Tagovi

Jurica Pavičić - veleizdajnik i plaćenik terorističkih organizacija ili samo budala?

kante i kreteni 01

U najnovijem uneretku pod naslovom “Ključne činjenice zločina u Dvoru na Uni koji je bio masovno ubojstvo, jedan film i hrvatski povratak u totalitarizam”

Yu tarnji

Jurica Pavičić u prvom se djelu obračunava sa ministrom Hsanbegovićem i brani pljačkaške aktivnosti skupina koje ministar Hasanbegović svaki dan razotkriva, naime, radi se o epskim razmjerima pljačke kroz raznorazne kriminalne aktivnosti raznih skupina, tobože kulturnjaka, a u principu bolesnih i dekadentnih nakupina koje su milijune trošile za život na visokoj nozi i osobno bogaćenje. Jurica Pavičić ima pravo podržavati koga hoće, no i ministar Hasanbegović ima pravo, a i dužnost, raskrstiti sa kriminalnim parazitskim nakupinama priključenima na državne sise.

Poplave juče , danas i sutra

Poplave juče , danas i sutra

U želji da se što prije nađe Pedro koji bi odgovarao za štete od poplava u Cvelferiji (područje općina Vrbanja, Drenovci i Gunja) jer građani polagano traže i odgovornost nadležnih možemo čuti da su nasipi minirani kako bi se spasio Beograd i Županja ( ova teorija zavjere je naročito omiljena kod Velikih Hrvata), pa da su nasipi popustili zbog ilegalnog vađenja pijeska i šljunka u Rajevom Selu ( ovo je postalo popularno među lokalnim stanovništvom koje je uz neke firme koje su tamo ilegalno vadile pijesak bili najveći ilegalni kopači pijeska koji se u Rajevom Selu vadi desetljećima) , lokalni političari optužuju Hrvatske vode i instituicije države da im nisu dali pravovremene informacije o opasnosti pa oni nisu mogli zaštiti stanovništvo i materijalna dobra, državni političari i institucije optužuju lokalne političare za inertnost i sporu i nikakvu reakciju uz napomenu da postoje indicije za lopovluke tokom gradnje nasipa koji su popustili.

Hrvatska „lignja“ na stolu francuske Bastilje

Ništa u politici nije slučajno ćak i onda kada je u pitanju slučaj, a boravak i maženje po guzici hrvatskih predstavnika na paradi „Bastilje“ u Francuskoj jeste slučaj koji nezamjetno prolazi kod domaće „misleće“ elite počašćene - avatarstvom ćak... Ošo naš uvaženi Lignja i misli da slikanje uz Hollandea ima miris časti i uvažavanja - ne prepoznaje smrad ucjene zbog koje će morati platiti svaku mrvicu koju su naši Avatari u Francuskoj pojeli i popili. Naravno, Lignja ne bi bio lignja kada bi brinuo o interesu države i naroda i ne bi pogodovao tuđinu na račun tog istog naroda - još od doba Zlatice lahko je tuđim gloginje mlatiti i za to dobiti podršku svekolike hrvatske demokratske javnosti!

Muka po Nadija

Više od 20 godina traje! Čudim se kako je Nadija još živa i psihički zdrava, a dobro je poznajem više od 30 godina kao i cijelu joj obitrelj. Nadija je Bugarka, rođena 1952., studirala u Sofiji (psihologiju) a 1977. se udala se Hrvatsku (SFRJ) za Dmitra. Dmitra poznajem cijelu mu obitelj isto toliko godina i više.
Dmitar je bio Srbin, rodjen u Hrvatskoj 1947. a ni djedovi mu nisu znali kada su doselili u Hrvatsku. O politici nije imao pojma niti se ikada njome bavio. U SFRJ je znao da je Tito predsjednik i tu je počinjala i završavala sva njegova „politika“.
Dmitar je imao lijepu kuću, vrhunski opremljenu zaradom iz svoje automehaničarske radione. Zapošljavao je od 8 do 11 radnika, ovisilo je o sezoni i količini posla. Radionice su mu bile opremljene po austrijskom i njemačkom standardu. Kvaliteta posla – isti rang.
Dmitar je imao dvije strasti: Motocross utrke i nogomet. U motocrossu je bio godinama u vrhu države (pa i na europskim tamičenjima) i imao svjetsku licencu za utrke. U nogometu je sa svojim malonogometnim klubom, kojeg je bio i vlasnik i financijer, osvojio prvenstvo SFRJ.

