Pred nekih 8 godina imao sam viziju koja će promijeniti svijet. Radilo se o ideji Internet demokracije. Uspostavi novog političkog poretka, stvarnog demokratskog.
U Internet demokraciji naime sve počiva na javnosti. Javnost je alfa i omega političkog procesa. Politički akteri, slobodni pojedinci-građani široko su promreženi, preko dvije tri osobe, svatko je sa svakim povezan. Odluke donose kroz delegiranje i javnu raspravu najvjerodostojniji pojedinci (mjerenjem mreža stvar je postala relativno lako izvediva) uz oko zainteresirane kritičke javnosti.
Tko se počne "čudno" ponašati, javnost zahvaljujući JOTu stvar vrlo brzo uočava i sanira tako da praktički nema mjesta za muljanja, jer prebrzo dođu na naplatu.. Objektivni stavovi, maksimalno ogoljeni od skrivenih agendi postaju nositelj javnoga mnijenja i same političke volje koja upravo počiva na snažnoj javnosti.
Svaka država ima tijelo sastavljeno od ljevice i desnice.
Tu odmah da se razumijemo, ljevicu ću proglasiti otvorenijom ekipom manje sklonu tradicionalnim vrijednostima, desnicu ču proglasiti konzervativnom ekipom koja traži čvrsta društvena uporišta i koja će sigurnost pretpostaviti slobodi.
Nije moguće ukloniti niti ljevicu, niti desnicu. Oba elementa nose vrijednosti koje osiguraju opstanak društva. Svaki sukob između ljevice i desnice, izmišljen je sukob, jer govorimo o komplementarnim dijelovima društvenog tkiva.
OK. Moram se ipak korigirati. Sukobi definitivno postoje u domeni otvaranja, odnosno zatvaranja društva spram novih vrijednosti. No, društvo je u nekom trenutku ili spremno na korak prema otvaranju ili nije spremno na korak prema otvaranju.
I tu sukob između ideologa ljevice ili desnice ne igra nikakvu suvislu ulogu. Ukoliko je društvo u krizi, ukoliko je ranjeno, nekonsolidirano, oslabljeno, prirodna je pojava da ljudi teže ka zatvaranju. Ukoliko društvo prepoznaje da je upravo sama čahura razlog slabljenja zajednice, jača potreba za otvaranjem i ljevica preuzima dominaciju.
Nezadovoljni smo sa sadašnjim stanjem. Kriminalci su na vlasti i sumnjam da postoji više od 20% građana koji imaju vjeru da cijeli ovaj proces nekamo vodi. No, idemo dalje.
Vlast. Kakvu vlast želimo? Realno govoreći.
Znači, podrazumijevamo da ta vlast neće ići isključivo nama u korist, već će ovisiti o političkoj volji i drugih sugrađana.
Jeste li razmišljali o takvoj vlasti koja se ne bi postavila kroz vojni udar, već kroz politički proces?
Ovo kažem, čisto iz potrebe da uvažite političku realnost koja je malo kome danas prihvatljiva i gdje svakom iza ćoška vreba neka tamna pojava. U tom hajmo reći realnom kontekstu, kakva je vlast koju smatrate da je moguće stvoriti i koja osigurava prosperitet?
Razmišljajući malo o toj temi, a kroz nastavak na prošli dnevnik o ideji demokratske opcije, zamislio sam još davno jedan mali model. Za svaki politički problem postoji posrednik, netko uvažen s obje sukobljene strane, mudar, pravedan, pošten. Netko čiji glas ima težinu s obje strane i tko može biti arbitar u nekom sporu.
Neću ulaziti u uzroke zbog kojih smo tamo gdje jesmo u ovome trenutku. Ono što je jedino bitno je da si ne spočitavamo za ono što je bilo prije. Da sami sebe što kaže Nemesis suvišno ne kastriramo. Umjesto da tražimo razloge zbog čega se nismo trgnuli, možda trebamo tražiti razloge zbog kojih bismo se trgnuli. Današnja emisija Nedjeljom u 2 podsjetila me je na nekoliko primjera koji su mene a vjerujem i sve nas zadužili. Ako nećemo radi sebe, onda radi njih. A mogli bismo i radi sebe. Da osjećamo dobre emocije, ne da se dodatno otuđujemo u društvu gdje prijateljstvo izumire.
Ono što trebamo je zapravo vrlo jednostavno. Početi gledati ljude, tražiti čovjeka što bi rekao Igor, Mr.Jaks, a i ja im se pridružujem.
Zbog čega nismo došli na nivo da se ovo podrazumijeva? Zbog straha, zbog nepovjerenja, zbog forsiranja onog našeg životinjskog instinkta ubij il ćeš biti ubijen. Oni koji drže konce procesa, kroz podjelu i zavađenje uspješno baštine ovu priču dva desetljača i duže.
No, postoji način da nadiđemo i ovu priču, no to zahtjeva i određenu disciplinu svakog od nas. Hajmo pogledati svakodnevnicu.
Opet ću se osvrnuti na nedavne upise profesora, goxica i isprovociranoga koji su pozvali na neke nove vidove organiziranja ekipe. Istina, prvi je problem kada se nakon prvog impulsa ekipa ne vrati. No za pretpostaviti je da ce se netko od njih možda i vratiti, ali da će doći i nova ekipa koja ce prolaziti opet iste faze. Imali smo ovih slučajeva podosta u prošlih par godina, a i općenito govoreći, svako malo se netko pojavi sa idejom kreiranja stranke, opcije, predlagatelja zakona i slično.
