Nakon radnog iskustva koje ću opisati u ovom dnevniku osjećam mješavinu gađenja, nekakvog poniženja i neodređenih osjećaja koje mogu opisati s recimo osjećajem okusa pljesnjivog kruha u ustima.
Koliko je Hrvatska dobro mjesto za pokretanje IT biznisa i razvoj IT industrije?
Skoro pa osrednje - kaže nam studija koju je proveo Economist Intelligence Unit (EIU), a sponzorirala Business Software Alliance (BSA). U toj je studiji uspoređeno i rangirano 66 zemalja. Hrvatska je ove godine po prvi put uvrštena i zauzela je 41. mjesto. Solidno za debitanta, s dosta prostora za napredak - rekli bi optimisti.
Radi se, naime, o rang-listi koja pokazuje gdje se IT firme, poduzetnici i investitori osjećaju dobro, a gdje ne; gdje je plodno tlo za rast IT industrije, a gdje suha pustara. Ili po Business Weeku jednostavno: "Best and worst countries for IT".
Jeste li znali da Hrvatska ima najlošiju IT infrastrukturu u Europi?
Preuzeo sam od kolege Zvone naslov ovog posta jer se radi o sličnoj tematici - Bologni - opet iz perspektive osobe zaposlene na jednom visokom učilištu.
Na mom fakultetu princip Bologne još nekako i šljaka, povuci-potegni, prilagodi i obrni, ali nekako ide, čak se vide i neki pozitivni pomaci u pristupu nastavi, studentima, načinu predavanja, međunarodnoj suradnji... No, naravno nije sve idilično, daleko od toga. Problema ima, najviše praktične prirode, ali oni su već pobrojani i prema mom mišljenju, nisu krucijalni i vremenom će se riješiti. Najveći problem je - kako to često biva - u ljudima.
Neovisni, ali ne i neutralni