Prije 15-tak (čak gotovo bliže 20...) godina internet je bio divno mjesto slobodno od raznih bolesti "modernog" svijeta , a ponašanje većine korisnika je bilo na daleko većoj razini nego u stvarnom životu. Vjerovatno je to bio i produkt korisnika interneta koji su u startu bili daleko obrazovaniji i kulturniji ljudi.
Cjenilo se i uvažavalo tuđe mišljenje, a nepodobne stranice su jednostavno izbjegavane ili su bile zastupljene u daleko manjem obimu. Nažalost ubrzo su razni bolesni umovi uvidjeli velike prednosti interneta (hardcore pornografska industrija, vojska, tajne službe, sotonisti, nacionalni i vjerski ekstremisti...) ispred mainstream medija pa je 1996. godine nastala jedna od najperverznijih internet stranica rotten.com koje su promovirale "slobodu".
Vlast je zamislila Hrvatsku kao zemlju u kojoj svaka kuća i svaki građanin mora imati dostupan najmoderniji i najbrži internet, naravno i jeftiniji.
U tu svrhu pokreće projekt izgradnje optičke mreže širom zemlje, pri čemu bi se postojeća optička infrastruktura javnih tvrtki trebala usput integrirati u cjelovitu mrežu. Vlasništvo nad tom novom mrežom političkom odlukom prenosi se na tvrtku “Odašiljači i veze” – koja je u državnom vlasništvu. Toliko o neshvaćanju konkurencije i na koji način ona djeluje na tržište, očito je bolje stvarati državni monopol. Ne znam zašto se u tom pogledu ne čuje ni glasa iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Politička manipulacija?
Ovo ide za ekipu koja nije zadovoljna Josipovićem, naravno. Aktivističku scenu koja je ljuta na establishment, koja vidi snagu u narodu. I mudrost isto tako.
Pitanje za ekipu: Možemo li mi pronaći kandidata koji će biti toliko dobar, da bismo bili toliko motivirani da glasamo za njega, umjesto za Josipovića. I da ga otfuramo u drugi krug.
Na prošlim izborima imali smo tako samo kandidate establishmenta. Možda pokoji padobranac, ali bez šire političke podrške, znači nebitan lik.
E sad. Kada bismo hipotetski mogli pronaći svog kandidata, taj ne bi bio iz establishmenta, a imao bio širu podršku. Znači nešto što još nismo vidjeli.
No, vjeruje li netko od vas da mi možemo naći takvog kandidata koji će biti bolji od kandidata establishemnta? Od Ive Josipovića?
Ivo Josipović je čisto usputno govoreći, dobio 32,4% od 44% izašlih na izbore u prvom krugu. Iliti 14,3% ukupne glasačke populacije. Ne zvuči toliko puno.
Dok čekam ponovno uključenje u mrežu T-Coma, odlučio sam napisati ovaj članak a objaviti ću ga čim mi bude ponovno omogućen pristup Internetu. Nadam se da će to biti uskoro.
Moja kalvarija je počela nakon što me služba za korisnike Optima telekoma višekratno nazivala i "informirala o novoj usluzi koju pružaju na mom području". Potpisuju se kao "drugi i drugačiji". U ponudi su bili O2 i O3 paketi. Budući sam dugogodišnji i već vrlo iskusan korisnik istovjetne usluge kod T-Coma, koristim Halo-mini paket telefonije, MaxADSL flat rate i MaxTV, nisam se dao lako navući na slatkorječiva obećanja Optiminih operatera. Tražio sam niz tehničkih informacija a naglasak je bio na kvaiteti i cijeni usluge. Uvjeravali su me i, nažalost, nakon trećeg razgovora uvjerili da zahvaljujući vlastitoj novoj infrastrukturi mogu garantirati najmanje 5 megabita u sekundi brzine Interneta i kvalitetan bez smrzavanja slike televizijski signal. Iz iskustva znam da je za ispravno funkcioniranje televizije potrebno najmanje 4-5 megabita u sekundi. Kako moja linija omogućava ukupno 9 megabita, poveselio sam se da ću kod novog operatera uštedjeti nekih 40-50kn. Potpisao sam dostavljeni mi zahtjev za prijenos broja i s nestrpljenjem očekivao realizaciju.
A onda je počelo.
Pred koji tjedan osvanuo je članak na CNNu, valjda najreferenciraniji u zadnjih godinu dana.
Članak je pogodio srca mnogih, dijeljen je i komentiran svuda naokolo.
Odlična prilika da provjerim stav o antikapitalističkoj ideji i da izanaliziram probleme potrebne riješiti na putu dobre komunikacijske prakse.
S obzirom da tema nije nova, da imamo kolegu Štefana koji redovno promovira Marxa, ali i na naše socijalističko nasljeđe, mogu reći da imamo jednu dobru podlogu za dodatnu iteraciju mišljenja.
Pitanja su bila sljedeća.
1. što je to kapitalizam?
2. ako se ukine kapitalizam, što se to točno ukida?
