Danas smo neki/neke od nas saznali/e da je pollitika.com dobila svjetski prestižnu nagradu organizacije World e-Democracy Forum za "predanost utjecanju na punoznačnu političku promjenu kroz primjenu Interneta i novih tehnologija". Ovaj fantastični uspjeh pollitika.com zaslužuje da se Marku Rakaru - njezinu kreatoru i pokretaču - upute najsrdačnije čestitke i pohvale. Evo što je povodom dodjeljivanja nagrade izjavio @mrak:
"Ono što je bitno reći, a što ne piše u šturom tekstu na webu je da je neposredni povod za nagradu u stvari popis birača i cijela strka koju smo oko toga stvorili. Tužno je da je taj projekt prepoznat izvan granica Hrvatske dok se kod nas o tome puno govorilo ali jako malo napravilo.
Hrvatsko gospodarstvo je nekonkurentno to znamo svi. Mi koji koristimo internet znamo koja je uloga interneta u svim segmentima poslovanja od promocije do komunikacije i financija.
Naši konkurenti na mediteranskom turističkom tržištu imaju neusporedivo razvijeniji širokopojasni pristup internetu. Čak i Turska za koju je Ivica Mudrinić neki dan rekao da ćemo tamo tražiti bolji život ima dvostruko veći postotak domaćinstava sa širokopojasnim pristupom internetu u odnosu na Hrvatsku.
Podaci o postotku domaćinstava koja imaju pristup širokopojasnom pristupu internetu analitičke kuće Strategy Analitics sa sjedištem u Bostonu za mediteranske zemlje koje su naši takmaci su; Portugal 40%, Španjolska 57%, Francuska 68%, Italija 51%, Grčka 39%, Turska 37% dok je Hrvatska 23%. Nama susjedna Slovenija ima 58%. Grafikon usporedbe je dodan dolje od Mraka jer meni kao početniku na portalu Pollitika još nije dozvoljeno da umećem slikice u tekst. Što jako volim na svom blogu papar.blog.hr
Politička opcija
Svijet nam globalno ide u katastrofu. Hrvatska je predvodnik trenda. Sve je više porobljene ekipe. Na pollitika.com-u opet neke teme koje je nužno prevaziči kako bismo mogli reagirati na potrebe društva. A to znači da određena skupina srodnomišljenika mora povući crtu.
Svako povlačenje crte u političkom kontekstu znači odricanje od onih elemenata koji nisu voljni to učiniti. A to ukratko znači kreiranje političke opcije.
Politička opcija ne znači stranka. Politička opcija znači i stranka. Ali zahtjev je daleko širi i nadilazi svaku formu. Politička opcija znači udruženo djelovanje srodnomišljenika po svim pitanjima relevantnim za podizanje moći i sprovedbu interesa te opcije.
Znači, govorimo o svim kanalima koji imaju utjecaj na odnose društvene moći. Mediji, obavještajna zajednica, Crkva, akademska zajednica, civilni sektor, gospodarstvo, nabrojite dalje.
Žute stranice internet aktivizma pod radnim imenom PoliWiki polako i sigurno privode kraju drugu fazu projekta. To je postavljanje startne baze osoba koje imaju želju povezati se sa ostalim aktivistima, te ih upoznati sa svojim radom i društvenim interesima.
Trenutno baza izgleda ovako:
Imamo znači 31 upis za sada, a cilj nam je povećati startnu bazu na 50 imena iz bespuća internet aktivizma. Vjerujem da je 50 biografija već prihvatljiva startna baza koja bi mogla imati i svoju svrhu već u ovoj inicijalnoj fazi projekta.
Ovom prilikom naravno pozivam i sve vas koji se niste upisali, a uviđate smisao projekta, da date svoj skromni doprinos, upišete se u bazu i pomognete PoliWikiju da naraste.
Nu, dok traje upisivanje novih pojedinaca koji uviđaju korisnost u ideji ovog projekta (jasno da u startu nema nitko previše koristi, no ukoliko bismo stvorili referentnu bazu internet aktivizma, to bi moglo biti prilično korisno za sve nas koji snagu temeljimo na javnoj suradnji), vrijeme je da se osvrnemo i na sljedeću fazu projekta.
Približavanjem izbora primjetno je znatno "zagađenje" svih medija, pa i interneta. Odnosno, moglo bi se reći da je internet najzagađeniji baš pred izbore.
U "normalno" vrijeme po internetu čitamo svakakve vijesti, komentare i mišljenja, istinite i poluistinite, komentari se pretvaraju u uobičajeni "chat" između dvojice (ili više) komentatora koji obično prerasta u obično prepucavanje (vulgarnost je tu prije pravilo nego izuzetak) i nakon dva-tri odgovora gube svaki smisao (a često nemaju ni veze sa sadržajem članka). O pismenosti (tj. brige za pismenost) neću ni govoriti.
Međutim, sve je to normalno, jer internet je takav medij i bilo bi loše da nije. Omogućava prikupljanje raznih informacija na jednom mjestu i pomaže nam da izvučemo ispravne zaključke (naravno, to vrijedi za one koji su za to sposobni i kojima je to cilj). A i teško ga je kontrolirati. Iako i tu ima izuzetaka i nekih "loših", ali i opasnih pokušaja (vukovarac.net).
Ovaj tekst dijelom je inspiriran i raspravama na Pollitici, pa bih voljela da ga pročitaju i pollitika(nti). No kako je vjerojatno predugačak za dnevnik, stavljam za sada prvi dio i link na izvornik.
