Pula, 31. maya 2010. 08:37
Druga godišnjica Ladonje bila je više nego USPJEŠNA!
Izneseni podaci su doista fascinantni.
http://ladonja.org/cuccurin-imamo-ljude-i-projekte-za-drukcije-i-bolje-sutra/?utm_source=feedburner&utm_medium=email&utm_campaign=Feed:+Ladonja-SavezZaJosBoljuIstru+(Ladonja+-+savez+za+jos+bolju+Istru)
Očito je da ne samo Istra, već i cijela Hrvatska već sada ima Ladonju, na koju se MORA RAČUNATI!
08:39 ---------------------------------
-----------------------------------------
Dragi moji Online,
DragiPoštovani Predsjeniče*:o))
eo mene svama - rješeno! euREKA!
VAŽNO PITANJE ORGANIZACIJE SUUČESNIČKE DEMOKRACIJE
(...NASTAVAK TEME - BEZ DILEME...)
Za spremanje dokumenata ne volim koristiti puno foldera, pa jednako tako u razmišljanjima ne volim koristiti puno novih naslova dnevnika. Meni je zapravo svako promišljanje dovodi do zaključka:
politika je jedna jedinstvena tema, a sve ovo su samo podnaslovi.
Toliko za uvod.
Pitanje o kojem sam morao malo detaljnije promisliti u ovih par mjeseci (od siječnja do danas) je bilo
Kazu lakse je, moram priznati da je, od pocetka sam pratio suceljavanja predsjednika Josipovica i g. Bandica. Vidjelo se iz svemira kolika je to razlika, u nacinu razmisljanja, nastupanja i nacinu zivota. No nazalost, ovi izbori su pokazali 2 stvari:
1. Kod nas je demokracija jos u povojima, jos mnogo gradjana nije glasalo, porazni je podatak koliko je gradjana RH izaslo na izbore
2. U Hrvatskoj nazalost postoji jos mrznja, velika mrznja.
Kroz dnevnike ste mogli vec shvatiti da sam nekako umjereno desnog uvjerenja, odnosno rekao bih, patriotski socijalni demokrat. Mozda bih prije bio clan Stranke prava, ali one iz 1861. godine.
Iako smo jos pod dojmom, u euforiji, jer je zbilja izabran predsjednik kakav bi jedna zemlja poput Hrvatske trebala imati, mislim da se trebamo dobro zapitati, sto se dogadja s ovim narodom, kako se uspio tako podjelit, kako je taj narod i dalje slijep kao guske u magli.
Mediji obiluju procjenama o tome kako će se Sanaderova najava povratka u politiku odraziti na ukupnu političku scenu.
Zaradio sam nekoliko minusa za vrijednosni sud kako je Grubišina analiza jedna od najslabijih koje sam ikad pročitao.
Od svega u njoj je jedino izvjesno to da Sanaderu očito treba politička zaštita od kaznenog progona, onakva kakvu politička elita i njoj bliske osobe iz gospodarstva uživaju od proglašenja samostalnosti RH. Pogrešno je međutim tvrditi da se radi o saborskom imunitetu jer on, u prvome redu, uopće ne štiti od provođenja istrage, i drugo, političkom ga je odlukom moguće skinuti za pet minuta. Dakle, Sanadera može zaštititi jedino politička kontrola nad ministrima policije i pravosuđa te naravno i državnog odvjetnika.
Više je nego očigledno kako tu kontrolu ne može ostvariti konfrontiranjem s predsjednicom vlade koja fakat kontrolira njemu interesantne osobe. Štoviše, sasvim sigurno ima saznanja da od nje ne može očekivati poštedu. On jest u panici ali se ipak ne može reći da je politički glup.
Ustanem i odustanem od gledanja dalekovidnice sinoć u 23 sata i 23 minute, povjerujem u onu da netko sada razmišlja o meni, a prije mi prihvatljivije zvuči da se radi o tome da će se sutra neka nevolja dogoditi. Odem u krevet, ne mogu oka sklopiti iako sam tri dana prije toga bio na nogama i nisam spavao sve skupa pet sati. U ponoća se sjetim da je danas 3. siječnja, desetljeće od kada je Hrvatska postala prihvatljiva i demokratska zemlja. Deset godina od kada nas je Europa počela cijeniti.
