O Hrvatskoj televiziji napisano je puno članaka, tekstova, komentara.
Ovaj dnevnik pisan je sa aspekta gledatelja, koji ovakvu televiziju, koja nije javna, ne želi više gledati, a kamoli financirati.
Gledatelji i građani dužni su RTV pristojbom financirati Hrvatsku radioteleviziju prema članku 53. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji.
RTV pristojba plaća se zbog posjedovanja radio ili TV prijemnika, povećava
se sa rastom prosječnih plaća.
Tražeći mogućnost odjave RTV pristojbe, pronašli smo obrazac po kojem je tu pristojbu moguće odjaviti ako više nemate televizor, ako Vam ne radi u razdoblju od do s ostavljenim praznim mjestom za upis datuma.
Na kraju sitnim slovima stoji da dopuštate djelatnicima HRTa da izvrše kontrolu, a ako im ne dopustite, ponovo će Vas prijaviti za plaćanje RTV pristojbe.
Budući da nisam htjela lagati kako nemam televizor; a ne bi mi ni koristilo,
u odjavi sam navela da je program katastrofalno loš, da se promiče govor mržnje i diskriminacija, da su uklonjeni nepodobni novinari, a postavljeni diletanti; te da ću se pretplatiti na kabelsku TV.
Kada mi danas netko kaže kako je u socijalizmu sve bilo tako loše i nevaljano da smo to morali prenijeti u demokraciju kako nam ne bi bilo prelijepo i predobro. U potpunosti razumijem da državu treba platiti. Morali smo platiti monopol javne televizije jer druge nije bilo.
U trgovini su automatski prijavljivali svaki prodani televizor, tako da nije bilo mogućnosti da ne platiš. Puno puta sam se pitao da li plaćam televizor ili pristojbu. Do dana današnjeg nisam uspio riješiti tu dilemu.
Dolaskom digitalizacije postavlja se slijedeći veliki problem.
Imam stari televizor, nemam lovu za uređaj koji omogućava prijem digitalnog signala, analogni signal ide u povijest, što da ja plaćam?
Televizor imam, sliku nemam a HTV traži pristojbu. U zakonu kažu odjavi TV prijemnik s napomenom da ne gledaš HTV. Pa kako ju mogu gledati na starom Quadru ?
E sada drugi primjer. Uzmem Max TV. Plaćam pristojbu 64 kune.
Da li T-Com plaća HTV-u pristojbu za emitiranje programa javne televizije ? Ne znam i ne zanima me. Deru me gdje me stignu.
Televizija je meni obećala dati signal i program i ja sam to plaćao.
Kada ne bude signala nema njima ni love.
Već određeno vrijeme se mislim dali napisati ovaj dnevnik ili ne.
Toliko je o njoj rečeno.
Toliko traje da je to prosto nevjerojatno.
Čitave generacije mladih su slušale njene laži i obmane.
A dobro znamo da je televizija najutjecajniji medij.
Napokon je spuštena doli, a virujem da će biti i niže.
Ja jednostavno ne mogu napisati što sve mislim o njoj.
Moja sugrađanka.
Nego evo malo njene biografije:
Biografija
Rođena 1. 7. 1956. u Splitu
* 1975. u Zagrebu studira na Fakultetu političkih znanosti
* 1984. započinje novinarsku karijeru na Radiju 101. Radi na Radio Sljemenu, OTV-u i
* Večernjem listu
* 1990. prelazi na HTV za
* urednicu vijesti
* 1992. Antun Vrdoljak je
* potjerao s HTV-a
* 1995. postaje glavna urednica HTV-a. U idućih deset godina vodila je emisije “Dvoboj-otvoreno”, “Forum” i “Otvoreno”
* 2007. na Novoj TV počinje voditi emisiju “Kontakt”
Tu je dio kojemu nedostaje početak i kraj.
Kraj svi znate.
Jedan dio njene biografije je dugo vrimena bio vješto skrivan.
Pogotovo onaj o članstvu u SKJ.
Pred tjedan, dva na dubrovački otok Koločep, umotan u pospani zimski ugođaj, iskrcalo se nekoliko ljudi službenih izgleda i manira, i uputili se prema hotelu (od kojeg inače preživljava malobrojno otočko pučanstvo). Na ovom otoku u zimskoj zapuštenosti i napuštenosti sve se odmah zna i vidi (ko u svakom malom mistu). Zato su otočani odmah međusobno proširili vijest da su se i na njihov zaboravljeni otok konačno spustili Uskoci. Ovakav je zaključak tradicionalno lukavih i sumnjičavih otočana bio posve logičan, jer se već duže vremena dobro zna da je njihov otok, i hotel na njemu, još od čuvene „privatizacijske“ transformacije u „OTOK ZNANJA“, postao jedan od potencijalno najvećih skandala novostvorene Hrvatske države. Samo se za njega još ne zna jer su institucije pravne države malo lijene. Ovaj "slučaj" u Hrvatskoj svi znaju, zna se dobro i šire od Hrvatske - ali eto do sada to nije znao Hrvatski fond za privatizaciju (kao vlasnik), Državni odvjetnik i njegov USKOK.
Iznad pc-a mi zvrcka prvi program HTV-a i odjednom Šprajc, a nije vrijeme dnevnika. Veli Šprajc da će nam uskoro nestati tv-signala, ako ne kupimo nekakav pretvarač ili novi televizor.
