pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Današnjim ubojstvom Ivane Hodak usred dana može se reći da se sigurnosni sustav RH raspao. Simptomatično ili ne, to se upravo dogodilo za vrijeme ministrovanja Berislava Rončevića kojeg premijer Sanader tako zdušno brani od kritičara kojih svakim danom ima sve više.

Podsjetimo samo na slučajeve mafijaškog premlaćivanja Duška Miljuša, Igora Rađenovića i Josipa Galinca koji su srećom ostali živi te ubujstvo mladog Luke Ritza stradalog od najobičnijih huligana zbog nekoliko kuna i mobitela. Koji je odgovor vlasti bio na sve te događaje? Smjena načelnika zagrebačkog MUP-a i postavljanje Branka Perana koji nije čak niti dobio potporu zagrebačke skupštine. Da je izbor Perana potpuno kriv ukazuje i informacija da je Peran došao iz policijske uprave treće kategorije po obimu posla u policijsku upravu prve kategorije, ali i saznanje da je upravo Peran onaj policijski načelnik šibenske policije koji se bavio blogerima umjesto kriminalom.

Hrvatsko novinarsko društvo poziva svoje članove i sve građane na prosvjed u ponedjeljak 29. rujna u 11:00 pred Kamenitim vratima u Zagrebu (gdje prolazi imaginarna linija od sto metara od Markovog trga, gdje nisu dozvoljena javna okupljanja). Razlog prosvjeda je neučinovitost policije u slučaju napada na novinara Dušana Miljuša, kojeg su dosad nepoznati napadači pretukli palicama 2. lipnja, ali i u drugi slučajev brutalnog nasilja (premlaćivanje Igora Rađenovića i Josipa Galinca, što su djela organiziranog kriminala, te ubojstvo mladog Luke Ritza - djelo huligana).

(6. lipnja o.g., novinari su se unatoč zabrani okupili i prosvjedovali na Markovom trgu.)

Sabor je s jeseni počeo sa radom, a sa Saborom i saborski odbori. Rad Odbora za nacionalnu sigurnost današnjom je sjednicom izazvao popriličnu pažnju javnosti, pa je tako dobio i mjesto udarne vjesti na HTVovom Dnevniku. O čemu se radi? Kratko rečeno, Odbor je raspravljao o sigurnosnoj situacijiu zemlji, i stavovi su bili očekivani - pozicija je branila rad ministra, policije i državnog odvjetništva, dok je opozicija iste napadala. Ništa novo rekli bismo, ali stvar je ipak malo ozbiljnija. Kako zbog teme kojom se Odbora bavio, tako i zbog argumenata, i još više, konteksta u kojemu se sve događa.

Zanimljivih 24 sata je iza nas. Jučer navečer nas je zapljusnula informacija o tome kako je metalnom šipkom pretučen Josip Galinec, broker koji se vrlo brzo izdvojioiz uobičajene definicije brokera, a kojeg smo prilično često imali prilike gledati i na TVu dok je komentirao dešavanja na burzi. Galinec i njegov To-One u fokus javnosti su pali i nakon preuzimanja posrnule Industrogradnje koja je nedavno dokapitalizirana odnosno oko bitke za TOZ Penkalu (ne toliko za tvornicu koliko za nekretnine na kojima se Penkala nalazi). Više podataka možete pročitati na praktički svakom koraku i nema to sada previše smisla ponavljati.

Anyway, jučer popodne (vjerojatno nakon nekog ručka), Galinca su dočekali krupni dečki na parkiralištu iza zgrade Ministarstva Gospodarstva (ako se ne varam, to je također i zgrada Ministarstva Poljoprivrede - u njihovoj menzi se usput rečeno serviraju odlične palačinke punjene sirom a u saftu od vanilije) a iza koje postoji divlje parkiralište na kojem je Galinec vjerojatno parkirao auto. Josip je grdno stradao, na sreću nije kritično, no ono što se pokazalo je da je batinjanje postala relativno učestala pojava u našim krajevima i očito je to metodologija za prenošenje određenih poruka. Nisam stručnjak za mafijaške obračune, no lomljenje nogu je čini mi se priličon snažna poruka u tom miljeu pa bi se za Galineca moglo reći da je i dobro prošao (fazu s konjskom glavom je vjerojatno već prošao samozatajno, a preostaje mu valjda samo još da bude doživotno ugrađen u temelje neke od zgrada).

Izlaganje Berislava Rončevića u Saboru na aktualnom satu o sigurnosti u zemlji, zapisničarske službe nisu još uspjele ni arhivirati, a demant suhoparnih statistika stigao je sa zagrebačkih ulica. Najnovije premlaćivanje Josipa Galinca usred bijela dana jasan je znak zagrebačkog krim miljea da se nikog ne boji.

