Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Eurodiesel je prije nekoliko dana preskočio 9 kuna i sada je čini mi se na 9,27kn. (Euro)Diesel je pogonsko gorivo koje pokreće ne sam automobile nego i sva ostala teretna vozila (od malog kombija do šlepera). Također, postoji i veliki pritisak sindikata ali i političkih stranaka da vlada pokuša obuzdati cijenu energije koristeći mogućnost plivajućih trošarina. Trošarine i porezi su veliki dio ukupne cijene goriva, no ako pogledate graf koji sam dolje stavio, nadam se da je svima jasno kako je cijena nafte u jednoj kontinuiranoj i poprilično strmoj uzlaznoj putanji i da bilo kakva intervencija u cijenama nafte (a kojom vlada raspolaže) može biti vrlo kratkog daha. Primjerice, negdje tamo u prosincu bila je velika gužva oko preskakanja famozne "psihološke granice" od 100usd, da bi se prije neki dan jedna bačva neprerađene nafte prodavala po 126 USD. Dakle, govorimo o rastu cijene nafte od 25% unutar svega nekoliko mjeseci. 25% cijene nafte u ovih 9,27 kuna je otprilike veće od maksimalnog prostora koje bi vlada imala na raspolaganju za korekciju.
Na ovaj upis su me navele jučerašnje vijesti u 15.00 HR1. Iako Hrvatski radio (baš HR1, ne lokalna studija pod istom kapom) smatram najmanje neslobodnim medijom u Hrvata, ipak sam se jučer još više uvjerio u to tj. iskreno rečeno ugodno sam se osjećao slušajući. Vijesti počinju poskupljnjem goriva i pušta se Polančec sa svojom več više stotina puta izrečenom laži kako mi plaćamo najjeftinije gorivo u Europi, nakon toga spikerica iznosi kako je gorivo "eto jeftinije u susjednoj Sloveniji iako Slovenija za razliku od Hrvatske ne proizvodi nikakvu naftu dok pak mi podmirujemo 30-tak % svojih potreba iz vlastitih izvora". Iza toga ide prilog koji spikerica započinje "Saborske zastupnike ne muče problemi malih ljudi, oni se i dalje igraju partizana i ustaša". Nakon priloga o imbecilnoj raspravi u Saboru ide prilog u kojem sindikalna aktivistica otvoreno proziva Kosoricu da laže u vezi svoje neinformiranosti s situacijom u Dalmatinki iz Trilja. Zatim ide prilog u kojem ekološka udruga Barbarinac iz Solina kažu da Ministar i ministarstvo zaštite okoliša lažu, te isto dokazuju snimkom na YouTube-u.
O učinkovitosti Povjerenstva za nadzor cijena pisali smo odmah po njegovom osnivanju, još tamo u siječnju, gdje smo najavili kako se radi o igrokazu u režiji Ive Sanadera i HDZ-a, dok će cijene i dalje neometano divljati. Čak i kada su pompozno najavljeni prvi „rezultati rada povjerenstva“ u vidu snižavanja cijena kruha, ulja i mlijeka ostali smo pri stavu da se ništa bitnog nije dogodilo. Na žalost bili smo u pravu.
Da li će Hrvati postati ekološki svijesnija nacija, više hodati, planinariti i voziti bicikl te samim time i zdraviji jer će manje zagađivati Lijepu Našu, a usput poraditi malo na prevenciji srčanih bolesti ?
Prošlo je skoro 3 mjeseca od izbora, i već mjesec i pol imamo koalicijsku Vladu s obimnim koalicijskim sporazumom. Super. Oporba nikad jača. Par ručica u Saboru ih dijeli od vlasti, gotovo pa savršeno. Hmm..Da.
Kako je formirana Vlada, katastrofična ekonomska predviđanja ne prestaju. Vlada vjeruje da je vrlo moguć takav tijek događaja i poduzima korake, ne bi li to spriječila. Opet bi rekli odlično. Hm.. Ali koje korake?
Demokratske, civilizacijskih dometa, oni LIJEPO MOLE, trgovce, bankare koji su već ostvarili odličan profit od ovog društva, da u cilju spašavanju istog, malo smanje kamate, i tako doprinesu općem oporavku.
Isto tako LIJEPO ZAMOLE tvornicu umjetnog gnojiva u Kutini da ne podiže baš toliko cijene, jer će poljoprivrednici propasti.
Vlada ZABRANI podizanje cijena električne energije i plina, ali opet LIJEPO ZAMOLI INU da više ne podiže cijene svoji goriva.
