Neovisni, ali ne i neutralni

Kakvi mediji takva javnost, kakva javnost takva politika

Kad se u radijski program kojeg vodi novinarka Marija Gerbec Njavro javi slušatelj/slušateljica i pokuša kritički govoriti o bilo kojoj javnoj osobi, novinarka ga/ju prekine ovim riječima: moram vas prekinuti jer taj i taj nije ovdje da bi odgovorio na vašu kritiku ili se obranio od vaših uvreda ili objeda. Tako počinje i završava sloboda govora na radiju. Na javnoj televiziji je situacija malo drugačija. S jedne strane imamo redovnu pojavu ograničenog broja uvijek istih glava koje govore, a s druge strane imamo neformalni običaj da se za pojavljivanje plaća određenim iznosom kuna ili usluga. Postoji velika sličnost između javne televizije i privatnih novina u kojima se također pojavljuju uvijek isti opinion makers (vrlo često iste one govoreće glave s javne televizije) ili se prostor za ob(po)javljivanje plaća po nekoj bog-te-pita-kakvoj tarifi. Sve to govori u prilog zaključku da javni prostor operira na principu numerus clausus, a da se svako dodatno mjesto u njemu mora i dodatno platiti. Treba napomenuti da je u javnosti koja operira na principu ograničenog broja mjesta za sudjelovanje ukalkulirana i određena doza kritičkog govora, ali je ona strogo kontrolirana radi stvaranja privida otvorenosti uz istovremeno održavanje statusa quo odnosa moći u društvu. Sloboda govora se tako iz univerzalnog i neotuđivog građanskog prava pretvara u privilegiju bogatih i utjecajnih tj. jakih. Rezultat svega je da jaki i utjecajni igrači putem mjesta koje su si na ovaj ili onaj način rezervirali u javnosti (onom njezinom dijelu koje pokrivaju klasični mediji) postaju još jači i još utjecajniji, a oni koji to mjesto nemaju ostaju nevidljivi i bez glasa.

Cijela sjeverna, zapadna i istočna Hrvatska trpi strašnu sušu već tri mjeseca.
Vjesti o suši i štetama tek se povremeno pojavljuju u medijima.
Kukuruz, duhan, suncokret, šećerna repa, luk, mrkva, paprika, paradajz, kupus, jabuke, kruške, šljive.... Koga briga za to? Ako ne bude domaćeg, uvesti će mo, zar ne?
Procjene štete? Treba pričekati kraj sezone (berbu) kažu odgovorni. Tek tada će se vidjeti stvarna šteta. I onda eventualno proglasiti stanje elementarne nepogode.

U Hrvatskoj su aktualna odvajanja, čime bi se osigurala nezavisnost, odgovornost, veća stručnost i bolje obavljanje društvenih poslova, vezano za ciljeve. Da li tako pojačano bavljenje donosi rezultate? Koja je osnovna orjentacija u tome? Šta je tu bitno a šta nije? To pojačano otpetljavajnje je u stvari zapetljavanje, pa je hit što manje tonuti u zamke. Orjentacije u tome nema i rezultati globalno govore obrnuto, više bavljenja manje rezultata. To je zato što živimo u takvom društvu, prvenstveno obrnutom. Bi i ne bi, ne bi jer ako bi, je, nije nego, idemo, ne dolazi u obzir.

Televizija. Zar je nelogično što je državna televizija sve manje nezavisna i profesionalna? Pa i bitno nezavisniji i učeniji akademski svijet i strukovne skupine odavno voze u tom smjeru, otkud onda televizija. Tko su televizijske zvijezde, oni povezani ili nepovezani? Kako da prežive nepovezani? Da li odvajanje od politike donosi manji uticaj politike? Sve veći uticaj politike. Osim stranačke, stvar se širi na poslovnu i interesnu politiku, na međunarodnu jer su potrebe i veze pojačane, na spolnu jer je igra složenija, na dnevnu politiku jer su tu zahtjevi sve veći i složeniji. I šta tu znači javna televizija? I pojam javna kuća bi bio pouzdaniji.

Hrvatska politička pozicija i praksa su profilirane, sukladne svjetskim procesima i otporne na bitne promjene. Unutar toga su logično i sustavno ugroženi politički i društveni minimumi, oni osnovni i donji djelovi stvari bez kojih je teško održavati i dosegnutu razinu hrvatske prakse. Ovdje se to prikazuje kroz karakteristike, teme, praksu i aktualije.

Ekonomski i društveni smo fenomen.
Plaćamo najveće zarade financijskih poslova, najveće cijene telekomunikacijskih usluga i većine roba, pa i benzina i hrane i posebno robnih rezervi, najskuplje autoceste, najviše trošimo za brodogradnju i druge subvencionirane djelatnosti, najviše i za kulturu pa čak i za turizam kao pojam zarade.