pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Evo baš čitam kako zagrebački gradonačelnik Bandić upitan o tome da je iz gradskih para plaćeno više od 100 tisuća kuna (a ne eura) koje je Nenad Ivanković potrošio na sir i vrhnje odgovorio: "Ne znam ništa. Hvala Bogu, neka institucije pravne države rade svoj posao." Njemu naime nije bilo poznato to što se događa, a neka odgovara svatko "tko je napravio propust".

Naime Nenad Ivanković je sa svojom opskurnom strančicom Samostalnost i napredak u kampanji 2005. koketirao s euroskepticizmom. Pa je tako pokušao pridobiti glasove aludirajući da će Europska Unija sir i vrhnje zabraniti. Politike se okanio, ali ga je prijatelj Bandić zbrinuo. I još platio račune stranci koja mu je bila direktni konkurent. Bandić ostvaruje ono što je Tuđman zamislio - jedinstvo svih Hrvata.

E sad što da čovjek misli? Da se povede mišljenjem HDZ-ovih birača kako u zemlji cvjeta tisuću cvjetova rekao bi da će vladajuća koalicija tražiti dodatne napore od institucija pravne države. Em da bi se zadovoljila pravda, em da se uništi kredibilitet političkog protivnika. Ali ništa.

Političari novi multilateralni ugovor Europske unije, koji će biti dodan setu od već postojećih 6 ugovora (više u: Ugovor a la carte) koji su pravni temelj za nadnacionalno generiranje gomile propisa, komentiraju u Europi potpuno različito. Tako je recimo slovenski državni tajnik integracionistički zavapio "Nikad više ne smijemo podbaciti", a pridružio mu se i francuski parlamentarac koji vjeruje da će "Ugovor izvesti Europu iz rutine". S druge strane, Britanci su istaknuli "Duboko nečastan proces", a Nizozemci, koji su prethodni ugovor odbili na referendumu, pozvali su ponovno "Potreban je novi referendum". Lobist Roland Rudd kontrirao je i njima i britancima izjavom da je "Pričanje o superdržavi hiperbolična glupost".

Jedno od obilježja demokracije - otvorena rasprava - i zanimljivost međudržavne debate zaobišli su Hrvatsku koja je, makar na putu za EU, trenutno zaokupirana učenjem osnova demokracije kroz borbu za vlast i čavrljanjem o ZERPu (makar većina sudionika rasprave ne zna ni što ZERP jest). Hrvatski političari nisu sadržajno komentirali novi ugovor uopće, a kamoli raznoliko, no to nije iznenađenje jer Hrvatska slabo ili pogrešno i neinformirano raspravlja o EU čija bi htjela biti članica.

Ta EU dobila je novi temeljni Ugovor iz Lisabona koji mijenja na referendumima propali Ustav za Europu. Jesu li propali i novi ugovor dovoljno različiti da ne propadne i novi?

Hrvatska je mala preiskusna plodna zemlja na raskrižjima puteva, sa puno prednosti i problema, u kojoj igra i rezultati ovise o sto čuda, pa je logično da cvjeta stotinu cvjetova i stotinu škola se natječe. Malo po malo, mic po mic, i nakon nekih gužvi zahvalnost pokazuje znake da bi nešto oko upravljanja (da se poje). Nije da ga nedostaje, više radi malo reda u izobilju, malo boljeg rasporeda zvuka i tišine.

EDDU nije strka, više zabušavanje u igri i pregled igre, kao Prosinečki za iskusnijih dana, kad je Ćirohito jedino držanjem ga na klupi mogao spriječiti da ne postanemo svjetski prvaci, i to jedva. To je, dakle, kontrola graničnih crta između velikih i najvećih uspjeha, dokoličarsko balansiranje između zadovoljstva i beskrajnog užitka, malo obuzdavanja drame i mašte.

U Hrvatskoj su aktualna odvajanja, čime bi se osigurala nezavisnost, odgovornost, veća stručnost i bolje obavljanje društvenih poslova, vezano za ciljeve. Da li tako pojačano bavljenje donosi rezultate? Koja je osnovna orjentacija u tome? Šta je tu bitno a šta nije? To pojačano otpetljavajnje je u stvari zapetljavanje, pa je hit što manje tonuti u zamke. Orjentacije u tome nema i rezultati globalno govore obrnuto, više bavljenja manje rezultata. To je zato što živimo u takvom društvu, prvenstveno obrnutom. Bi i ne bi, ne bi jer ako bi, je, nije nego, idemo, ne dolazi u obzir.

Televizija. Zar je nelogično što je državna televizija sve manje nezavisna i profesionalna? Pa i bitno nezavisniji i učeniji akademski svijet i strukovne skupine odavno voze u tom smjeru, otkud onda televizija. Tko su televizijske zvijezde, oni povezani ili nepovezani? Kako da prežive nepovezani? Da li odvajanje od politike donosi manji uticaj politike? Sve veći uticaj politike. Osim stranačke, stvar se širi na poslovnu i interesnu politiku, na međunarodnu jer su potrebe i veze pojačane, na spolnu jer je igra složenija, na dnevnu politiku jer su tu zahtjevi sve veći i složeniji. I šta tu znači javna televizija? I pojam javna kuća bi bio pouzdaniji.