Nedavna izjava predstavnika Zbora braniteljskih udruga iz Domovinskog rata Grada Zagreba i zagrebačke Hvidre o tome kako je Vlada RH iz Fonda hrvatskih branitelja uzela 1,4 milijarde kuna izazvala je njenu očekivano oštru reakciju a osudi „urotnika“ se pridružila i središnjica Hvidre. Osim klasičnog demantija, Jadranka Kosor nije propustila dometnuti kako se hajka na čelništvo Fonda pokreće „prema nalogu najveće oporbene stranke“.
Koliko god se Vlada i čelništva udruga čiji predstavnici sjede u Upravnom odboru Fonda upinjali da lopticu prebace na sebi bliži, dakle politički teren, obzirom na gospodarsku krizu i kroničan manjak milijardi u državnom proračunu, opravdano je zanimanje branitelja i šire javnosti o tome kako se recesija odrazila na poslovanje i vrijednost Fonda. Budući su kasnile isplate braniteljima koji su prije dva i više mjeseci prodali svoje udjele u Fondu, u najmanju ruku je nepristojan odgovor onih koji su zaduženi za ukupno poslovanje Fonda i uredno izvršavanje obveza prema članovima istog.
U Mimari je 21. studenoga ove godine u organizaciji zajednice udruga HVIDRA-e grada Zagreba, glede teme 'Domovinski rat- zločin za pisaćim stolom', održan okrugli stol 'Erasmus Gilda- petnaest godina poslije'.
Naime, točno prije 15 god. na istom mjestu Goldstein- Pusićkina Erasmus Gilda organizirala je okrugli stol Srbi i Hrvati.
O čemu se zapravo radi?
Kada je u Hrvatskoj, uz potporu Soroseve filantropije, kulturnu hegemoniju preuzela Erasmus Gilda predstavila se kao neobvezatna ni jednoj državnoj ni stranačkoj opciji ..., erazmatici su projektirali 'Drugu RH' po aksiomu demokracija ili nacija.
Nakon trećejanuarske smjene vlasti, prispodobno Goldsteinovu algoritmu ' od nacionalne države ka državi građana' , otpočinje Mesićeva demontaža hrvatske nacionalne države, poznata kao detuđmanizacija. A prva je iskra 'bljesnula' u Mimari 1993.
Tadašnji skup je okupio mahom jugoslavenski orijentirane intelektualce s prostora bivše ex države koji su iza zatvorenih vrata pitali sebe 'kako se dogodilo, gdje je počelo, zašto je bilo...?'.
Na naslovnici jučerašnje "Slobodne Dalmacije" (12.08.2008.) objavljen je naslov "Sve ću poubijat ne dobijem li stan", a članak govori o izvjesnom Ivanu Grgiću iz Trolokava (kaštelanska Zagora), koji je zajedno sa još 20-ak svojih istomišljenika (na čelu im je bio, a tko drugi, nego vječiti Željko Strize - predsjednik kaštelanske HVIDR-e), upao u ured kaštelanskog gradonačelnika Ivana Udovičića, tražeći stanove za koje su skinuti sa liste za dodjelu stanova.
Znam. Dosadan sam već i Bogu i ljudima, no opet, moram o Odboru za referendum. Ne mislim prežvakavati već obrađene teme, ni još jednom ulaziti u analize. No od posljednjeg dnevnika na tu temu do danas dogodilo se nekoliko stvari koje želim spomenuti kako bi se i ovoj inicijativi stavila "točka na i". Jučer smo naime održali pressicu pred Saborom.
Odiseja potpisa
Možda je put koji su fizički prešli potpisi nadobudno nazvati odisejom, budući se radi isključivo o kilometrima između mjesta prikupljanja i Centra za mirovne studije u Zagrebu, no put koji su prešli naši zahtjevi prema državnim institucijama je puno duži. Dakle, već dva mjeseca mi pokušavamo dobiti primanje kod predsjednika Sabora, Luke Bebića, kako bi Saboru predali prikupljene potpise i predstavili tri inicijative nastale na iskustvima stečenim u ovoj akciji. Zašto Saboru? Pa opet, zbog poslovične šlampavosti hrvatskih zakona. Naime Zakon o referendumu propisuje da - ukoliko se skupi potreban broj - potpise treba predati Saboru, gdje se nastavlja daljnja procedura. O situaciji u kojoj se ne skupi dovoljan broj potpisa, Zakon o referendumu ne govori ništa, uz pretpostavku da tada organizator može napraviti sa potpisima što ga je volja.
Inicijativa je završila. Vrijeme je da utvrdimo što smo dobro napravili, što smo mogli bolje, a što smo morali bolje odraditi. No prije svega, da kažem par riječi o inicijativi. Radi se o političkom presedanu. Prva grass roots značajnija građanska inicijativa koja je ujedinila do jučer zavađene bez ikakve podrške postojećih političkih struktura.
Išli smo u nepoznato, odradili smo posao kako smo mogli u tim uvjetima. Daleko od odlično, ali vrlo obećavajuće. Nismo bili upoznati sa čitavom silinom tehnika i metoda pridobivanja javnosti, tako širokog organiziranja, sve to izvukli su entuzijazam protagonista inicijative i zdrav razum.
Neovisni, ali ne i neutralni