Galinac je nakon novinara Duška Miljuša i sada već bivšeg direktora Zagrebačkih cesta Igora Rađenovića, treća pretučena osoba u zadnjih stotinjak dana. Ubrojimo li još u ovo i smrtno stradalog dječaka Luku Ritza pretučenog zbog par kuna i mobitela te slučajeve maloljetničkih bandi koje sve više mlate djecu po rubnim naseljima grada Zagreba, dolazimo do vrlo jasne spoznaje da je zagrebačka policija potpuno zakazala i da više nije u stanju osiguravati mir i red u Zagrebu.

Na ovo što se dešava upozoravali smo još od početka ove godine kada je HDZ na mjesto ministra unutarnjih poslova postavio najnesposobnijeg mogućeg čovjeka, Berislava Rončevića.

Igor Rađenović, koji je zbog svojeg poštenja prije više od 100 dana pretučen, rekao je doviđenja SDP-u. Odmah po objavi vijesti da se Rađenović povlači Milanović i Bandić našli su se u čudu. Kako? Zašto? „Mi ga podržavamo“ i ostale floskule pljuštale su. No istina je daleko od svih tih usiljenih izjava. Činjenica je da Rađenović nikad nije imao stvarnu podršku SDP-a, već se čitava podrška svodila na tapšanje po ramenu i pojedinačnoj podršci članova stranke. To se najbolje vidjelo u događajima nakon smjene Slobodana Ljubičića s čela Zagrebačkog holdinga.

Google pretraga za Slobodan Ljubičić donosi pregršt zanimljivih rezultata i sasvim je sigurno da će se njegov lik&djelo razvlačiti po novinama još nekoliko dana dok se prašina ne slegne.

No, odlazak Ljubičića je više onako metaforički jer jednostavno nije moguće maknuti osobu s takve pozicije u tako kratkom roku. Tu je pitanje raznih odluka koje su donesene u njegovom mandatu, pitanje poslovanja holdinga do jučerašnjeg dana (što će se rješavati još mjesecima), a da i ne spominjem kako mreža suradnika i odnosa koje je ovaj izgradio sasvim sigurno s jučerašnjim danom nije nestala. Donekle je ispravno zaključiti kako je Ljubičić danas u skoro pa boljoj poziciji nego prekjučer jer zadržava gotovo iste privilegije i pristup vlasti ali bez javne pozicije i odgovornosti (koja barem nominalno) s takvom pozicijom dolazi. Trebalo bi malo analizirati na koliko je različitih pozicija Ljubičić imenovan, u koliko se nadzornih odbora i odbora nalazi i koliko će trajati demontiranje Ljubičića i da li uopće postoji interes da se tako nešto dogodi?

Objava anonimnog pisma na stranicama Zagrebačkog holdinga protiv Igora Rađenovića bila je kulminacija prljavog mafijaškog obračuna čiji cilj je bila diskreditacija imena čovjeka koji je pokušao prekinuti s kriminalom u Zagrebačkim cestama. Sada je sasvim jasno da Slobodan Ljubičić stoji iza svih napada na Rađenovića (pa možda čak i iza samog naručivanja batinaša), dok je Nenad Ivanković bio jedan od glavnih operativaca u akciji blaćenja i izokretanja stvari naopako koja je išla do takvih apsurda da se u javnosti htio stvoriti dojam da ljudi koji bivaju pretučeni u biti to i zaslužuju.

Izuzetnim zalaganjem gradonačelnika Zagreba i njegove ekipe iz poglavarstva (povezanih narodnom nošnjom i nekulturom), Zagreb je konačno uključen u Europsku mafijašku rutu. Turisti iz cijelog svijeta sada mogu, uz Siciliju, i u Zagrebu osjetiti strah za svoj život i imovinu.

Izuzetan doprinos u dobivanja statusa mafijaškog grada dala je i Zagrebačka policijska uprava te Zagrebačko općinsko i županijsko državno odvjetništvo. Zahvaljujući svima njima, brojni počinitelji kaznenih dijela ostali su nepoznati i nekažnjeni te dalje rade na mafijaškoj promociji grada Zagreba.
Tako imamo slučaj pokušaja mafijaškog razvoda braka. Uz novac i ucjenu kupljeni su: hitna pomoć, bolnica i policija. Žena je nasilno odvedena iz stana i tjedan dana prisilno provela zdrava u ludnici. Samo zahvaljujući javnosti i tisku slučaj je otkriven i žena spašena ludila.

Već tradicionalno u ljetnim periodima gradovi za svoje goste i građane organiziraju različite manifestacije: sportske, gastronomske, kulturne nekulturne a u novije vrijeme i kriminalne. Od sportskih manifestacija svakako treba spomenuti teniski turnir u Umagu. Taj događaj osim kao vrijedan sportski spektakl, ove godine, ostati će zabilježen i kao kulturni događaj sezone. Naime, sprijećen je Thompsonov koncert u Umagu.