pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Da je naša mala zemlja velikih čudesa, potvrđuje i najnovija bizarnost iz DORH-a. Nikica Jelavić, kojemu se sudilo u procesu protiv „zločinačke organizacije“ (za koju je na kraju ispalo da „ne postoji“) trebao je završiti u pritvoru slovenske policije, na osnovu interpolove tjeralice koju je raspisala njemačka, da bi se u DORH-u sjetili da bi bilo dobro pročešljati njegovu imovinu. Naime tek kad je Nikica Jelavić ponudio jamčevinu od pola milijuna eura, u DORH-u su mudro zaključili da tu nešto ne štima. I sad kao kreće akcija… ili bolje rečeno jedna velika farsa s unaprijed poznatim rezultatom; jednim velikim NIŠTA.

Današnji Novi list donosi zanimljiv nastavak priče oko Sanaderove vile u Kozarčevoj 21. Budući da je pod zaporkom, prenosim ga u cijelosti.

SREĆKO PAPAC I ŽELJKO HRASTAR PODIGLI TUŽBU NA UPRAVNOM SUDU ZA POVRAT STANA U ZGRADI PREMIJEROVE OBITELJI U ZAGREBU
Sanader do stana preko ministrice Lovrin
Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt predmet nije htjela riješiti pozitivno za predsjednika Vlade. Nakon što je ona smijenjena, u ljeto 2006. Ministarstvo pravosuđa je odlučilo da se žalba Papca i Hrastara – odbija

ZAGREB – Pravosudno ministarstvo lani je u ljeto odbilo žalbu Srećka Papca i Željka Hrastara, vlasnika stana u Kozarčevoj ulici 21 nacionaliziranog 1958. godine, čiji su povrat tražili, a koji je danas na raspolaganju obitelji premijera Ive Sanadera.

Do sad se u više navrata kroz medije provlačilo pitanje porijekla i načina stjecanja imovine Ive Sanadera, a posebno kuće u Kozarčevoj ulici 21 u Zagrebu. To pitanje nije se moglo izbjeći niti u tekstu objavljenom u srijedu na pollitika.com (a prenio ga je i CNN blog) i ukratko je spomenuto u prvoj točki. Posebnu pažnju skrenuli bi i na drugu točku, ali o tome nešto kasnije. Preporučamo i pogledati ovdje priloženi video isječak iz „Latinice“ pod nazivom „Moj Ivo visoko leti“. U njemu se također govori o Sanaderovoj kući, no i ovdje bez nekih ključnih dokumenata. Do sad…

Ovaj tekst pokušaj je rekonstrukcije događaja na osnovu nekih ključnih dokumenata koji do sad nisu bili dostupni javnosti. Čitav set dokumenata u .pdf formatu možete skinuti ovdje, a dok se dokumenti skidaju nastavite čitati kako bi imali lakši uvid u prezentiranu dokumentaciju.

Dočekali smo i to - premijer Ivo Sanader i njegovi najbliži suradnici počastili su nas procjenama vrijednosti svoje pokretne imovine, i, ne znam za vas, ali nekako se osjećam pokislim. Jest, cijela je javnost tražila da članovi Vlade napokon kaže koliko toga imaju, i oni su to sad, kao, ispunili, ali niti je itko rekao kad, niti kako je, niti čime je, recimo, Sanader pokupovao sve one silne satove. Pa još kad se pročita da tamo nekakav Ratko Maček ima vrijednosti od 700 tisuća kuna, čovjeku dođe da se obilno izbljuva. Ma dajte, pa kad je i čime taj lik to uspio zaraditi??? Isto pitanje ide i njegovome najmilijem šefu - nismo li nedavno pročitali njegovu poslovnu biografiju? Šta, prodajom golotinje Startu je namaknuo milijun i po kuna???

U današnjem tiskanom izdanju Jutarnjeg lista možete naći i vijest kako se u rujnu ove godine očekuje početak gradnje mosta za Pelješac. Ta vijest nagnala me da malo prosurfam netom i pronađem HRT-ovu vijest od 10.studenog 2005. godine kada je Sanader svečano otvorio početak radova na… pazite sad… „Projektu Pelješac“. Tada mi ta formulacija „projekt Pelješac“ nije bila neobična i jednostavno sam ju prečuo, kao pretpostavljam i 99% drugih koji su čuli tu vijest. U sjećanju nam je jedino ostalo da su radovi otvoreni. No sada, kada je izvjesno da će most navodno početi s izgradnjom najranije u rujnu 2007, uoči samih izbora (zanimljivog li tajminga), ta formulacija poprima sasvim novo značenje.