Kao da je Split a ne Zagreb glavni grad Hrvatske, SDP slavi izbornu pobjedu. Zadovoljan što je, ne samo pojedinačno, osvojio najviše županija, gradova i općina, i HDZ slavi izbornu pobjedu. Izbornu pobjedu slave još IDS i HNS čiji su kandidati, pojedinačno i oni koje su podupirali mimo državne koalicije, postigli iznimno dobar rezultat. Slavi i HSS koji je samostalno postigao iznimno dobar rezultat na sjeverozapadu Hrvatske, usput klizeći sve više ka tome da se pretvori u jaku ali samo regionalnu stranku. Ne slave Laburisti za koje se pokazalo da u mnogo lokalnih sredina nisu stigli ustrojiti ogranke a i tamo gdje jesu, da nisu polučili željene rezultate. Ne slavi ni HDSSB koji je izgubio svoje najjače gradsko uporište, ono u Osijeku. Ostale stranke su se manje ili više utopile u rezultatima svojih političkih partnera.
Blog se preselio na novu adresu:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
Ovaj upis možete pak naći na ovom linku
Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.
Nadam se da se i dalje čitamo.
Sjeća li se više itko neke ankete u kojoj su građani rad Kukuriku vlade ocijenili dobrim odnosno da kao država idemo u dobrom smjeru?? Zacijelo ne jer je i puno prije od prvog dana njihov stolovanja mnogima bilo jasno da od onog pompozno najavljivanog plana 21 neće biti ništa što se svaki dan potvrđuje, ali je zato isti poslužio kao dobra ješka na koju su se na žalost svih nas ipak mnogi dali upecati.
„Zar je moguće da će mo ni dvadesetak godina od završetka krvavog Domovinskog rata u kojem smo se nakon niza stoljeća konačno izborili za pravo da budemo svoji na svome dopustiti da Kukuriku Vlada svojim izdajničkim Zakonom sve to poruši vračajući nas u doba kada Hrvati na svome nisu bili svoji.
Budući smo država koja si voli tepati da smo važna turistička destinacija, što u nekim našim „okvirima“ doista i jesmo, nemalo smo se iznenadili izjavom gradonačelnika Dubrovnika gospara Andre Vlahušića koji se u buduće namjerava obračunati sa kako kaže onima koji Dubrovnikom „samo šetaju a ništa ne troše“ izrekavši tako "Bit će penalizirani svi oni koji samo šetaju Stradunom, a ništa ne koriste i ne plaćaju",
Nema tog medija u Hrvatskoj, a i šire koji ovih dana ne lamentira o tome da li su odjeknule detonacije nepoznatih naprava u Zagrebu rezultat terorističkih aktivnosti nekog pojedinca ili možda čak prave i dobro organizirane, neke nama u ovom trenutku nepoznate terorističke organizacije, a k tome i sa još manje o mogućim motivima!?. Dakle svi se redom pitaju dali se i Hrvatskoj počelo događati ono što u bijelom svijetu već odavno nije nepoznanica.
U malo je emisija Nedjeljom u dva Aleksandar Stanković tako dobro odradio svoj voditeljski i novinarski posao. Malo puta je tako dobro zastupao interes i pravo javnosti da zna. Nikada Stanković nije tako dobro spojio svoju profesiju i sport kojim se amaterski bavi. Damir Kajin je naprosto bio nemoćan i morao je pokleknuti pred serijom vrlo preciznih direkata, lijevih i desnih krošea a ništa se bolje nije obranio ni od iznenadnih aperkata logičnih ali zato još nezgodnijih pitanja. Iako je meč završio oslonjen na konopce i spuštenih ruku, od toga da u dubokoj nesvjesti završi na podu ga je spasila samo dobra izdržljivost koja je posjedica dugogodišnje vježbe u političkom ringu. Da emisija nije išla uživo, vjerojatno bi Kajinov trener u ring bacio ručnik i pokušao spriječiti da se meč uopće prikaže.
Nije se baš teško prisjetiti Vladine, a posebno Linićeve euforije kada je u travnju mjesecu kreditna agencija Fitch rejting Hrvatske ipak ostavila izvan one najniže, dakle onu „smeće“ koju nam je sada dodijelila jedna druga isto tako u svjetskim okvirima poznata i utjecajna agencija Standard & Poor's. Natjecali su se tada u demonstraciji bahaćenja Čačić i Linić u prosipanju raznih obećanja o nekim velikim investicijama koje će biti zamašnjak za pokretanje gospodarstva. Da od svih najavljivanih investicija nema ništa bilo je mnogima jasno još i tada, a nedavno su i sami jasno kazali kako su u tom segmentu zatajili, ali zato nisu u povećanju porezne presije, bildanju cijena svega i svačega, otpuštanju radnika, ukidanju prava djelatnicima, daljnjem urušavanju gospodarstva…. i sve to pravdajući nekim općim stanjem koji je navodno i u svim drugim zemljama naše regije isti ili sličan ne shvaćajući ili pak ne prihvaćajući da je stanje u Hrvatskoj produkt isključivo njihovog neznanja i nesposobnosti.
Smanjiti, ukinuti, rezati, štedjeti….. su po svemu sudeći doista krajnji dosezi mogućnosti i sposobnosti ove Kukuriku Vlada u godinu dana koliko su na vlasti. Tek što su većinom ručica, odanih prije svega sebi i svim beneficijama „teškog“ saborskog rada i života a ne dobrobiti građana, usvojili proračun za 2013. godinu naglo su preko noći shvatili da isti uz sve veći broj nezaposlenih (čitaj daljnje urušavanje gospodarstva) baš i neće biti održiv kako su gorljivo pričali i svi ga redom branili kao da je Sveto pismo, odbijajući pri tome glatko i sve amandmane koji su na proračun dolazili iz redova oporbe.
Točno nakon godinu dana od dolaska nova vlast Kukuriku koalicije je donijela proračuna za slijedeću godinu koji je po njima puno bolji od prethodnih budući su kako ministar financija Linić naglašava uspjeli smanjiti proračunski deficit u odnosu na prethodni.
