pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Gotovo svi naši mediji analiziraju rezultate parlamentarnih izbora u Sloveniji.
„Izborni triler“ kako neki mediji, zbog tijesne pobjede socijaldemokrata (SD) Boruta Pahora nad SDS-om Janeza Janše (29:28 mandata) karakteriziraju rezultate još službeno nije završen jer se čekaju glasački listići poslani poštom i oni iz dijaspore. Janša nadu polaže na glasove dijaspore i očekuje da bi ti glasovi mogli utjecati na konačni rezultat jer je razlika između njega i Pahora samo 12.000 glasova. Treba spomenuti i to da je u svim anketama tjedan dana do izbora Janša vodio s 3 do 4 posto prednosti. Sve se preokrenulo u zadnji tjedan kampanje.

Analizirajući razloge ovog izbornog preokreta naši mediji ( HTV sinoć a tisak jutros) navode aferu „Patria“ ( o tome ste imali priliku, vjerujem već sve pročitati) kao jedan od razloga pobjede dosadašnje oporbe. Drugi razlog Pahorove pobjede pronašli su u njegovom izgledu. Mlad, zgodan, prekrasnih plavih očiju (bivši maneken) privukao je žene. U zbiru ukupnih glasova čak 54 posto dale su mu žene, napominju mediji.

Koliko zamjenika lokalnim čelnicima?

Kada sam nedavno u svom dnevniku Mačak u čizmama ili u vreči otvorio pitanje neposrednog izbora načelnika, gradonačelnika i župana te njihovih zamjenika postavio sam pored upitnosti neposrednog izbora jer se biraju u tandemu i problem u broju zamjenika. Kako sada stvari stoje izgleda da će Vlada ipak mijenjati taj dio Zakon o izboru načelnika …….
Kako stvari stoje izgleda da će se ipak birati (ili imati) dva zamjenika navedenim čelnicima, no mislim da bi korak dalje bio da se oni ili biraju opet za zasebnim listama i pojedinačno ili ako ne da se nakon obavljenih izbora za predstavničko tijelo imenuju odlukom (većinom glasova) Gradskog vijeća na prijedlog načelnika, gradonačelnika i župana. Zašto ovo kažem?

Posljednjih nekoliko dana na više sam se mjesta susreo sa različitim ocjenama najavljenog poteza Zorana Milanovića (i uže stranačke ekipe) – posjeta Bleiburgu. Moram priznati da su me te ocjene redom iznenađivale. Zbog toga u ovom dnevniku, želim napisati što, po mom mišljenju, taj najavljeni posjet jest, a što nije.

Krenimo od onoga što taj posjet nije.

Ne tako davno prvi čovjek države je potegao određene konce i Thompson ipak nije svirao u Umagu. Malo prije njega prvi čovjek Zagreba je odriješio kesu i Thompson je svirao na glavnom trgu i prvi čovjek nije ništa komentirao. Kao ni SDP, niti mnogi drugi... Onda je krenulo, Thompson ovako ili onako, pa Thompson na dočeku Zvonka Bušića (je li se tada već bio rodio kada su bacali letke na Londonom i Parizom). Očigledno halabuka čini Thompsona zvijezdom na zvijezdama, a svakoga onoga tko mu se protivi neprijateljem države (b2 i lq izvolite)...

Upravo nam prolaze zadnji dani mjeseca srpnja. Sezona je odmora. U ljetovalištima je veselo i živo a u mjestima izvan turističkih središta nema gužva i živi se usporeno. Kreće i radi se polako, onako kako to diktiraju visoke temperature zraka.
Politički život spušten je na razinu: izjava samo u hitnim slučajevima ili na obilježavanje kakve obljetnice ili praznika. Takvo stanje poznato je kao sezona kiselih krastavaca. Nažalost, čini mi se da je stanje u državi takvo da su vijesti i rezultati koje “lijepa naša” postiže poprilično kiseli. Kroz čitavu godinu vuku na nešto što se pokvarilo i ima jak kiseli okus.

Saborski zastupnici su se poslali na poduže školske praznike. Oni imaju praznike i duže nego što ih imaju djeca u školi. Pored toga, zastupnici nikom ne odgovaraju za svoje loše rezultate, nemaju jedinice i svi, bez obzira na rezultate, uredno ulaze u sljedeću školsku godinu. Nema ponavljača, nema produžne nastave i dopunskih ispita. Plaća i privilegije uredno pristižu. To što je u državi sve teže njih ne brine. Još za ovoga mandata bite će novaca barem za plaće političara. A dalje, “bumo vidli”. Političari budu zalihe i privilegije imali a krizu budu zadnji osjetili.

