pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

PODNASLOV: SKIDANJE POZLATA!

Prilagođavanje povijesnih događanja osobnim potrebama je stara koliko i ljudski rod. Uvijek je bilo onih koji su u povijesnim događajima željeli istaknuti vlastitu ulogu ili prilagoditi ljepšem izgledu. Kako u svim tim događajima nikada nisi sam, svaka ovakva „intervencije“ u povijesne činjenice se obično izvodi umanjivanjem ili poništavanjem tuđih zasluga (kao nezgodnih svjedoka).

Nekada, dok je pismenost bila vrlo ekskluzivna stvar, kraljevi, vojskovođe, heroji su to lako rješavali – diktirali su što će se pisati za buduće generacije. Danas je to malo drugačije, jer je pismenost vrlo raširena (učenost još nije toliko) a tehnologije zapisivanja događaja su mnogostruke i praktički neuništive. Da bi se ipak pariralo koliko toliko, današnja vrlo razvijena sredstva javnog komuniciranja se sotoniziraju (kao što je npr. Internet, ili na njemu ona Wikipedija ili Google i sl. tražilice – koji će u trenu izbaciti mnoštvo poveznica na tražena pitanja).

Oslobađajuća presuda po svim točkama za Rahima Admija i osuđujuća za prethodno osuđivanog Mirka Norca na temelju zapovjedne odgovornosti za zločine počinjene u hrvatskoj ofenzivi i naknadnom povlačenju iz srpske enklave sela davne 1993. pod imenom "Operacija Medački džep" još uvijek lagano trese institucionalni sustav, medije, pravosuđe i javnost. Doduše, ovog puta ponovna osuda Norca nije izazvala demonstracije veterana i nacionalista. Hrvatski sud drugi je put bez previše profesionalnih i vanpravnih problema osudio visoko pozicioniranog zapovjednika HV-a za njegov neuspjeh u kontroliranju trupa koje su pod njegovom efektivnom kontrolom i/ili direktno počinjenje zločina. Presuda zapovjedniku ne znači nužno da je zločine zapovjedio jer je zapovijedanje zločina oblik individualne odgovornosti i činjenja. Za nju vijeće nije našlo dokaza. Zapovjedna odgovornost, primjenjena u slučaju Medački džep, je upravo suprotno: odgovornost za nečinjenje odnosno neispunjenje obveze koja jasno stoji u I Protokolu Ženevskim konvencijama. No taj Protokol se tiče međunarodnih sukoba, a Medački džep je bio primjer internog sukoba pa je bilo oportunije primjeniti domaće pravo (da je slučaj na međunarodnom sudu, moglo bi se primjeniti običajno pravo čime bi se zaobišao taj problem). Zapovjednik koji je znao ili morao znati da njemu podređeni nad kojima ima efikasnu kontrolu čine ili će počiniti zločine obvezan je poduzeti nužne i razumne mjere da zločine spriječi ili kazni. Podbaci li u ovoj zadaći, zapovjednik može biti odgovoran za zločine neposrednih počinitelja. Osuđivanje zapovjednika ne sprečava procesuiranje neposrednih počinitelja, ali daleko adekvatnije atribuira odgovornost za masovni zločin koji se ostvaruje potporom sustava.

DORH će se navodno koncentrirati na neposredne počinitelje iz slučaja Medak čija su imena sad formalno isplivala u javnu domenu zbog javnosti suđenja pa se od toga ne može pobjeći (ali još uvijek nisu naglašena u medijima i poznata javnosti, uz iznimke kao što su Velibor Šalaja, Ivica Rožić i Toni Stelinović - o Rožiću je svojevremeno pisao Feral). Makar je usmjeravanje napora prema "bazi zločina" (crime-base) vrijedno pohvale, progon međunarodnih kaznenih djela puno je efikasniji ako se zahvati zapovjednike koji su ključni za sistematski kriminalitet u ratu ili miru prema ratnim zarobljenicima/ranjenicima/itd ili civilima. Stoga je daleko zanimljivije stidljivo šuškanje o istrazi o ulozi Mladena Markača, glavnog zapovjednika Specijalne policije (propagandni amaterski YouTube clip) koja je bila dio MUP-a i Željka Sačića, zapovjednika u Specijalnoj policiji i današnjeg predsjednika Udruženja specijalne policije. Uz jedinice HV-a, jedinice Specijalne policije sustavno se pojavljuju kao počinitelji zločina u slučajevima čija je istraga ili predraspravni postupak vođen na Tribunalu u Hagu. Vojna struktura nije bila jedina koja je čini se sudjelovala u zločinima, MUP je bio podjednako inolviran. No čim je u pitanju Hag, svaki wannabe novinar će tome dodati par kila teorije zavjere i napraviti konspirativni medijski spin prilog osiromašen jeftinim političkim metaforama i žurnalističkim teatrom potpuno neprikladnim za izvještavanje o ozbiljnim temama kakvi su ratni zločini. Umjesto da je kao poveznicu istaknula Specijalnu policiju, Ivana Petrović slučaj Oluja i Medački džep povezala je u SouthParkovskom stilu - everybody, blame Canada!

Željko Sačić djeluje kao da je u panici i plasira teorije zavjere, tvrdeći između ostalog da hrvatsko pravosuđe odrađuje "prljavi posao Tribunala". Ima li hrvatsko pravosuđe muda odnosno snage pozabaviti se slučajem Medački džep i hoće li organi progona konačno preuzeti inicijativu u dokidanju (višegodišnje) nekažnjivosti za teške povrede međunarodnog prava i zločine koji ugrožavaju cijelo čovječanstvo?

