invalidi

Reakcije i osvrti

S riječi na djela

ZAKON O POREZU NA DOBIT
(Redakcijski pročišćeni tekst, 'Narodne novine' br. 177/04, 90/05, 57/06)
Na snazi od 01. lipnja 2006.
Primjenjuje se od 01. siječnja 2007.
http://propisi.porezna-uprava.hr

Porez na dobit plaća se po stopi 20% na utvrđenu poreznu osnovicu.

Ova porezna stopa daleko je niža nego u mnogim europskim zemljama, primjerice u Austriji. Netko ovdje reče da bi išao praviti biznis u Austriju. Može slobodno ostati doma. Austrijanci dolaze k nama raditi.

Zakon o slobodnim zonama
(Redakcijski pročišćeni tekst, 'Narodne novine', br. 44/96, 92/05, 85/08)
Na snazi i primjenjuje se od 29. srpnja 2008.
http://propisi.pu.mfin.hr/view.asp?location=PROPIS&jid=1&file=zsznn1.XML
IV. PLAĆANJE POREZA U ZONI
Članak 36.
Na korisnike zona koji vrše početno ulaganje, primjenjuju se poticajne mjere iz Zakona o poticanju ulaganja (»Narodne novine«, br. 138/06.).

Domovinski rat Drugi dio – Raspaljivanje kandila za novo postrojavanje

Kada sam u mom prvom dnevniku napisao:
„Kome je idiotu palo napamet omogućiti da pedeset tisuća ili više mladih (boraca) ljudi, koji će vjerojatno živjeti još slijedećih 60 godina, navede otići u mirovinu umjesto da rade i privređuju. Koliko treba vremena da se iz ovog stanja potakne nasilje u obitelji, poveća rad u sivoj ekonomiji, i nepotrebno povećaju sredstva za mirovine. Izumitelj je osigurao glasačku bazu, ali koristi od toga dugoročno nema ni korisnik a država (društvo) pogotovo.“

nije mi moglo biti na pameti kako će USKOK uskoro pronaći da „Na uzorku od 11.000 liječničkih nalaza, vještačenjem je utvrđeno 10.247 prepravljenih dijagnoza za invalidske dodatke. Medicinska mafija oštetila je državu za milijardu kuna.“

Važno pitanje u ovoj vijesti je Tko je zapravo oštetio državu – liječnička mafija ili korisnici usluga te mafije. Mafija neće postojati ako ne postoje korisnici njene usluge.

Zanimaju li još nekoga odgovori na ova pitanja ili se to samo ja bavim glupostima?

Pokušala mi Trill još lani ostaviti u komentaru link na zanimljivi članak.

Pa kad joj baš nije uspjelo - poslala mi mailom.

A ja pogledao i našao materijala za pet-šest postova.

No, kako znam da moja lamentiranja nitko živ ne bi više dolazio čitati, podrezao sam si krila pa ću pokušati sve to sažeti u jedan post.

Ali malo duži. :-)

Svojedobno sam na svom blogu pisao o tome kako djus ratuje sa velikogoričkim komunalcima da se uvede pauk u Veliku Goricu koji bi odvozio automobile nepropisno parkirane na mjesto za invalide.

Svi znamo da su invalidska mjesta tako lijepo smještena blizu ulaza u ustanove koje posjećujemo, i često stoje neiskorištena.

I do bijesa, neće valjda baš sada naići netko sa tom naljepnicom tko bi imao pravo na to mjesto ...

A još je manje vjerovatno da će naići recimo - policajac.

Veselimo li se životu? Dovoljno? Zaista?

Želio bih vas danas pitati da li se dovoljno veselimo životu? Zdravlju? Svakom novom danu? Ili imamo razloge za nezadovoljstvo? Zbilja, kakvo nezadovoljstvo? O kakvom nezadovoljstvu pričamo?

Jesmo li dovoljno svjesni da ima među nama i onih kojima je puno teže nego nama. Recimo starih i nemoćnih. Pa bolesnih. Usamljenih. A pogotovo ima mnogo teških invalida.

Često puta ni mi koji smo zdravi ne znamo što bi s životom i sa sobom započeli. A primjer nam mogu dati teški invalidi koji su, usprkos teškoj invalidnosti, svoj život oplemenili na osobito vrijedan način.

Danas vam predstavljam teške invalide - slikare. Tako teške da slikaju držeći kist u ustima ili nogom. I sad pogledajte slike koje ovdje objavljujem. Jasno je da su nam motivi ovih slika poznati. Ali, ako kliknete na svaku pojedinu sliku, ona će vam se mnogostruko povećati. Pogledajte onda s koliko ljubavi i smisla za detalj ovi umjetnici stvaraju.

Romantičnu sliku božićnog drvca s mnogo detalja naslikao je umjetnik Alberto Alvarez. On slika držeći kist u ustima.

WriteSomething knjiga
Syndicate content Syndicate content