Nužnost nužnosti u nužnom nije posve nužna (naglasak na "u nužnom"), mogućnost još ne nije nemoguća a razlozi za to nisu tako posve neodoljivi i posve snažni. Slutilo se je to već prije, po blagim nijansama i rijetkim trenucima slabosti, što sada može biti predmet pažnje ne gledanja (uključujući tv), kada nužnost nužnosti u nuždi nužno mora obaviti nuždu (jer je marljivim napredovanjem sazrelo ponešto toga za nužnu nuždu, uz zadovoljenje svih ekoloških zahtjeva i kriterija, već se razno podrazumijeva).

Eto. Izglasana vlada. Ništa novoga s te strane.
Kažu da se prvih 100 dana neke vlade pusti vladu na miru. Vrijedi li to za sve ministre ili samo za one koji su to tek postali? Ako ne vrijedi za one koji su već bili ministri, odnosi li se to i na one koji su promijenili resor? Ili i za njih tek počinje teći rok od 100 dana.
Bilo kako bilo, mislim da na njih ne treba ni trošiti puno riječi. Eno im njihovih 100 dana. Ionako su sve rekli u zadnjih 1400 dana.
U nekoliko sam navrata pisao kako bi Sabor trebao biti centralno mjesto hrvatske politike. Pa sam malo bacio oko na novi saziv. Da vidim tko će nas predstavljati i zastupati. Nisam gledao cijeli prijenos, ali ono što sam vidio pokušat ću opisati.

Predsjednik HSU-a mr.sc. Vladimir Jordan oglasio se na svom blogu prvi puta nakon parlamentarnih izbora dajući svoje viđenje izbornih rezultata. ... Da je uspjeh nešto doista relativno pokazuje i Primjer rezultata nekih stranaka koje su u odnosu na prethodne parlamentarne izbore prošle dosta lošije, no i taj im je rezultat dao odlučujuću poziciju........ e, a to je već uspjeh,.... bar za sada. Npr: koalicija HSS HSLS dobila je na izborima 2003. zajedno cca 270 tisuća glasova i zajedno imali 12 zastupnika, a sada oko 161 tisuću glasova i 8 mandata, dakle 60% više glasova od HSU-a, ali 800% ili čak 8 puta više zastupnika. Slično je i sa HNS-om koji je 2003. dobio cca 200 tisuća glasova i imao 11 zastupnika, a sada je dobio oko 170 tisuća glasova i 7 zastupnika. HSP je 2003. imao cca 160 tisuća glasova i imao 8 zastupnika, a sada cca 80 tisuća glasova i 1 mandat. HSU je 2003. imao 97 tisuća glasova i 3 zastupnika, a sada 101 tisuću i samo jedan jedini mandat. Može li dakle smatrati 101 tisuća glasova neuspjehom? Realno sagledajući da se radi o povečanju broja dobivednih glasova za razliku od svih ostalih (osim SDP i HDZ-a) je svakako uspjeh, .........

Osobno najkorisnija stvar koja se dogodila na ovim izborima je pojava regionalne stranke u Saboru HDSSB i njihova tri zastupnika.To je nekako i posljedica najpriprodnijeg procesa razvoja društva u RH tj. REGIONALIZMA.
Regionalizam su ljudi odavno prepoznali a na ovim izborima su to i potvrdili kroz broj zastupnika koji se zalažu za koncept ustroja neke moderne demokratske europske države pa i same EU.
Ne mali broj puta posjetio sam brojne prirodne regije naše prekrasne domovine i osim preljepog i različitog krajolika i specifičnih ljudi ,uvidio sam toliko puno prostora za napredak.
NE da su regije budućnost, one su «stvarnost» i već sutra ćemo mi živjeti u nekoj regiji.
Zato je ovaj naš današnji centralistiški HDZ/SDP sustav prošlost.

IDS=3
HSS-HSLS-PGS-ZDS=7
HDSSB=3

Ukupno=13 mandata

Prvo da bacim lagani osvrt na HSLS koja nije klasična regionalna stranka no njezno današnje stanje tj. vodstvo i izborni program su čisti regionalizam.

SDP sa partnerima HNS,IDS i SDA = 68 mandata
HDZ sa glasovima iz BiH = 65 mandata

A sada ostaje vidjeti političku zrelost aktera političke scene u Hrvata. Neće biti lako ni Adlešićki ni Friščiću, ali kako sada prostru tako će i leći i to vjerojatno za duže vrijeme. Objektivno, SDP stoji bolje u startu, barem koliko ja imam uvida i ostaje za vidjeti hoće li pobjediti kalkulantski duh ili pak dogoročnije planiranje vlastite političke budućnosti. Atraktivnost i magija trenutka, ovoga i sada, već je pomela mnoge sa političke scene. Ozbiljan, dugotrajan i strpljiv rada daje dugoročno više. Ne treba zaboraviti Račanov poučak i SDP-ov rast od 5% do 35%.