pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Čujem na TV kalendaru da se na današnji dan 06.03. (ili 21. veljače) 1882 godine proglasio kraljem Milan Obrenović , najprije knez (1872-1882) pa kralj Srbije (1882-1889). Tradicionalno Obrenovićima skloni austrijski car Car Franja Josip osobno je čestitao novopečenom srpskom kralju Milanu Obrenoviću.

Sedam godina poslije, na proslavi Dana Kraljevine, opet 06.03.(ili 22. veljače) 1889. kralj Milan Obrenović je objavio svoju abdikaciju, a ta abdikacija bila je uvod u skori pad dinastije Obrenović (opet izuzetno nasilni činom tj. zvjerskim umorstvom Kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin u Majskom prevratu 1903 godine), te skori ponovni dolazak Karađorđevića na vlast. Ali što je najgore, i povratak Nikole Pašića, Bugarina (!?) i najvećeg srpskog radikala (koji se kao politički izgnanik u međuvremenu nalazio u bugarskom egzilu).

„Mjesto nam je u istočnoj Europi.“, izjavila je novinarima gđa Pusić, predsjednica Hrvatske narodne stranke. Premda je stranka gđe Pusić bila u šesteročlanoj koaliciji u čije su ime Mesić i Račan potpisali, još u studenom godine 2000., tzv. Zagrebačku deklaraciju i pristali da se Hrvatska vrati u neojugoslavenske okvire, ipak je ovakva njezina izjava, uoči izbora, posve neočekivana.
Gđa Pusić vidi Hrvatsku u savezu sa Srbijom, Bugarskom, Rumunjskom, Moladvijom, Ukrajinom, Gruzijom, Poljskom… Da je novinar bio uporniji, ona bi nabrajala sve do Kine, jer, kako kaže, „nitko da dade suvisao odgovor zašto mi idemo u Europsku uniju, što ćemo tamo raditi…“ Gđa Pusić također smatra da „Europskoj uniji nedostaju ideje vodilje, treba joj nova energija, a ona je u Istočnoj Europi.“