Akcija Uskoka „Hipokrat“ i njena medijska prezentacija, u fokus javnosti doveli su raširenu korupciju na relaciji farmaceutske industrije i veletrgovaca s jedne strane, i liječnika s druge. Narod je opravdano ogorčen, spoznajući na brutalno eksplicitan način ogrezlost širokih dijelova jedne od najplemenitijih profesija u duboki kal korupcije koja prožima hrvatsko društvo do same srži. Nije da se to nije znalo i prije, ali valjda po principu samoobrane, nismo bez ovakve pompozne akcije i bubnjave u medijima bili u stanju to sami sebi priznati. Uostalom, u svjesti značajnog dijela stanovništva takve devijantne pojave se smatraju normalnim, prihvatljivim pa i poželjnim ponašanjem.
Još jedan apsurd iz kuhinje hrvatske birokracije-
„Glupi kriteriji HZZO-a u izboru kandidata za pripravnički staž”
-komentar je jednoga od najboljih kandidata (po prosjeku ocjena), koji zbog slučajnosti što je diplomirao nekoliko dana nakon daleko manje uspješnih studenata, ali je datumom zašao u sljedeći mjesec, strahuje kako neće dobiti staž jer HZZO-ovi kriteriji daju prednost i kandidatima s najnižim prosjekom studiranja- ako su imali sreće (obveze mentora, kraći rad,...) i diplomirali taman i dan ranije.
Iz.
http://www.hzzo-net.hr/dload/natjecaji/176-20120716_Javni_natjecaj_2012g...
Prednost u izboru kandidata za financiranje pripravničkog staža imaju kandidati – doktori medicine
koji su ranije diplomirali a u slučaju da su dva ili više kandidata diplomirali tijekom istog mjeseca u istoj godini
prednost će imati kandidat s kraćim trajanjem studiranja, pri čemu se trajanje studiranja računa u godinama, a
prema početnoj akademskoj godini u kojoj je kandidat započeo studij. U slučaju istog trajanja studiranja kod
dva ili više kandidata prednost će imati kandidat s višim prosjekom ocjena postignutim tijekom studiranja.
Svaka vlada koja dolazi obećaje kako će biti servis građanima zajedno sa svojim uslužnim, javnim servisima.
A što hrvatski građani moraju trpiti i plaćati istima dobro vam je poznato. Teško danas svi podnosim nepravdu, nerad i neodgovornost onih koji za to primaju redovitu plaću i na državnoj su sisi.
Crtica koju ću vam ispričati je jutrošnji nemili događaj moje prijateljice i njene mame.
Obadvije su se uputile u područnu službu HZZO-a u N.Zagrebu kako bi riješile postojeći problem.
Prva da provjeri da li joj je raskinut ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju, a druga da plati nepodmireni postojeći dug za dopunsko zdravstveno osiguranje. Gdje nastaju problemi? Tamo gdje bi ih najmanje trebalo biti.
Da birača ima gotovo koliko i stanovnika poznato je ne samo građanima već i političarima. Izgleda da i djece ima puno više nego ih se rodi sudeći po nabavi cjepiva za djecu. Nije mi lako točno utvrditi što smrdi, ali nema sumnje da smrdi. Pregled sklopljenih ugovora o javnoj nabavi za 2010. daju do znanja da se na razna cjepiva troši mnogo novca. Pregled sklopljenih ugovora javne nabave za 2011. daje na znanje da se troši previše. Da bar nisu stavili broj naručenih doza!?
Julian Huxley, sekularni humanist, transhumanist, stariji brat Aldousa Huxley-a, predsjednik britanskog eugenickog drustva u knjzurku: Unesco, filozofija i svrha
Unesco, Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda… mora služiti ciljevima Ujedinjenih naroda koji su, dugoročno gledajući, svjetski ciljevi, ciljevi za čovječanstvo u cjelini.
..opća filozofija za Unesco treba biti svjetski znanstveni humanizam, globalan po razmjeru, i s evolucijskom pozadinom…
..S evolucijske točke gledišta, čovjekova sudbina može se sažeti vrlo jednostavno: realizacija najvećeg mogućeg napretka u najkraćem mogućem vremenu. Zato UNESCO-va filozofija mora imati evolucijsku pozadinu, i koncept napretka ne može nego zauzimati centralni položaj u takvoj filozofiji.
Dva zaključka slijede. Prvo, što ujedinjenija čovjekova tradicija bude, mogućnost napretka bit će brža: različite, međusobno konkurirajuće, ili čak međusobno neprijateljske tradicije nikako ne mogu biti jednako efikasne kao jedinstveni skup tradicija za čitavo čovječanstvo.
