Neovisni, ali ne i neutralni

Kako mi je ovo debitantski nastup na politika.com najprije pozdrav shogunima, roninima, samurajima a i gejšama ovog hrama slobode. Donedavno sam tek prelistavao onako ovlaš, za razbijanje dokolice i monotonije svakodnevice, razne siteove, da bi potom potaknut silinom agresije i vulgarizama u pogledima iza mračnih zavjesa sakrivenih forumaša pljunuo u dlanove i odlučio se uključiti u te spiritualne seanse.
Nisu me shrvali problemi s registracijama i logiranjima pošto sam s računalom u uglavnom maćehinsko sadističkim odnosima, vjerujte, nažderao sam se svakojakog spama te "inkasirao" bezbroj congratulationsa i sad smiono zakoračio u ovu cyber arenu. Sad kad ste prestali zijevati od dosadnog uvoda, ne bez ponosa, iznosim prva zapažanja i prvu dijagnozu.
Nema nam spasa.

Prije nekoliko dana mediji su rubno zbilježili jednu vijest koju ću rado citirati:
“ Grad Varaždin dobio je donaciju vrijednu milijun kuna, za realizaciju kulturnih i sportskih manifestacijate pomoći djelovanju sportskih i humanitarnih udruga na području grada. Donacijski ugovor potpisali su gradonačeknik Ivan Čehok i predsjednik Uprave Zagrebačke banke Franjo Luković. Gradonačelnik Čehok istaknuo je velike potrebe grada Varaždina na području kulture i sporta, koje premašuju mogućnosti proračuna.”
Zašto me ta vijest zainteresirala?
Ne zato što mislim da je Čehok gradonačelnik koji bi mi bio uzor i što ga treba hvaliti, niti zato što sam uvjeren u filantropska nadahnuća Franje Lukovića, niti zato što mislim da je grad Varaždin izniman i nedostižan po svojim kulturnim i sportskim postignućima (iako su ona respektabilna za tako mali grad).

Jučerašnji dan mi je dao inspiraciju za novi post. Hrvatska mora isplatiti Hypo banci 40 milijuna EUR zato jer državne službe, koje plaćamo mi građani, nisu radile svoj posao ili su ga radili površno. Isti dan je Austrija osvojila zlatnu i srebrnu medalju u plivanju na Europskom prvenstvu. Stvar ne bi bila toliko zanimljiva da medalje nisu osvojili naturalizirani Austrijanci, naši Vukovarci, Mirna i Dinko Jukić.

Na moru si. Uzeo si svoj laptop, nemaš onu mobile karticu, a informatička turistička infrastruktura na našoj obali je iz prošlog milenija pa nema govora o spajanju na Internet. Na kioske je stigla nova knjiga Dan Browna i u jednom danu si progutao Veliku obmanu. Razočaran si tom pljugom od knjige, ajde onaj Kod je bio kako-tako zanimljiv, ali ovo je pušiona. Razmišljaš kako bi to i ti mogao napisati. I to puno bolje. I onda slučajno u nekim starim novinama pročitaš o V.B.Z. natječaju za najbolji neobjavljeni roman. Rok za prijavu istječe za mjesec dana. Crv u glavi je ludo započeo svoju vrtnju. Klinci su već veliki pa ih ne treba čuvati od utapljanja. Žena cijelo vrijeme blebeće s prijateljicama na plaži i ostavlja te na miru sve dok se držiš daleko od jedine birtije na otoku. Jedino zadovoljstvo ti je roštiljanje i spremanje ručka. Nepci žene i klinaca su tako zadovoljni da ih sami tjeraju na pranje suđa. A ti imaš puno vremena za razmišljanje...