije godine kasnije, 3. listopada 2005. donijelo odluku o otvaranju pristupnih pregovora s Hrvatskom. Dakle, neke stvari su bile poznate objema stranama u trenutku otvaranja pregovora (ili su trebale biti).

Osnovni problem nase politike, i ne samo naše, je glasanje za liste. Kada glasamo za listu dajemo moć "vođi" koji je izabrao ljude koji će se pojaviti na listi. Oni neće biti odgovorni nama, koji smo im dali glas, nego njemu koji ih je stavio na listu. Zar to nije jednostavno???
Dakle, jedino rješenje koje može u konačnici dovesti stvarno do bitnih promjena je reforma izbornog sustava tako da se glasa za LJUDE koji će odgovarati samo i isključivo ljudima koji su ih birali.
Zar to nije jednostavno???
Nažalost isto je tako jednostavno shvatiti da će veoma teško sadašnji "vođe" ispustiti tek tako njihov "tron". Ali ako usmjerimo naše aktivnosti prema ovom cilju ima nade.
Osim toga treba napokon početi zvati političare prema opisu njihovog posla: DRŽAVNI SLUŽBENICI!!! Oni nisu, nikada nisu bili i nikada neće biti vlast, nego samo službenici. Službenici su ovog nesretnog naroda kojemu je dosta tiranije i samo njemu trebaju odgovarati, i to ne svake 4 godine nego svaki dan. Kada ih biramo oni ne "preuzimaju vlast" nego visoko odgovornu državnu sluzbu!

Ovih dana puno se priča o ZERP-u. Hoće li biti aktiviran ili neće, hoće li EU blokirati pregovore ili neće, hoće li HDZ popustit pod HSS-ovim pritiscima ili ne. Ukratko ZERP je postao tema kao da je to hrvatsko sudbonosno da ili ne, a zapravo je to jedno veliko NIŠTA.

Zašto ništa? Jednostavno… Hrvatska nema potrebna sredstva za provođenje ZERP-a. Da bi se ZERP provodio trebali bi imati potrebna plovila i obalnu stražu, a Hrvatska to nema. Svih ovih godina nije se apsolutno ništa radilo po pitanju zaštite Jadrana i stvaranju uvjeta za efikasnom kontrolom. Hrvatske policijske snage na Jadranu posjeduju nekolicinu brzih glisera starih više od 10 godina i ne mogu se mjeriti s onim jednim slovenskim gliserom. Ostalo što Hrvatska još ima je par onih vojnih brodova čija je ukupna borbena moć slabija od jahti ruskog tajkuna Romana Abramoviča.

Od ožujka 2001. kada sam predložio proglašenje gospodarskog pojasa Republike Hrvatske u Jadranskom moru on ne prestaje biti kušnja za svaku vladu.
Odmah na početku ove priče dobro je prisjetiti se osnovnih pojmova iz međunarodnog prava mora. Teritorijalno more obuhvaća morsko područje (morsku vodu, morsko dno i podzemlje, te zračni prostor iznad mora) do 12 milja od polaznih crta (tj. najisturenijih točaka obale i otoka koji ostaju iznad mora kod plime). Ne treba ga proglašavati, nego ga država ima od trenutka kad država osamostali. Pri razgraničenju u uskim zaljevima primjenjuje se ili crta sredine ili povijesna prava ili zatečene posebne okolnosti na moru. Država u tom području ima sva suverena prava – samo ona može iskorištavati naftu i plin, samo njeni ribari mogu ribariti, može nametati pravila plovidbe, samo ona može održavati vojne vježbe (a drugi kad im ona to dopusti) itd.