Pobjeda po mjeri

Onaj tko je poput mene poznavao stanje u ZNG-u i HV-u 1991. i 1992.god. ne bi mogao tek tako povjerovati da je ta ista vojska izrasla u ratu nakon samo četiri godine bila u stanju provesti tako složenu vojnu operaciju i postići potpunu vojnu pobjedu nad neprijateljem, kao što se to dogodilo u Oluji.

Oluju stoga s pravom slavimo kao Dan državnosti i domovinske zahvalnosti. Imamo državu i treba barem jednom u godini odati priznanje onima koji su tu pobjedu iznjeli na svojim leđima - hrvatskim braniteljima.

Još u doba Stjepana Radića četnici su se rugali Hrvatima da su tamburaši a sebe su smatrali rođenim vojnicima. E, tu umišljenost smo im temeljito zbrisali.

Još je i Slobodan Milošević rekao da se Srbu bolje bore nego što rade. Pokazalo se da im ni jedno ni drugo ne polazi baš za rukom. Osim naravno beganja pred hrvatskom vojskom.

Šalabahter za zaboravne, neodlu?ne, neznalice i izdajice

Prije nego što krenemo:
1989.
15. lipnja - Srbi na Kosovu održali proslavu koja je zna?ila rat
17. lipnja - dr. Franjo Tu?man osniva HDZ
27. rujna - osnovano Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava
30. rujna – zahtjevi HDZ-a i HSLS-a za vra?anje spomenika bana Jela?i?a i promjenu imena tadašnjeg Trga Republike
10. prosinca – u povodu dana ljudskih prava demonstracije na tadašnjem Trgu Republike, nazvane „Revolucija svije?a“
1990.
24. i 25. velja?e - prvi op?i sabor HDZ-a održan je u Zagrebu
18.ožujka - pokušaj atentata u Benkovcu
21. ožujak – objavljena odluka o raspisivanju demokratskih izbora
22. i 23. travnja – prvi krug demokratskih izbora i vodstvo HDZ-a
25. travnja – JNA oduzima oružje teritorijalnoj obrani
6. i 7. svibnja – drugi krug demokratskih izbora i pobjeda HDZ-a
13. svibnja – sukobi na nogometnoj utakmici Dinamo-Crvena zvezda
30. svibnja - konstituiranje Sabora RH
25. srpnja – Sabor RH donio izmjene Ustava
25. srpnja – ?elnik teroristi?ke SDS proglašava „autonomiju“ u Kninu
17. kolovoza – kninski Srbi postavljaju balvane na prometnice i po?inju s napadima na policijske postaje

Oprosnica za ?Novosti?

Senzacija, to smo mi!

Da senzacionalizam pali nije novost. Mediji se ve? duže vrijeme prodaju prema toj provjerenoj formuli. Što je naslov bombasti?niji ili provokativniji, prodaja istog medija automatski je ve?a. Sasvim je nebitno što vrlo ?esto ti bombasti?ni naslovi ne odgovaraju tekstu ispod njih. To je jednostavno tako – patimo od velikih rije?i. E sad, kada takvi naslovi redovito izlaze u Jutarnjem, 24 sata ili sli?nim senzacionalisti?kim novinama ignoriramo ih jer je to postalo ?normalno?. Ali, kada to u?ini jedan, u široj slici gledano, bezna?ajan mali tjednik, dižemo se na zadnje noge i automatski skidamo glave kome stignemo, razbacujemo se kojekakvim optužbama i sasvim svjesno tražimo krvi.