Od ovolike pristojnosti me je već zaboljela glava. Počelo mi je promicati, da li mi živimo u društvo koje se temelji na tržišnom poslovanju i sličnim stvarima.
EuroSuper 95 je preskočio magičnu brojku. Istina, prelazak cijene najčešće korištenog benzina preko 8 kn, s obzirom na kretanje cijene nafte na svjetskom tržištu, je bilo samo pitanje vremena. Ali ipak, stvar je definitivno vrijedna komentara. Više od samog ekonomskog računa - koji je i ovoga puta izveden u skladu sa Pravilnikom o utvrđivanju cijena naftnih derivata - mene više zanima politička pozadina cijele priče.
Prisjetimo se - posljednja predizborna kampanja nije bila jedina HDZ-ova kampanja obilježena lažima i neistinitim insinuacijama. Za izbore 2003. godine su na plakatima komparirali cijenu benzina iz 1998. (4 kn) godine sa tadašnjom. Nisu naravno spomenuli da je INA sa cijenom iz 1998. stvarala masovne gubitke koji su skoro uništili tvrtku. Isto tako se nisu ni ogradili od insinuacije da bi oni to drugačije izveli. Naravno da nisu, jer se ništa drugačije tu ni nije moglo napraviti. Ali to nije spriječilo HDZ da tu temu svojim predizbornim plakatima svrsta među udarne.
Stampedo kojega smo gledali posljednjih tjedana u vezi upisa dionica Hrvatskog telekoma ni u kojem slučaju ne znači da su široke narodne mase počele shvaćati bit dioničarstva / Što se zarade tiče, ona, barem zasad, na domaćem tržištu nije upitna. Pitanje je samo koliko ćete zaraditi. Takvo stanje, naravno, nije prirodno i nije održivo, pa i ne odgovara duhu tržišta kapitala / Dakle, zaradit će samo neki, a državna imovina prodana je ipak po mnogo nižoj cijeni nego što bi to bio slučaj da za nekoliko tjedana nisu na rasporedu izbori.
Dioničarstvo nije...
Od prvih privatizacija kroz Hrvatsku je prošlo nekoliko modela kojima se nekada više nekada manje pokušavalo građanima dati mogućnost (važna riječ - mogućnost) da budu subjetki privatizacije a ne samo objekti. Mogućnost naravno ne JAMČI svima da će biti dioničari, ali omogućuje prednost da kao građani ove države kupe svoj paket dionica po povoljnim uvjetima. Zar može biti boljeg socijalnog pristupa?
Namjerno baratajući s napuhanom brojkom od 48.500 polagatelja prava na kupnju povlaštenih dionica Ine, Vlada RH je odredila maksimalni paketi od samo 18 povlaštenih dionica po zaposleniku. Odlukom su isključeni preminuli kao i oni zaposlenici čije su se tvrtke sa svojom ukupnom imovinom izdvojile Iz Ine, tako da je stvaran broj zaposlenih i ranije zaposlenih za oko 20.000 manji.
Naime, radnici nekad povezanih poduzeća u vlasništvu Ine dobili su jasnu poruku – ili ćete izabrati dionice Ine ili one Petrokemije i Diokija kao naknadu za «minuli rad» / U takvoj je trgovini s potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom sudjelovao i Stožer za obranu Petrokemije. Dakle, upravo oni koji bi trebali štititi interese radnika, ovakvim su se dealom zapravo okrenuli protiv njih / Prema planu Ministarstva poljoprivrede u sljedećih nekoliko godina potrošnja gnojiva u Hrvatskoj trebala bi se udvostručiti, a imajući u vidu izvozna tržišta susjednih zemalja u kojima postoji velik potencijal razvoja poljoprivrede, dobrom izvoznom strategijom prihod kutinske kompanije bi se mogao znatnije uvećati.
JANAF, INA, HP, T-Com, Pliva, Podravka i HEP, samo su neka od mnogobrojnih poduzeća koja su bila ili jesu u potpunom ili većinskom vlasništvu države. Država je kao vlasnik (bila) zadužena za organizaciju i efikasnost upravljanja poduzećima u njenom (većinskom) vlasništvu. Osim što je osiguravala nadzornu funkciju putem odgovarajućih odbora, država je uvijek imenovala i upravu koja je trebala osigurati zakonitost, racionalno i efikasno upravljanje i, u konačnici, ne mali prihod državnom proračunu.