Ako bude interesa i ako budete dobronamjerni, slijedi nastavak:-)
Bauk kruži svijetom, bauk interneta. Kruži on, doduše već punih dvadeset godina, ali konačno je stigao i do Hrvatske. „Treba zabraniti anonimnost u tim forumima“, grmi s internetskih stranica Novog lista i sa svog bloga u Večernjaku prof. Žarko Puhovski. http://blog.vecernji.hr/puhovski/2009/03/01/stalno-maskiranje/ Iz Globusove culture-personality-consumerism rubričice svoju mrzovolju ventilira i Igor Mandić: „Internet je lažna viagra za impotentne umove“. Još dvojica opiniomejkera iz EPH-a ešalona, Boris Dežulović i Miljenko Jergović bacili su fetvu na internet; potonji je jedini komentator Jutarnjeg lista uz čije tekstove nisu dopušteni upisi čitateljskih komentara.
Ovo inače ne radim, no budući da je riječ o značajnoj temi osobito za nas ovdje, prenosim pozivnicu za okrugli stol:
24. veljače 2009. (utorak), 17:00 – 19:30 sati, Velika dvorana Europskog doma Zagreb, Jurišićeva 1/1
Okrugli stol održava se zbog činjenice da je područje medijskih sloboda na Internetu pravno vrlo loše regulirano. Ministarstvo unutarnjih poslova i Vlada Republike Hrvatske najavili su skorašnje pravno reguliranje ove problematike, no informacije o načinu, rokovima i sudionicima oblikovanja tih pravnih propisa nisu poznati. Upravo zbog toga cilj okruglog stola jest razmijeniti informacije o predmetnoj problematici, iznijeti probleme, nedoumice i stajališta te pokušati pronaći rješenje koje bi bilo prihvatljivo svim dionicima ovih procesa, a sve to učiniti prije početka rada na zakonskoj regulativi koja obuhvaća ovo područje kako bi građani imali mogućnost sudjelovanja u oblikovanju ove javne politike.
U organizaciji Instituta za elektroničko poslovanje održala se 12. veljače konferencija PRimjena.com - Internet i politički marketing. Ne znam da li je već bilo sličnih skupova u Hrvatskoj, ali meni je bilo prvi put (još jednom se zahvaljujem Davoru Maričiću i Kreši Macanu što su mi to omogućili) da sam na jednom mjestu slušala toliko zanimljivih ljudi koji se u različitim područjima djelovanja koriste internetom i pritom na različite načine reflektiraju utjecaj interneta na njihova profesionalna bavljenja i učinak koji korištenje(m) interneta proizvodi(e) na okolinu i društvo općenito.
Kako i sam naziv konferencije sugerira, u središtu je bila politika i marketinška industrija koja ju prati. Najvećom kvalitetom konferencije smatram izbor predavača (Boris Ljubičić, Krešimir Macan, Marko Rakar, Vuk Ćosić i Jaka Levstek iz Slovenije, dr. Miroslav Tuđman, Domagoj Bebić, Robert Gelo) čija izlaganja su pružila odličan pregled stupnja i raspona korištenja interneta u političkom marketingu, kao i različite pristupe odnosu politike i interneta.
Osjećam sram!
Osjećam sram radi sveg što i kako proživljava moj narod po medijima - kako mediji prezentiraju i tretiraju. Ideale nekog društva najbolje ćete prosuditi po reklamama.
Samo površan pogled na internetske subtvorevine medija u hrvata natjerava vas zapitati se: da li smo mi zaista bili na istom mjestu i u isto vrijeme? Što je to što je nagnalo tkzv. novinara da piše drugačije o onomu što je očito 4000 ljudi doživjelo drugačije? Tko s njime upravlja i zašto (nisam toliko naivan;))?
Ne želim ovdje navoditi linkove za razne članke, portale ili on-line tiskovine, zasigurno ih i sami posjećujete na dnevnoj bazi. U nedostatku vijesti (ako je to uopće moguće u današnje vrijeme) urednici medija (tiskovnih i elektroničkih) imaju pričuvu koja će klijenteli/čitačima osigurati kontinuitet praćenja kroz analize, prosudbe, nagovještaje, razmišljanja i sl. Tako to rade oni koji znaju. Oni koji se pretjerano bave malim stvarima često postaju nesposobni za velike.
Stara je istina kako su kod nas TV, pa zatim radio i novine, najvazniji izvori "znanja".Obzirom da se blize i ti famozni lokalni izvori, a stvarnost bas nije sjajna izgleda da je u toku tzv. Velika cistka.
Osim slucaja otkaza Vedrani Rudan, koji je posljedica pritiska vlasnika Nove, drugi su slucajevi po svoj prilici u skladu sa planom za crtanje, glancanje i obranu Lika & djela prepametne nam politike.
Iz ovog se namece samo jedan zakljucak, a to je cinjenica da internet ostaje jedini nekontrolirani medij za razmijenu misljenja i iznosenje vlastitih.Iako sumnjam da bi vecina od ovih sto su dobili prignodne predizborne vritnjake pristala ispisati koje slovo na Pollitici ( vecina zivi od novinarenja), predlazem Mraku, da ih pokusa kontaktirati i pozvati da ponesto napisu.
Ako su to ljudi spremni cuti kritiku i eventualno ignorirati poneki nekorektan komentar, vjerujem da ce se neki i odazvati.A ako se radi o €, ili o nekim klauzulama na koje su prisegnuli sutjeti, onda nismo puno ni izgubili.
Neovisni, ali ne i neutralni