Ovdje na pollitika.com-u ima podosta ekipe i ima svakakvih stavova. Iz iskustva mogu primjetiti da su neki pojedinci iz moje pozicije fundamentalno u krivu i to po kljucnim pitanjima koja su koliko god to zvučalo blesavo, pitanja o ustašama i partizanima, istina, u jednom apstraknijem obliku koji se povlači kroz situaciju Domovinskog rata.
Tako kada govorimo o korupciji za primjer, ta korupcija je samo posljedica nesređenog sistema i nepostojanja temeljnih političkih standarda gdje je pitanje korupcije daleko manje važno od istih.
Racun - a nekon par dana i ostali, novootvoreni - Alexa Jonesa, poznatog aktivista, su suspendirani na YouTubeu nakon sto je objavio video o prevari svinjske gripe.
Ako vam je stalo do slobode govora, i slobode Interneta, poslat cete ovakvo neko pismo na support@youtube.com:
Dear Sir/Madam
I've been informed that more than one account broadcasting Alex Jones' videos have been closed recently.
This is totally unacceptable. The videos contain no pornography, no calls to violence, nor any such objectable things. They only carried information. Whether the information was accurate or not, is arguable, and anyone is free to have an opinion on that, but definitely not a reason enough to take it down.
This goes directly against freedom of speech, especially freedom of speech on Internet, and would be understandable if Youtube/Google Video were a cult, or a government agency of an undemocratic country.
Please reinstall the accounts in question, otherwise the popularity (and profitablilty) of your services will suffer major blows, when truth about this disgraceful censorship goes out; and it already has started going out - i found about it, so others will too.
Postojeći stranački sistem pretvorio je Sabor i Vladu, te organe rascjepkane lokalne samouprave u ustanove u službi male i sve samodovoljnije grupe političara oligarha, okupljenih u strukturama političkih stranaka.
Arogancija koja se je razvila u tim stranačkim kulturama dovela je do ponašanja i odnosa prema pitanjima kao što su trošenje novca i konflikti interesa koji bi bili neprihvatljivi u bilo kojoj drugoj sferi života. Zbog toga se političare sve više doživljava kao osobe više zainteresirane za osvajanje vlasti nego za poboljšanje stanja u državi i lokalnim zajednicama, a na korist cijelog naroda. Zbog netransparentnog i kalkulantskog formiranja stranačkih lista, mnogi od etabliranih političara nemaju zapravo pravi mandat izborne baze koju navodno zastupaju i adekvatno tome ne pokazuju apsolutno nikakav respekt prema toj izbornoj bazi.
U takvom sistemu, članovi Sabora i vijeća lokalne uprave umjesto da objektivno nadziru i korigiraju rad Vlade i pogavarstava, odradjuju svoj zadatak stegnuti stranačkom disciplinom kao dio nemislećeg glasačke stroja, istovremeno vodeći računa samo o svojim privilegijama i privatnim interesima.
Ne mogu vjerovati da sam se na pollitika.com registrirala tjedan dana prije ap-a :-) Naime, autor čije sam tekstove i komentare prve zapazila bio je upravo ap! Ne samo da sam se znala do suza nasmijati stilsko-izražajnim bravurama, nego sam odmah zapazila da se radi o čovjeku i građaninu s osebujnim razumijevanjem političkog zemljopisa ovih naših prostora. Povezavši to s činjenicom da je apova profesija najuže povezana s prostorom (građevinarstvo, arhitektura, urbanizam), bilo mi je jasno da njegovi napisi nude komplementarno (u odnosu na moj društveno-humanistički background) viđenje zbilje, bez kojeg ono sociologijsko i politologijsko ne bi bilo dostatno. Druga nezaobilazna dimenzija je njegovo poznavanje podzemnog, oku prolaznika nevidljivog i zakulisnog dijela ključnih društvenih procesa, koje je stekao obavljajući, kako on sam kaže, iznimno složene poslove iz područja gradnje, prostora i infrastrukture.
Največi dio tekstova na pollitici.com pisan je u kritičkom duhu, što po logici stvari naglašava potrebu i zahtjev za promjenom.
Zahtjev za promjenom nužan je dio svake autentične kritike.
Naravno, kritika kao zahtjev za promjenom može biti usmjerena više na općenitiju i apstraktniju razinu problema, ili pak više na konkretniju problematiku.
Te dvije razine su dakako povezane, gdje apstraktnija razina predstavlja teoriju, a konkretna razina njezinu primjenu i provjeru.
U skladu s time, kritika se može baviti više teorijskim pitanjima, ili pak više onom konkretnom, provedbenim razinom.
Na pollitici. com Gale predstavlja predvodnika onih koji naglašavaju važnost konkretnog i operativnog djelovanja i mijenjanja stvari, dok neki drugi, poput mene, smatraju da je potrebno energiju više usmjeriti na izradu teorija koje će objasniti što i kako konkretnim djelovanjem zapravo mijenjamo. No, niti operativno djelovanje funkcionira bez makar implicitne teorije, niti se teorija može razvijati bez odnosa sa konkretnom praksom.
Neovisni, ali ne i neutralni