Strateški važna poduzeća trebaju zadovoljavati strateške interese društva i države pa upravljanje njima nije šala. Upravljanje velikim gospodarskim subjektima je oduvijek tumačeno kao posao koji se ne može povjeriti bilo kome niti ga može obavljati bilo tko. Zato su kandidati za takva radna mjesta oduvijek pažljivo birani iz kruga najpouzdanijih stranačkih ljudi i navodno najsposobnijih upravljača. Nakon osamostaljenja to mogu biti i navodno nestranačke osobe. Tako je bilo u socijalizmu a tako je i sad. Nekada partija a danas vladajuće stranke, oni su koji pažljivo usklađuju interese i biraju osobe kojima će povjeriti upravljanje ogromnim društvenim bogatstvom.
Nije li ovo još jedan primjer privatizacijske pljačke na SDP-ov način, o kakvoj se na ovim stranicama često piše:
Iako priča o Ininu prepuštanju vlasničkih udjela i tankera Anti Marasu i JPS-u nikad do kraja nije razotkrivena, poznato je da je Maras, čim je otkupio Inine dionice, prvi put isplatio milijunske dividende na osnovu prihoda iz prethodnih godina, sačuvanih kroz neraspoređenu dobit.
Tim je dividendama otplaćen najveći dio kredita za otkup Ininih dionica. Kada je transakcija provedena, Ininim Nadzornim odborom predsjedao je potpredsjednik Vlade Slavko Linić, a u NO-u je bio i Vrhovnik. No, nakon kraha Lenca, kada je Vrhovnik izgubio političku i gospodarsku moć, Maras ga je smijenio i navodno isplatio sa 200.000 dolara, a Vrhovnik je očekivao najmanje 4 milijuna dolara.
Samo ove godine u Hrvatskoj su se desila bar 4 značajna ekološka incidenta. Najzvučniji je svakako onaj koji se desio u Karlovcu gdje je od nepoznatih plinova preminuo Željko Martinović i njegov pas dok su šetali uz pivarski potok u kojeg je Karlovačka pivovara sustavno ispuštala razne kemikalije godinama, a na kraju se utvrdilo da je čak i odvod ugljičnog dioksida iz pogona za fermentaciju preusmjerila u odvodni kanal koji je završavao u tom potoku. Zanimljivo kako su svih ovih godina, pa čak i nakon incidenta državne službe koje su zadužene za sprječavanje eko incidenta tvrdile da je tamo sve u redu. Čak i nakon smrti Martinovića tvrdili su da je sve u redu, da bi onda iznenada inspekcija zabranila rad pivovari.
Ulaskom u tržišno gospodarstvo, svatko od nas može se okoristiti povećanjem ponude na našem i okolnim tržištima. Što je veći izbor, lakše je naći ono što nam odgovara i to po najpovoljnijim cijenama. Neki će reći da nam ta ponuda uništava ekonomiju jer samo kupujemo i trošimo, a ne proizvodimo nove vrijednosti. Tko će kako i što trošiti te za što osobna je stvar i dok god podmirujemo svoje račune, ne bi nam nitko trebao brojati novce u novčaniku. Kao što se nitko ne bi trebao zatrzavati kome je Luka Rajić prodao Dukat. Njegov je i može ga prodati ili pokloniti kome god želi.
No, kako živim na Zapadu Grada Zagreba i Republika Slovenija mi je na 15tak minuta vožne. I to zajedno s graničnom kontrolom. Kako su cijene goriva počele rapidno rasti, u posljednje vrijeme gotovo jednom tjedno sam u Sloveniji.
Prije dva tjedna pokrenuli smo priču o Konzumovim bonovima koji su podijeljeni zaposlenicima Zračne luke Zagreb. Kao reakcija na taj tekst javilo se još nekoliko ljudi koji su ustvrdili da se Konzumovi bonovi nisu podijelili samo u Zračnoj luci već i u HEP-u, INA-i, Vjesniku itd. Što je zajedničko svim tim firmama? Jedan od vlasnika ili potpuni vlasnik je država.
Prema zakonu, jednom godišnje radnik ima pravo biti isplaćen u robi protuvrijednosti do 400 kn. Upravo na taj iznos glase bonovi Konzuma. Za sad sve štima i sve je po zakonu. Slijedeći korak je, nabava tih bonova. Postupak je slijedeći… Firma uplati Konzumu određenu svotu novaca za koju onda oni dobiju te bonove. Idemo to pretočiti u brojke.