Mene zanima o čemu se tu radi? Ja plaćam tv-pristojbu za ovaj tv-aparat koji sada imam u kući i ne želim ništa više kupovati. Ako meni HTV prestane isporučivati tv-signal, koji pripada tom tv-aparatu, više neću plaćati tv-pristojbu. I kraj priče. Što mene briga što oni prelaze s analognog na digitalni signal. Neka si na digitalni signal prenesu i tv-pristojbu, pa neka im je plaćaju oni koji imaju novi televizor ili novi pretvarač. Najlakše je provoditi inovacije na tuđoj grbači.
Tako se SDP-u ćeifne da umjesto JMBG-a uvede OIB, jer im ne paše što je Milanka sve starija i starija, pa da je netko ne bi provalio preko JMBG-a. Da bi vladajuća vlast držala koliko toliko na miru Milanku i SDP, uvela je OIB. Uvođenje OIB-a znači izmjenu svih dokumenata, koje plaća tko? Narod.
Gospodo draga, ako vam se mijenja format osobne iskaznice, promijenite ga o svom trošku.
Gospodo draga, ako vam se mijenja tvrdoća putovnice, promijenite je o svom trošku.
Nove tehnologije u Hrvata
Glavni dnevnik HRT 01.01.2010. urednica Tončica Čeljuska.
Klasični dnevnik kakvog možemo vidjeti svake godine: gdje se i kako slavilo, kako je proslavio predsjednik Tito i Jov... ups Mesić i Milka. Prva beba i standardno neukusno maltretiranje rodilje i pripadne bebe od strane nemaštovitih političara željnih pojavljivanja na TV. Slijede vatrometi i tulumi diljem svijeta i porazno saznanje da je nekakav Berlin imao 3 minute duži vatromet od naše prebogate metropole (10 min vs. 7 min). Zatim tu ima ona crna strana slavlja i prikaz nesretnih događaja gdje su ljudi stradali od raznih "ekspolozivnih veselja", viška alkohola i manjka pažnje odnosno pameti.
Izgleda da je Damir Petričić, „baby-face“ politolog i negdašnji aktivist Akcije Mladih“ mnogo toga „skrivio“. No skandal u kojeg nas je zapetljao ima dugačke i daleke korijene.
Donedavno poznati Krašićanin Ivan Penić je imao je blistavu karijeru u hrvatskoj politici koja je poslije izbora 2003 godine naglo zgasnula. S njegovih cca 55 godina rano je za povlaštenu saborsku mirovinu. Zašto ga „renovirani“ (Sanaderov) HDZ nije više trebao za nas nije važno pitanje. On i nije glavni lik ovog članka; spominjem ga tek kao uvodnu ilustraciju onoga što se ovih dana događa. To se slikovito može prezentirati blic-uvidom u njegovu političku biografiju. Pamtim ga kao predsjednika Fonda za privatizaciju, potom Ministra privatizacije (u onim nesretnim vremenima koja je Šima Krasić svojim nalazima ovjekovječila - ali tadašnji Sabor i Vlast nisu stvari popravile, ni krivce pokažnjavali (ni danas za to nemaju volje ni hrabrosti - mada su donijeli odluku da se u novi Ustav ugradi nemušta klauzula o nezastarijevanju pretvorbeno-privatizacijskog kriminala – što je „ribica na dugom štapu“.)
Nakon dugo vremena sam poslušala jedan interesantan razgovor i to sa Jakovom Sedlarom u sinoćnjim "Opasnim Vezama" sa Tihomirom Dujmovićem.
Jakov Sedlar je pozvan zato što završava snimanje dokumentarnog filma o Anti Paveliću. Bilo je pravo zadovoljstvo poslušati normalan razgovor bez politikanstva i "antifašističkog" pretencioznog i agresivnog laganja.
U filmu će se pokazati novi, nikad viđeni dokumenti, slike i zapisi iz arhiva po cijelom svijetu, o Anti Paveliću. Ovaj dokumentarni film neće imati NIKAKVU ideološku pozadinu, već će pokazivati činjenice, sve trenutno dostupne činjenice o Anti Paveliću i Ustaškom pokretu.
Kao što Sedlar kaže, troje političara je u velikoj mjeri odredilo modernu Hrvatsku, a to su- Ante Pavelić, Tito i Franjo Tuđman.
Svaki na svoj način.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Neki dan smo imali prilike vidjeti veliku akciju za pomoć stolnotenisačici Sandri Paović. Nesretna 26-godišnja sportašica, koja igra za francuski Caen, stradala je u prometnoj nesreći klupskog kombija u Francuskoj i ostala paralizirana. Na sreću, stanje se ipak popravlja nakon terapije.
Sve lijepo, međutim...
Novine su prepune nesreća, bolesti, male djece bez kose nakon kemoterapije, ljudi koji skupljaju priloge za liječenje ovdje ili ondje, često tražeći poslijednju nadu i bilo kakav izlaz prije smrti.
U ratu su tisuće ljudi poginule, a invalida raznih vrsta je ostalo također na tisuće.
Svaki dan se netko ozljeđuje u prometu, zna se za 600-700 mrtvih svake godine, a malo se priča o stotinama invalida koji nerijetko osjećaju poslijedice cijeli život.
Ali, Sandra ima svoju interesnu udrugu, Hrvatski olimpijski odbor, koji zastupa interese sportaša. Njegov predsjednik je Zlatko Mateša, bivši predsjednik Vlade. Uz podršku još jednog tijela, Hrvatske televizije, uspjeh je zajamčen.
Neovisni, ali ne i neutralni