U četvrtak je u Santa Cruzu ubijen hrvatski branitelj, pukovnik HV, utemeljitelj Prvog internacionalnog voda pri zapovjedništvu obrane Laslova, prvi inozemni dragovoljac u HV, Eduardo Rozsa Flores - Chico.
Chico je po uvjerenju bio komunista, jer drugo nije ni mogao biti, potjecao je iz obitelji mađarskog židova i španjolke, koji su dom ustanovili u Čileu, a nakon dolaska Pinocheta, obitelj je izbjegla u Švedsku.
Chico u Hrvatsku dolazi u lipnju 1991. godine kao novinski izvjestitelj, iako komunističkih preduvjerenja i indoktriniran crvenim idejama, Chico, je vrlo brzo shvatio da je u Jugoslaviji sve okrenuto naglavačke, da crvena zvijezda sije smrt, zvijezda koja je njemu na kapi Chea predstavljala pojam. U rujnu 1991. stupa dragovoljno u redove ZNG. Borio se u Baranji, sudjelovao u obrani Osijeka i Laslova, bio je tri puta ranjavan, jednom vrlo teško, kada je proveo 7 dana u komi.
Ovim putem želim se oprostiti od hrvatskog časnika, suborca i velikog Hrvata, bez obzira što je rođen u Boliviji.
Tko to meni prijeti?
U rat! Samo, protiv koga?
Gore navedena pitanja mi se motaju po glavi već duže vrijeme. Da budem precizniji, o tome razmišljam od kraja rata. Stvarno ljudi, od koga mene štiti HV? Ili, protiv koga Hrvatska planira u dogledno vrijeme ratovati?
Jelenska u svom dnevniku "Tko bi pucao u Sanadera" nabrzaka je analizirao situaciju u susjedstvu i došao do zaključka da nama u biti ne prijeti nikakva opasnost. Slažem se. Države sa kojima graničimo a nemamo baš najbolje odnose su potpuno nesposobne za rat. Slovenija, Bosna i Srbija nas eventualno mogu gađati praćkama i trulim jajima. U biti, vjerujem da nije uopće potrebno analizirati zemlju po zemlju u našem bližem ili daljem okruženju. Ne mogu zamisliti što bi se to moglo dogoditi da nas recimo Italija, Austrija, Njemačka ili Mađarska odluče napasti. Ili bilo tko iz Europske unije. Ma ne mogu zamisliti scenarij u kojem nas bilo tko napada. Isto je tako nevjerojatan scenario, ili bi barem trebao biti, u kojem Hrvatska napada nekoga.
Svjedočenjem umirovljenog generala Mate Laušića pred sudom u den Haagu u procesu protiv Gotovine, Čermaka i Markača, zadan je dosad najjači udarac "kao suza čistoj" operaciji "Oluja", a počela se ljuštiti i pozlata s Gotovninog "herojstva".
Osobno sam očekivao da netko od onih iz samog vrha tadašnjih hrvatskih vlasti (samo)kritički progovori o svem zlu koje je u redovima HV-a pratilo operaciju "Oluja" od paleža i pljački imovine, kako privatne, tako i one brojnih poduzeća, neposluha i nepoštivanja zapovijedi, dezerterstva ... i svega drugoga što se godinama pripisivalo nekakvim neimenovanim pričuvnim i domobranskim jedinicama i neidentificiranim pojedincima, jer službeno HV sa svim kriminalom i zločinima tokom "Oluje" i poslije nje "nije imala ništa".
Mate Laušić tvrdi da je imala itekako, tvrdi da su zapovjednici Zbornih područja, a posebno Gotovina, bili sa svim događanjima upoznati, ali da nisu činili ništa da se zlo zaustavi i spriječi, odnosno, da se kazne počinitelji, ako je zlo već počinjeno.