3. kako bi izgledala zakonska regulativa kojom bi se ukinuo kapitalizam?
Na prvo pitanje dobivam relativno uniforman odgovor.
"Privatno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje"
Jednog dana u sve nas sretno će biti usađeni mikročipovi, i svaki naš korak bit će pod nadzorom. Tehnologija postoji, jedina prepreka je društveni otpor gubitku privatnosti.
Kad moj četverogodišnji sin dosegne starost činjenicu da je u njega i u sve njegove poznanike trajno usađen mikročip vjerojatno će smatrati sasvim normalnom. Automatski prateći njegovu lokaciju u stvarnom vremenu, čip će ga povezivati s bazama podataka koje će nadzirati i bilježiti i najmanje promjene u njegovom ponašanju.
Većina ljudi ovakav razvoj događaja promatra s užasavajućom nevjericom, odbacujući ga kao znanstveno-fantastičnu fikciju. Tehnologija, doduše, već postoji. Već godinama ljudska društva u svoje kućne ljubimce implantiraju male identifikacijske mikročipove. Također, milioni konzumentskih proizvoda već su sada praćeni uz pomoć malih radio frekvencijskih čipova (RFID) koji satelitima omogućuju utvrđivanje njihove točne lokacije.
Čitajući izvanredan tekst o internetu od Dvoraka u BUG-u http://www.bug.hr/
Kraj zlatnog doba interneta, sjetio sam se na svoje ne tako davno pisanje o aferi wikileaks i gdje će sve to voditi.
http://pollitika.com/wikileaksovi-dokumenti-obmana-sad-a-krajnji-cilj-ce...
Iz poštovanju prema Dvoraku (jedan od najvećih informatičkih kolumnista svijeta...)
odlučio sam ovaj tekst nazvati prema njegovom tekstu.
Tzv. NWO (novi svjetski poredak...) , sva ta elita danas je odavno dobila rat nad televizijom , novinama , radijom , ali doslovno svaki dan gubi bitku sa glavnim danas medijom u svijetu , a to je internet. Vjerujte svim tim vladarima diže se kosa na glavi kada njihove loše poteze može vrlo kvalitetno komentirati običan mali pametni čovjek , kada mali čovjek može raskrinkati jednu traljavo odrađenu prijevaru BP-a
http://www.warnthepeople.org/96/post/2010/06/faked-footage-of-bp-wellhea...
ili npr. američke, ruske, kineske, britanske vlade...
Kako li je samo laka medijska manipulacija..
Dakle, ostah vrlo neugodno iznenađen, kao i uvijek kad me uhvati neki dio informativno-propagandne emisije na nekoj od televizija.
Dakle, ako zanemarimo činjenicu da se u RH što se tiče politike još uvijek živi u prošlosti, ostaje nam činjenica da svijet i svijest čovječanstva ipak idu naprijed sviđalo se to nama ili ne. Jučer je baš Letica (nije bitan on, nego misao) u emisiji Milane Vučković Runjić kazao da danas intelektualac ne možeš biti bez interneta i to je točno. Danas živimo online.
Svijet online sve se više povezuje, a hijerarhijske piramide poravnavaju (događa se proces prelaza zapovijedanja i kontrole u suradnju i spajanje) u svrhu stvaranja, zarade, otvaranja novih radnih mjesta, te uprezanja sve više i sve jače intelektualne radne snage – jer sad je to „in“, ostalo rade strojevi - traže se želje/mašta koje će sutra postati potrebe/stvarnost. U svrhu neometanog biznisa, padaju zidovi koji čovječanstvo dijele na nacije, rase, spolove, tradicije, kulture...Negativan aspekt globalizacije jest rizik od gubitka duhovnih i tradicionalnih vrijednosti kojima Hrvati, uglavnom, teže. Evo što o tome kaže Thomas Friedman (Svijet je ravna ploča- globalizirani svijet u 21. stoljeću):
U postideološkom smo dobu. Ideologije 19og i 20og su mrtve. Liberali, anarhisti, feministkinje, konzervativci, komunisti, fašisti politički su marginalizirani, a njihovi poklonici predstavljaju uske klike međuindoktriniranih zatvorenih sustava neinteresantnih političkoj zajednici.
Kad ste zadnji puta pričali s nekim/om liberalom, anarhistom, feministkinjom, konzervativcem, komunistom ili fašistom, a da vam je njihova priča zvučala iole suvislo? Ako pogledamo otvorene diskusijske forume, recimo pollitika.com, prilično je očito da takvi zatvoreni sustavi predstavljaju idejni atavizam interesantan isključivo onome tko ga zastupa.
Zatvoreni, strogo definirani kontekst koji funkcionira samo na specifičnim primjerima, dok ih drugi primjeri u demaskiraju u svojem apsurdu, više nikome nije interesantan. Stranke koje su utemeljene na takvim ideološkim atavizmima još su samo zadržale zastave podobne za grupiranje stoke, no ideologija, ona je nestala još sa padom Berlinskog zida.
