Stvaranjem samostalne države Hrvatske se mnogo toga promijenilo. Najviše na planu vlasništva i tipu društvenih odnosa. Društveno smo vlasništvo podržavili i požurili ga predati u ruke privatnih vlasnika. Posljedica je to stava da država nije dobar gospodar i da se ista ne bi trebala miješati u poduzetništvo, ma što taj pojam značio.
Ranije socijalističko samoupravljanje je kao proizvod omrznute ideologije i simbol još mrskije državne tvorevine Jugoslavije zamijenjeno kapitalističkim proizvodnim i društvenim odnosima koji počivaju isključivo na pravima vlasnika. Bivši samoupravljači, kako sam istakao u jednom ranijem postu, postali su kotač zamašnjak razvoja nove hrvatske države. Dosadašnji rezultati nisu baš impresivni. Iako smo zatrli svaki trag samoupravljanja u proizvodnji i omogućili upravljačima da diskrecijski donose odluke, pokazalo se da privatni vlasnik i poduzetnik sam po sebi nije garancija uspjeha poduzeća.