pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kako se prekonoćno razvila cijela priča oko Hypo banke koju je kupio njemački BLB, a kojeg je nemoguće u hrvatskom kontekstu ne staviti u vezu s aferom Riječke banke, malo sam surfao uokolo i pokušao rekonstruirati što se s Riječkom bankom uopće događalo, budući da je to jedna od afera koja se nerijetko dovodi u vezu s koalicijskom vladom što ja smatram pogrešnim.

Proces privatizacije Riječke banke započeo je te je praktički dovršen u vrijeme vlade Zlatka Mateše, no sama financijska transakcija se dogodila na samom početku 2000te godine kada je banka prodana njemačkoj Bayerische Landesbank za 41.24 milijuna dolara. Ono što je promaklo due dilligencu BLBa, redovnim nadzorima i revizijama banke, ali i nadzorima koje je HNB radio nad bankom je činjenica da je njihov dealer Eduard Nodilo gomilao gubitke na tržištu valuta. Dakle, bavio se spekulativnim transakcijama (što mu je i posao) te je na njima ostvarivao gubitke. Gubici su se tijekom godina gomilali, a transakcije koje je Nodilo radio su postajale sve veće i veće da bi u nekome času postale toliko velike da su sudionici londonske burze valute kontaktirali centralu BLBa i dali do znanja da se neke čudne stvari događaju u banci.

Jučer sam se dokopao izvješća Nacionalnog vijeća za konkurentnost (i to kompletnog) za 2006. godinu i projekciju za 2007. i uočio sam odmah brdo strašno zanimljivih podataka koje sam htio malo prenjeti dalje, no jučer navečer je sve to zasjenila jedna druga, po meni spektakularna informacija:

Savjet nije uspio potrebnom većinom glasova donijeti konačnu odluku. U takvoj situaciji, ocjenjujući da bi odlaganje donošenja odluke bilo štetno i za BLB i za HNB, temeljem ovlasti iz članka 39, točka 4 Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, donio sam odluku kojom se odbija prethodni zahtjev BLB-a za indirektno stjecanje kvalificiranih udjela u HAAB Zagreb i u Slavonskoj banci, navodi guverner hrvatske središnje banke.

“Potpuno sam svjestan težine takve odluke i osobne odgovornosti, ali i duboko uvjeren u njezinu ispravnost”, zaključuje Rohatinski.

(Jutarnji, Večernji)