Kako sam već u nizu svojih tekstova pisao o verbalnoj inkontinenciji trenutnog predsjednika Republike, nisam mislio da ću zadnji ispad s uštedom na pogrebima branitelja uopće udostojiti komentarom. Ta izjava je ispod svake ljudske razine, a kamoli da priliči predsjedniku države i vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga i sasvim se dobro uklapa u Mesićevu progresivnu demenciju. Igrokaz nakon te skandalozne izjave je već mnogo puta viđen - Mesić dodatno pojašnjava svoju izjavu (to jest, kusa ono što mu je jučer izletjelo), a nakon početnog šoka, sljedba okorjelih podržavatelja se regrupira i prebacuje priču na nešto sasvim deseto čime se miče fokus sa najnovije gluposti koju je provalio šef.
Da ne bi opet reciklirali zapravo mučnu i morbidnu priču, dajmo priči malo drugačiji kontekst vraćajući se nekih 9 godina unazad i na prve post-Tuđmanovske predsjedničke izbore. Mesić je i tada bio vizionar i mislio na uštede, dajem samo mali pregled njegovih planova za uštedu:
Brijune i Pantovčak treba komercijalizirati, a predsjedniku je dovoljno nekoliko prostorija u Banskim dvorima
Stanite ljudi...
Pročitavši sve dnevnike i postove (i dobar dio komentara) nakon jučerašnjih ubojstava dviju mladih djevojaka u Zagrebu nisam u stanju „pratiti“ i komentirati komentare i postove. Lakše je napisati još jedan novi bez obzira što ni on baš nema šanse da „iznjedri“ nešto novo pa ću samo dati natuknice:
-Vlada neće pasti, nikakvi mitinzi, protestni skupovi i revolucije baš ništa joj ne škode. Rušanje Vlade iza koje dolazi ista takva sastavljena od možda novih likova i stranaka baš ništa ne mijenja. Demokracija je jedan jedini dan svake 4 godine – izbori. Taj dan moj kružić na listiću, Vaš, Sanaderov, Mesićev, Nikice Jelavića, Zagorca i Petrača vrijedi isto = 1 bod. Samo taj dan smo svi isti i jednakopravni – samo taj dan je demokracija. Tu zapravo počinje i završava demokracija. Sve ostalo je glupa tlapnja, jer prije i poslije tog dana je u RH bezvlašće, tj. teror većine. Taj dan Hrvati uopće ne koriste na pravi način i nemaju pojma što on znači, što, koga, kako i zašto biraju.
-Izborima smo „izabrali“ Mesića, Sanadera, Sabor a on potvrdio Vladu. Nema kajanja nakon .......
PODNASLOV: SKIDANJE POZLATA!
Prilagođavanje povijesnih događanja osobnim potrebama je stara koliko i ljudski rod. Uvijek je bilo onih koji su u povijesnim događajima željeli istaknuti vlastitu ulogu ili prilagoditi ljepšem izgledu. Kako u svim tim događajima nikada nisi sam, svaka ovakva „intervencije“ u povijesne činjenice se obično izvodi umanjivanjem ili poništavanjem tuđih zasluga (kao nezgodnih svjedoka).
Nekada, dok je pismenost bila vrlo ekskluzivna stvar, kraljevi, vojskovođe, heroji su to lako rješavali – diktirali su što će se pisati za buduće generacije. Danas je to malo drugačije, jer je pismenost vrlo raširena (učenost još nije toliko) a tehnologije zapisivanja događaja su mnogostruke i praktički neuništive. Da bi se ipak pariralo koliko toliko, današnja vrlo razvijena sredstva javnog komuniciranja se sotoniziraju (kao što je npr. Internet, ili na njemu ona Wikipedija ili Google i sl. tražilice – koji će u trenu izbaciti mnoštvo poveznica na tražena pitanja).
