pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Jučer ujutro sam bio na uobičajenom prijateljskom subotnjem okupljanju i potpisao za Referendum za NATO iako sam s obje ruke za ulazak u NATO, jer je to Hrvatskoj potrebno a predstavlja približavanje našem konačnom cilju - ulasku u EU. Naime, osobno imam vrlo jasan stav glede tih dvaju asocijacija (NATO i EU) da jedino one Hrvatskoj mogu istinski pomoći da stasa u pravnu i sređenu modernu državu. Također osobno smatram da je EU pogriješila što nas nije primila preko reda, kao Rumunjsku i Bugarsku, ali i ovako s NATO-om je dobro.
Možda Vam se čini da su moje insistiranje na referendumu za NATO s jedne, i opredjeljenje za ulazak u NATO s druge strane, u suprotnosti – ali nisu. Oba moja opredjeljenja su na jednom te istom pravcu – na putu prema demokratizaciji i stabiliziranju Hrvatske. Pozivnica za NATO je tek opet jedna pozivnica, a mi smo jednu „pozivnicu“ već prokockali (onu za ulazak u EU), radi nesposobnosti i kompromiserstva ove vlasti s korumpiranim strukturama novohrvatskog društva, pa smo s njome uludo potratili najmanje tri-četiri godine, puste milijune Eura, i godina boljeg življenja. Zato se nešto treba mijenjati, i to brzo.

...oporbeni plan rušenja Vlade prozreo je predsjednik HDZ-ova Kluba zastupnika Andrija Hebrang. Da bi osujetio taj oporbeni plan, Hebrang je, priča se u saborskim kuloarima, nazvao trojicu Glavaševih zastupnika da hitno dođu u Sabor. Oni su sinoć došli....

I tako su naš suvremeni king-sized Boško Buha, tj. rečeni Andrija Hebrang mlađi u zadnjih 5 minuta pristigao sa svojim patuljastim “bombašima” iz Strizivojne te “bombicama” razbucao te mrske odmetnute saborske razbojnike (koji su se kradomice pripremali oteti vlast iz posvećenih ruku).

Mi doista imamo “ridikula” u vrhu hrvatske vlasti, koji su trajali neki malo duže, neki nešto kraće, neki su isparili a stalno su se neki novi javljali – no ovaj Super Andrija je jedan i vrijedan, dugotrajan i dugovječan. Uživam kad se javi za riječ jer je on avantura za koju nikad ne znaš kuda će otploviti.

Proteklih burnih dana bilo još ogleda iz dječje naive, koji su se prosipali pred zadivljenim drukerima ili bijesnim anti-drukerima (kako se s koje strane gleda), kao npr. onaj od Velikog Vođe:

Ovo je još jedna tema koju neko vrijeme kuham u glavi, no konkretan poticaj je došao od trećeg nastavka frederikove Institucionalne krize. O čemu se radi? Pa, u prvom redu o košmaru u koji su se pretvorile preidzborne ankete, kao i o mnoštvu kritika koje je Zoran Milanović pobrao kada su se realni izborni rezultati pokazali poprilično različitim od onoga što su najavljivale ankete - ipak treba objasniti "kako je uspio izgubiti toliku prednost"?

Prisjetimo se, mjesecima prije izbora SDP je u većini anketa konstantno bio u laganom vodstvu pred HDZ-om, s prednosču od jednog do tri postotka. Na sam dam izbora, sve su nacionalne televizijske kuće izašle u javnost sa rezultatima izlaznih anketa, koje su sve redom - baš kao i one predizborne - davale SDP-u prednost od cca 2 postotka i cetiri, pet mjesta u Saboru.

Dok djeca idu naokolo u blagdansko večer, imam vremena, pa pratim što se i ovdje na Pollitici događa. Čini mi se da se, bez obzira na to kako će tko ovo shvatiti, previše pažnje koncentrira na sporedne detalje, a ona najbitnije i dalje prolazi nezapaženo. A to najozbiljnije jest da postoje argumentirani razlozi za ozbiljnu sumnju da smo na izborima imali potpuno nelegitimnu situaciju, i dobili nereprezentativni Sabor. To ne smije biti ni u jednoj zemlji koja drži do sebe, i do koje se u svijetu drži, a Hrvatska je uvaženi član međunarodne zajednice i nestalni član Vijeća sigurnosti UN, kandidat za članstvo u NATO-u, i konačno pregovara za pristup u Europsku uniju. Ostaviti ovako veliku mrlju na imenu i liku Hrvatske države je previše rizičan čin, za hrvatske međunarodne i unutarnje odnose u Hrvatskoj.

Ne bih želio da se shvati pogrešno, da idem braniti „hanhan“-a zato što se slaže s mojim ovdje iznesenim stavovima (uostalom poziva se i mene pa moram reći). Možda je „hanhan“ mogao malo više napisati i staviti koji detalj više, pa ću ga ja dopuniti (malo niže), ali govoriti opet i opet o nečemu što se događa nama pred očima bez reakcija - što nije korektno.

Je li „hanhan“ krivo shvaćen?
Robert Hirc u kolumni 23.11.2007 dakle uoči izbora postavio je pitanje Zašto HDZ mora otići :
U ovom tekstu želim reći nešto o krizi morala koja prati HDZ-ovu vlast na odlasku.

Kad se pročita vidi se da Robert Hirc (ne poznajem ga i ne znam ni koju funkciju ima u HNS-u) - ovdje na Pollitici se pojavljuje ipak više kao javna osoba. Svakako nije odgovoran za ponašanje vodećih ljudi u HNS-u, a ni problem kojeg ovdje razmatramo nije pitanje samo HNS-a). No „hanhan“-ovo pitanje mi se čini da je dobro, pravilno i nimalo osobno postavljeno, pa bi bilo dobro spremiti osobne ljutnje a misliti globalno.