I drugo, najbolji i jedini siguran način za postizanje cilja jest neka vrsta političke unifikacije.
Jednog dana u sve nas sretno će biti usađeni mikročipovi, i svaki naš korak bit će pod nadzorom. Tehnologija postoji, jedina prepreka je društveni otpor gubitku privatnosti.
Kad moj četverogodišnji sin dosegne starost činjenicu da je u njega i u sve njegove poznanike trajno usađen mikročip vjerojatno će smatrati sasvim normalnom. Automatski prateći njegovu lokaciju u stvarnom vremenu, čip će ga povezivati s bazama podataka koje će nadzirati i bilježiti i najmanje promjene u njegovom ponašanju.
Većina ljudi ovakav razvoj događaja promatra s užasavajućom nevjericom, odbacujući ga kao znanstveno-fantastičnu fikciju. Tehnologija, doduše, već postoji. Već godinama ljudska društva u svoje kućne ljubimce implantiraju male identifikacijske mikročipove. Također, milioni konzumentskih proizvoda već su sada praćeni uz pomoć malih radio frekvencijskih čipova (RFID) koji satelitima omogućuju utvrđivanje njihove točne lokacije.
Iako se danas uglavnom veže uz Hitlera i nacistički režim, suvremena eugenika dijete je europskih i američkih elita 19. i 20. stoljeća. Manje više svatko tko je tada bio netko bio je i gorljivi eugeničar. Carnegie, Rockefelleri, Roosevelt, Harriman, Bushevi, Margaret Sanger itd. u Americi i kompletno britansko plemstvo u velikoj Britaniji. Darwini, Huxleyi, Bertrand Russell, Francis Galton, H. G. Wells, George Bernard Shaw i mnogi drugi. U matičnim su državama u to vrijeme progurali i mnoge zakone o sterilizaciji raznoraznih skupina koje su spadale u kategoriju "društvenog tereta". Eugenički programi sovjetske Rusije i kasnijeg SSSR-a, te njihovo ekperimentiranje na ljudima nisu javno reklamirani, kao niti u Jugoslaviji, iako se i komunističke čistke i sovjetsko mentalno zdravlje mogu smatrati jednim od oblika socijalnog darwinizma, ako već ne klasične eugenike u užem smislu riječi. Nakon drugog svjetskog rata eugenika se naizgled povukla, no danas doživljava renesansu pod mnogobrojnim drugim imenima. Iz kojeg god smjera krenemo u razmatranju "društvenih problema" današnjice, svi putevi vode u Rim. Problem zaštite okoliša- prevelika populacija.
što bi se dogodilo da trafike, "duhani" i fotokopiraone prekoputa raznoraznih ispostava države uprave na jedan dan prestanu sa radom? zadnje vrijeme imam neka privatna preča posla pa učestalo hodočastim po dotičnim tijelima državne uprave razbacanima po gradu i pala mi je na pamet ta dijabolična ideja za kick in the butt ove države potpuno nespremne za samostalan život - što bi se s poslovanjem s građanima dogodilo da, recimo, jedan jedini dan prestanu s radom objekti koji s državnom upravom službeno nikakve veze nemaju - fotokopiraona prekoputa i trafika malo dalje? brijem da bi poslovanje s građanima u nevjerici stalo i mogu si zamisliti pomutnju i nevjericu po hodnicima - "biljezi!! biljezi! nemožemo bez biljega! drži li ona druga trafika biljege? što ako ne? jebote!". kolaps.
uhh - kao bivši pušač, kad sam jučer vidjela ovu nebulozu u novinama, odmah mi je došlo da počnem opet pušit iz čistog prkosa i građanskog neposluha. Zašto? Pa evo naprimjer:
Država ( i ne samo naša) daje stimulacije proizvođačima duhana, koje (ako se taj duhan ne rabi u neke misteriozne zdravstvene svrhe za koje ja ne znam) prodaje proizvođačima cigareta, koje onda kupuju konzumenti duhana. Proizvođači plaćaju državi porez, konzumenti plaćaju PDV, zakonski na prvi pogled, sve čisto. Malo sutra. Kad ta ista država ne bi nastojala sjediti na dva stolca - odnosno, 'ušurovati' (ubirati danak) i od proizvođača i pušača, a s druge strane pravovjerno mahati mačem 'skrbi za zdravlje građana' (čitaj, štednji na budućem potencijalnom liječenju pušača)..