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Vidim na teletekstu da će Đurđa Adlešić postati ministrica obrane. Gledam svojim očima i ne mogu vjerovati. Kakvog pojma ima Đurđa Adlešić o HV-u njegovoj ustrojbi, potrebama itd. Ne mislim da su i prijašnji ministri koji su uvaljivani u MORH bili bolji. Naon opasnog Šuška došli su komični ministri poput Hebranga, Antunovićke, Radoša i sad na kraju figura poput Rončevića. Tim redosljedom je svaka vlada smanjivala važnost MORH-a i osiguravala se da može vojni buđet kresati do mile volje. Ovakvi ministri nisu se mogli tome suprostaviti. Posljedica lošeg vođenja MORH-a je recimo tragedija helikoptera u Vukovaru o kojoj sve do danas nismo dobili objašnjenja koja bi, kao oni koji sve to financiraju, imali pravo dobiti.
U Njemačkoj i Austriji na mjesta ministra obrane ili policije mogu u pravilu doći oni političari koji su se tom problematikom bavili u svojoj parlamentarnoj karijeri bilo kao članovi raznih odbora za obranu, sigurnost i sl. U nas se pak trguje tim ministarskim položajima kao da se radi o kruškama ili jabukama.
Vojska je i u nekim drugim državama u stvari država u državi. Što se u vojsci događa, kako se odlučuje i tko te odluke donaša to su najčešće "vojne tajne". Kako se postupa prema ljudima - no i to su "vojne tajne".
Tako je teško ako ne nemoguće doznati što se doista zbiva u HV-u. Ministar Rončević, Ministarstvo obrane i Glavni stožer imaju u rukama dovoljno instrumenata da spriječe izlazak informacija u javnost. Pa čak i onih informacija koje bi javnost trebala znati, imala pravo znati.
Povijest mirodopske HV je povijest niza neprekidnih nesretnih slučajevaa, ranavanja, eksplozija mina i granata, pogreškom naravno i sad u zadnje vrijeme i samoubojstvima ročnika.
Kako je poznato u samo tjedan dana tri su pripadnika HV-a izvršila samoubojstvo. Nisam nigdje vidio ikakvu izjavu odgovornih koja bi javnosti rekla, makar privremeno, da li se vodi istraga i o čemu se tu radi. Pitanje je da li ćemo ikad doznati pravu istinu. Jer, Ministarstvo obrane i HV su se specijalizirali za zataškavanje i prepuštanje zaboravu svinjarija koje se kod njih događaju.
Još uvijek ne znamo što se dogodilo s padom helikoptera u Vukovaru.
Zadnji rezultati Pulsove ankete prilično su zanimljivi. No ono što je meni zapalo u oko je da na pitanje koja stranka najbolje štiti nacionalne interese, najviše ljudi odabralo je HDZ!?
Jedan od ključnih nacionalnih interesa svake zemlje je i sposobnost da se sama obrani. Svi se još dobro sjećamo Domovinskog rata od čijeg završetka je prošlo tek 12 godina. Logički se nameće pitanje koliko je HV napredovao u mirnodopskom periodu? Odgovor je vrlo poražavajući.
Hrvatske oružane snage ne da nisu napredovale, nego su nazadovale i danas su marginalizirane. Stručni kadar je degradiran ili otpremljen u prijevremenu mirovinu. Vojna tehnika zastarjela je. To je najočitije u tehničkim vidovima OSRH poput HRZ i HRM. Tako se cijela flota (ako je uopće u plovnom stanju, a ne na kakvom remontu) ne može suprotstaviti jahtama ruskog milijardera Abramoviča. Podmorničarstvo je dekretom ukinuto. Iako Hrvatska ima 103 godine tradicije podmorničarstva i hvali se izumima poput torpeda (u reklamama kupujmo kvalitetno), HDZ-ova vlada odlučila je ukinuti taj rod kao nepotreban. Posljednji ronioci-diverzanti HRM-a preseljeni su s mora u zeleđe Velebita. Gdje će roniti na Velebitu, samo HDZ ZNA
Neovisni, ali ne i neutralni