Ko o čemu, ja o NATO-u :)

Zašto NATO želi Hrvatsku?
Osim radi bazâ, prodaje vojne opreme i ljudstva (o čemu vidi dolje), Hrvatska je NATO-u bitna i radi slobodna preleta NATO-ovih zrakoplova nad njom. Naime trenutno, dok Hrvatska još nije u NATO-u, njihovi zrakoplovi mogu koristiti samo zračne koridore od 10 km širine i to moraju plaćati. Ako uđemo u NATO, čitav će im hrvatski zračni prostor biti besplatno dostupan.

Baze

Vojska je i u nekim drugim državama u stvari država u državi. Što se u vojsci događa, kako se odlučuje i tko te odluke donaša to su najčešće "vojne tajne". Kako se postupa prema ljudima - no i to su "vojne tajne".

Tako je teško ako ne nemoguće doznati što se doista zbiva u HV-u. Ministar Rončević, Ministarstvo obrane i Glavni stožer imaju u rukama dovoljno instrumenata da spriječe izlazak informacija u javnost. Pa čak i onih informacija koje bi javnost trebala znati, imala pravo znati.

Povijest mirodopske HV je povijest niza neprekidnih nesretnih slučajevaa, ranavanja, eksplozija mina i granata, pogreškom naravno i sad u zadnje vrijeme i samoubojstvima ročnika.

Kako je poznato u samo tjedan dana tri su pripadnika HV-a izvršila samoubojstvo. Nisam nigdje vidio ikakvu izjavu odgovornih koja bi javnosti rekla, makar privremeno, da li se vodi istraga i o čemu se tu radi. Pitanje je da li ćemo ikad doznati pravu istinu. Jer, Ministarstvo obrane i HV su se specijalizirali za zataškavanje i prepuštanje zaboravu svinjarija koje se kod njih događaju.

Još uvijek ne znamo što se dogodilo s padom helikoptera u Vukovaru.

Zadnji rezultati Pulsove ankete prilično su zanimljivi. No ono što je meni zapalo u oko je da na pitanje koja stranka najbolje štiti nacionalne interese, najviše ljudi odabralo je HDZ!?

Jedan od ključnih nacionalnih interesa svake zemlje je i sposobnost da se sama obrani. Svi se još dobro sjećamo Domovinskog rata od čijeg završetka je prošlo tek 12 godina. Logički se nameće pitanje koliko je HV napredovao u mirnodopskom periodu? Odgovor je vrlo poražavajući.

Hrvatske oružane snage ne da nisu napredovale, nego su nazadovale i danas su marginalizirane. Stručni kadar je degradiran ili otpremljen u prijevremenu mirovinu. Vojna tehnika zastarjela je. To je najočitije u tehničkim vidovima OSRH poput HRZ i HRM. Tako se cijela flota (ako je uopće u plovnom stanju, a ne na kakvom remontu) ne može suprotstaviti jahtama ruskog milijardera Abramoviča. Podmorničarstvo je dekretom ukinuto. Iako Hrvatska ima 103 godine tradicije podmorničarstva i hvali se izumima poput torpeda (u reklamama kupujmo kvalitetno), HDZ-ova vlada odlučila je ukinuti taj rod kao nepotreban. Posljednji ronioci-diverzanti HRM-a preseljeni su s mora u zeleđe Velebita. Gdje će roniti na Velebitu, samo HDZ ZNA

Ovo je iz Večernjeg, dio Zagorčevih transkripata.

Ovo mi je zanimljivo jer ovako isput izašla istina koju su mnogi tražili (Radoš recimo), svašta se po novinama pisalo, ovi i oni su novce u džep stavili, a na kraju simple priča u četri natuknice. I vidi čuda, nije onako kako je kafana pričala.

Sad da imam vremena, iskopao bi sve izjave raznih Radoša o ovome i dobio bi dokaz tvrdnji koju i danas pokušavam ovdje dokazati - novine pišu gluposti, bloger CNN i njemu slični pišu poluistine, laži, konstrukcije, postavljaju teze koje dokazuju izmišljenim činjenicama....

Dvije vijesti iz Slobodne Dalmacije su me zaintrigirala otvorivši čitavi sklop razmišljanja:
Mladen Kruljac, novi zapovjednik Kopnene vojske, imat će velikih problema u komunikaciji sa hrvatskim vojnim partnerima iz NATO-a. Kako Slobodna Dalmacija doznaje iz domaćih obavještajnih krugova, general iz Slavonskog Broda prošao je tzv. sigurnosnu provjeru za domaću vojnu službu njegova zapovjednog ranga, ali ipak ne može dobiti sigurnosni "certifikat" koji je neophodan uvjet za slobodan pristup NATO-ovim informacijama, dokumentima i povjerljivim sastancima s njihovim predstavnicima. Naime, NATO-ovi standardi mnogo su stroži od hrvatskih kriterija generalske "moralno-političke podobnosti" kojom se zadovoljava Ministarstvo obrane i predsjednik države. Slobodna Dalmacija 27.4.2007.

Tri današnja događaja natjerala su me da se zamislim nad namjerama i motivima koje od mene i javnosti skriva i taji državni vrh i ljudi koji su od nas birača dobili mandat da nas vode i osiguraju bolji život. Prvi događaj su poruke članica NATO saveza iz Rige, drugi je gurkanje laktom ministra obrane hrvatskog vojnika u Afganistanu u trenutku kad dotični daje izjavu za nacionalnu televiziju i treći je laž upućena cijeloj naciji iz usta našeg predsjednika koji je i vrhovni zapovjednik naše vojske. Sva tri događaja stavljena u kontekst hrvatskih ambicija da se pridruži NATO savezu dobivaju jednu ružnu i za mene neprihvatljivu konotaciju.