Socijalno osjetljiv Mrsić u Nu2
«Kad govorimo o otpuštanjima u javnim poduzećima i javnoj upravi biti ćemo vrlo socijalno osjetljivi i omogućiti tim ljudima da odu u mirovinu sa određenom kompenzacijom. Dakle, razmišljamo o načinu da kad odete u mirovinu izračuna vam se mirovina. Mi izračunamo mirovinu kolika bi bila da odete u redovnu mirovinu, dakle...s tim da ćemo sa otpremninama regulirati onaj dodatak tako da kad odu u prijevremenu mirovinu da onda njihova mirovina bude kao da su otišli u redovitu mirovinu, s time da ćemo otpremninama kompenzirati taj dio razlike. Dakle, biti ćemo apsolutno socijalno osjetljivi.» ( Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava u emisiji Nu2 – od 20-e do dvadeset druge minute ).
Eto, kako je ovih dana počelo prebrojavanje tzv. braniteljskih mirovina, kako se iste nazivaju u gotovo svim medijima, red je da i o tome napišemo koju riječ. Naime, dugogodišnjom medijskom hajkom na određena prava koja ostvaruju određene skupine sudionika Domovinskog rata javnosti su nametnuto pogrešno mišljenje, te su stvoreni određeni stereotipi, koji se ukratko mogu sublimirati u nekoliko pogrešno percipiranih sinonima, a to su: povlaštene mirovine = braniteljske mirovine, braniteljske mirovine = lažne mirovine, branitelji = lažni branitelji itd.
Da nije tragično, bilo bi komično. Evo doprinosa umirovljenika za spas Vlade koja je izložena neviđenom linču i govoru mržnje kako kaže premijerka Jadranka koja rebalans radi dok pere suđe. Na sve plaće i mirovine iznad 3000 kuna Vlada uvodi tzv. krizni porez po dvjema stopama. Mirovine i plaće od 3000 do 6000 kuna oporezivat će se dva posto, a one iznad šest tisuća kuna četiri posto. Priznajem da nisam ljubitelj HDZ-a, no ni ovi drugi ne daju mi povoda da ih ljubim. Pomoći ću ipak Jadranki ( valjda zbog ženske solidarnosti ) da shvati kako joj ovaj krizni namet neće biti dovoljan i da bi joj najbolje bilo najaviti nove namete sa početkom primjene od 01. rujna 2009.
I. Orijentacijski osvrt na "međugeneracijsku solidarnost"
Moj prijatelj, umirovljeni financijski direktor, nedavno me upozorio da negdje moraju postojati podaci o tekućim promjenama u umirovljeničkom fondu (HZMO), iz kojih se mogu čitati kronike političkih promjena. On se sjeća da ih je redovito proučavao u negdašnjim HZMO novinama. Ja sam odmah pokušao s internetom - i tako se rodio onaj moj post “Panika u Arkadiji – prisilno slijetanje” kojeg njemu treba zahvaliti. Da „rudarenje” po HZMO „kavi” može biti plodonosno, pokazuje i ovaj drugi post, ukoliko ste spremni iskopine „glupe“ statistike tumačiti kreativno.
I. Rough landing
Božanska tajna je istina, a istina je uvijek drugačija od onih u renesansnim pastoralama - ili suvremenim idiličnim bajkama koje nam serviraju političari. Ova „arkadijska“ tema mi je pala na pamet poslije kraha hrvatske državne politike (od razlijevanja „mafijaških udara“ po ulicama), preko financijskog kolapsa u svijetu (za koji su nam tvrdili da će nas mimoići), do panične uzbune (u kojoj se teret promašaja omjera prebaciti na najmanje krive zato što su najnemoćniji.) „Rough landng“ je avijatički pojam koji se može prevesti kao „grbavo“ ili „prisilno“ slijetanje (tj. ono kad pilot radi raznih razloga izgubi kontrolu nad avionom pa se prizemlji jedva izbjegavajući lom). Što je najgore, izgleda da naš hrvatski avion još nigdje nije sletio, ne zna se kada i gdje će, i da li uopće ima pilota u avionu.