Po sve mu što se dade pročitati i iščitati iz tekstova nakon objave izbornih rezultata za izbor trećeg predsjednika Republike Hrvatske i dalje je uočljiva ona potpuno ista „dalekovidnost“ kod mnogih koji i nakon pogrešnih prognoza za prvi krug opet ponavljaju jednu te istu priču. „Euforija“ koja je zahvatila kako stožer tako i navijače (i na pollitici) Ive Josipovića u stvari sve više sliči na onu priču o plašenju vuka janjećom kožom, ali i žestoko miriši na njegov potpuni krah u drugom krugu….., pokušati ću objasniti i zašto?
Kao i svaki relativno mladi clan zajednice, odnosno drzavljanin ove zemlje, te kao mladi profesionalac, susreo sam se sa mnogo selekcijskih postupaka za radno mjesto. Naravno neki su bili uspjesni, no vecinom su ti postupci bili neuspjesni. Svi znamo stanje u drzavi, na prosjecno radno mjesto prijavljuje se oko 600 do 800 mladih koji su vecinom kvalitetni, a tvrtka treba jednog.
U prosjeku imamo 2 do 3 selekcijska kruga, te u vecini slucajeva (strane kompanije) i 3-4 h testiranja, testiraju se nasa inteligencija, psiha, vjestine te opca informiranost, a u nekima i specijalisticka znanja, matematika,statistika itd. Vecinom to obavljaju human resource odjeli ili specijalizirane recrouting tvrtke.
Potaknut takvim iskustvima , te svakodnevnim pregledom natjecaja za posao, odlucio sam vidjeti sto je potrebno za Predsjednika RH. Vec sam i u prijasnjim dnevnicima napisao, da je ponekad lakse dobiti posao saborskog
zastupnika, nego account managera ili PR managera u nekoj tvrtci. Pa da vidimo dali je to tako.
Glavne odgovornosti Predsjednika RH ukljucuju:
(izdvojio sam vaznije)
- Članak 17. Ustava RH
- Članak 77. Ustava RH
- Članak 78. Ustava RH
Prije nekoliko dana SU je izišao sa jednim priopćenjem za javnost u kojemu je bilo izrečeno niz kritika na račun HSU-a i njihova predsjednika Silvana Hrelju koji je svojim izjavama u emisiji «treća dob» na HTV 1 govorio o izlasku HSU-a iz koalicije sa HDZ-om čime je otvorio put vladajućima da i ove godine uskrate božićnicu umirovljenicima.
Da stvar bude još gora navedena stranka odnosno gospodin Hrelja je uputio javni poziv svima koje je «zakačio» harač da podnesu Ustavnu tužbu jer će kako oni tvrde jedino tako moći u slučaju poništenja te Vladine odluke doći do novca koji im je tako oduzet. Ono što je posebno zasmetalo SU jest krajnja bešćutnost i očita igra HSU-a i Hrelje koji su tim potezom i izlaskom iz koalicije ostavili na cjedilu gotovo 800 tisuća umirovljenika koji su očekivali svoju božićnicu.
Jučerašnji bombastični naslov «Penzioneri Kerumu čuvaju vlast u gradu» u dnevnom tisku Slobodna Dalmacija je još jedan u nizu sada već svakodnevnih uradaka na temu mirovine, umirovljenici, zlouporabe i sl.
Vlada kaže Otimamo – Hrelja kaže …
Kad je čovjek u politici odlučan onda preporučam oprez jer tu odlučnost prije svega treba procjenjivati po tome od koga ta odlučnost ili «odlučnost» stiže pa tek onda mjeriti težinu iste. Poznato je da je Račan bio poznat po odlučnom možda, Tuđman bogme po odlučnoj odlučnosti,….. i da ih ne nabrajam sada sve redom no kada prvi penzić Silvano Hrelja kaže nešto odlučno onda je to doista (već viđena) odlučnost da se opet nešto protrguje, ali isključivo poradi osobne koristi.