IN MEMORIAM - Eduardo Rozsa Flores – Chico

U ?etvrtak je u Santa Cruzu ubijen hrvatski branitelj, pukovnik HV, utemeljitelj Prvog internacionalnog voda pri zapovjedništvu obrane Laslova, prvi inozemni dragovoljac u HV, Eduardo Rozsa Flores - Chico.
Chico je po uvjerenju bio komunista, jer drugo nije ni mogao biti, potjecao je iz obitelji ma?arskog židova i španjolke, koji su dom ustanovili u ?ileu, a nakon dolaska Pinocheta, obitelj je izbjegla u Švedsku.
Chico u Hrvatsku dolazi u lipnju 1991. godine kao novinski izvjestitelj, iako komunisti?kih preduvjerenja i indoktriniran crvenim idejama, Chico, je vrlo brzo shvatio da je u Jugoslaviji sve okrenuto naglava?ke, da crvena zvijezda sije smrt, zvijezda koja je njemu na kapi Chea predstavljala pojam. U rujnu 1991. stupa dragovoljno u redove ZNG. Borio se u Baranji, sudjelovao u obrani Osijeka i Laslova, bio je tri puta ranjavan, jednom vrlo teško, kada je proveo 7 dana u komi.
Ovim putem želim se oprostiti od hrvatskog ?asnika, suborca i velikog Hrvata, bez obzira što je ro?en u Boliviji.

Zašto postoje HV i MORH?

Tko to meni prijeti?
U rat! Samo, protiv koga?

Gore navedena pitanja mi se motaju po glavi ve? duže vrijeme. Da budem precizniji, o tome razmišljam od kraja rata. Stvarno ljudi, od koga mene štiti HV? Ili, protiv koga Hrvatska planira u dogledno vrijeme ratovati?

Jelenska u svom dnevniku "Tko bi pucao u Sanadera" nabrzaka je analizirao situaciju u susjedstvu i došao do zaklju?ka da nama u biti ne prijeti nikakva opasnost. Slažem se. Države sa kojima grani?imo a nemamo baš najbolje odnose su potpuno nesposobne za rat. Slovenija, Bosna i Srbija nas eventualno mogu ga?ati pra?kama i trulim jajima. U biti, vjerujem da nije uop?e potrebno analizirati zemlju po zemlju u našem bližem ili daljem okruženju. Ne mogu zamisliti što bi se to moglo dogoditi da nas recimo Italija, Austrija, Njema?ka ili Ma?arska odlu?e napasti. Ili bilo tko iz Europske unije. Ma ne mogu zamisliti scenarij u kojem nas bilo tko napada. Isto je tako nevjerojatan scenario, ili bi barem trebao biti, u kojem Hrvatska napada nekoga.

Puca "glazura", ljušti se "pozlata"

Svjedočenjem umirovljenog generala Mate Laušića pred sudom u den Haagu u procesu protiv Gotovine, Čermaka i Markača, zadan je dosad najjači udarac "kao suza čistoj" operaciji "Oluja", a počela se ljuštiti i pozlata s Gotovninog "herojstva".

Osobno sam očekivao da netko od onih iz samog vrha tadašnjih hrvatskih vlasti (samo)kritički progovori o svem zlu koje je u redovima HV-a pratilo operaciju "Oluja" od paleža i pljački imovine, kako privatne, tako i one brojnih poduzeća, neposluha i nepoštivanja zapovijedi, dezerterstva ... i svega drugoga što se godinama pripisivalo nekakvim neimenovanim pričuvnim i domobranskim jedinicama i neidentificiranim pojedincima, jer službeno HV sa svim kriminalom i zločinima tokom "Oluje" i poslije nje "nije imala ništa".

Mate Laušić tvrdi da je imala itekako, tvrdi da su zapovjednici Zbornih područja, a posebno Gotovina, bili sa svim događanjima upoznati, ali da nisu činili ništa da se zlo zaustavi i spriječi, odnosno, da se kazne počinitelji, ako je zlo već počinjeno.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci