pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Reportaža Dijane Čuljak, novinarke kojoj je karijera procvala vođenjem i "uređivanjem" iz Tuđmanova kabineta uredivanih "Motrišta", u kojoj spominje"ekstremne snage Armije BiH" te "muslimanske ektremiste koji drže hrvatske civile" i koji sudjeluju u "planiranoj i smišljenoj akciji muslimansko-srpske politike" svjedoči ne samo o upregnutosti novinara u političku i ratnu propagandu devedesetih nego i da su neki novinari možda bili ili svjedoci ili supočinitelji ili prikrivatelji ratnih zločina.

Čuljak intervjuira žrtve ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz zgrade Vranica
Dijana Čuljak, jedna od najvećih zvijezda Tuđmanovizije, vjerojatno je barem svjedočila pripremama ili možda i samom ubojstvu ratnih zarobljenika u zgradi Vranica od pripadnika HVO za vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH. Neke bitne činjenične detalje vezane za počinjenje tog zločina sigurno zna. Radi se o ratnom zločinu kažnjivom po Ženevskoj konvenciji i običajnom ratnom pravu (Vranica, dokumentarac). Dehumanizacija žrtve prvi je korak u poticanju na počinjenje zločina, a mediji su često obavljali prljavi posao dehumanizacije neprijatelja. Odgovornost novinara za poticanje ili pomaganje ratnih zločina odavno je ispitana na sudu za Ruandu (BBC: Rwandans jailed for 'Hate Media'), no Tribunal za bivšu Jugoslaviju takve optužnice nije dizao, a lokalna pravosuđa uglavnom bježe od same pomisli da bi novinar mogao odgovarati za poticanje na ratni zločin zbog novinskih uradaka. Rijetka iznimka bila je najava posebnog srpskog tužiteljstva za ratne zločine da istražuje dva slučaja novinara koji su navodno koristili svoje izvještaje za širenje mržnje i poticanje ratnih zločina za vrijeme ratova u devedesetima (više). Da su devedesete bile godine kad su novinari radili i nečasne stvari nije sporno, a prilog Dijane Čuljak samo je jedan od bisera koji se kriju u arhivama i koje medijske kuće pokušavaju zataškati. Kako bi se održao apsurd hrvatske javne rasprave, Dijaninu reportažu je strogo komentirao Denis Latin, koji na jednoj YouTube snimci možda i sam sudjeluje u prikrivanju zločina pravdajući dim iznad Knina nakon Oluje paljenjem smeća (kojeg pale razdragani povratnici).

Imaju li društvo i novinari snage raspraviti ulogu novinara u prošlom ratu?

Za sve vas koji se sjećate Hloverka NS neko je vrijeme radila na Novoj TV gdje je vodila, barem prema gledanosti, neuspješan talk show. Među inim temama bila je i ona objave Brijunskih transkripata za koje je novinar HTV-a Josip Šarić dobio nagradu HND-a. Tu nagradu preuzela je Hloverka kao HTV-ov glavna urednica, a nije ju smetalo što je dok je radila za konkurenciju ta objava bila jako sporna. Ovo je današnji komentar Indexa, prenosim ga u cijelosti.

Hloverki etika bitna, ali zavisno od televizije na kojoj radi

PRIJE točno godinu dana Hloverka Novak-Srzić u emisiji "Kontakt" Nove TV raspravljala je o Hrvatskoj televiziji kao javnom servisu koji bi kao trebao biti odgovorna institucija, pa se pitala gdje je odgovornost novinara i urednika koji objavljuju dokumente s oznakom državne tajne, kao što su to bili brijunski transkripti.

Pitala se tada Novak-Srzić kome objava istih ide u prilog netom prije početka suđenja generalima i tako dalje.

jeli tko pročitao zanimljiv članak na portalu sutra.hr :

''Korisnik Stjepan Tot uputio nas je kako otkazati HTV-ov namet.
Cijela informacija o neplaćanju pretplate objavljena je u Narodnom listu u siječnju ove godine.

Kako prestati plaćati ?
- Najprije odjavite TV uređaj dopisom na adresu HRT-a, obvezno s povratnicom na kojoj će vrlo čitko pisati ''odjava TV uređaja te i te marke ''. Dopis bi trebao izgledati ovako: ''Ja XY dana (datum) odjavljujem svoj televizor marke (navesti) iz razloga jer ne želim više pratiti TV program HRT-a ''. Sljedeće što trebate učiniti jest da odbijete platiti TV pretplatu kad dođe inkasator. Uostalom, zabranite mu da uopće ulazi u vaš posjed ili stan.
Uskoro ćete dobiti opomenu, koju naprosto ignorirajte ! Ona samo služi da vas zastraši (važno je da imate povratnicu kojom ste odjavili televizor na kojoj se jasno vidi kada je zaprimljena u Prisavlju).

Kažu, pobunio se jedan razred što je česta pojava u školama….. i nikom ništa
No onda je evolucija brzinom munje uradila svoje i dovela do pobune cijele škole poradi nekih učenicima glupavih pravila kojima su ih tretirali kao zatvorenike…. i dobiše svoju prvu veliku bitku jer su odmah potom i u još nekoliko drugih škola i gradova primijenili isti sistem samo/organiziranja i….. opet su „prosvjedom“ dobili što su tražili, a kad se malo bolje pogleda dade se lako zaključiti kako su tražili samo da ih se sasluša, uvaži,….. poštuje kao mlade ljude. Dakle samo ono što im se cijelo vrijeme deklarativno priča ali ipak iz ovog ili onog razloga jednostavno ne provodi u praksi,….. i onda se po logici stvari dogodio slijedeći klik ….. i doveo do toga da je danas u više hrvatskih gradova Zagrebu, Rijeci, Virovitici, Osijeku, Zadru, Puli … organiziran prosvjed.

Da su hrvatski mediji loši nije tajna. No zahtjevnost tematike koju mediji obrađuju djeluje na vidljivost mana hrvatskog novinarstva pa se one dobro skrivaju u trivijalnim temama koje zasipaju hrvatske građane. Jedan od ultimativnih testova manjkavosti novinarskog standarda je bez sumnje praćenje procesa za ratne zločine. Izvještavanje o ratnim zločinima je jedan od najzahtjevnijih i najvažnijih novinarskih zadataka, bilo da uključuje reportaže o suđenjima za ratne zločine ili izvještavanje s terena za vrijeme konflikta i istraživanje ratnih zločina. Izvještavanje o ratnim zločinima posebna je novinarska specijalizacija jer je posao opterećen specifičnim zahtjevima i ima vlastita pravila. Potrebno je dobro poznavati povijesnu pozadinu, proceduru i pravo. Koji god bio motiv zbog kojeg se novinar bavi izvještavanjem o pravdi, postoji jedan univerzalan uvjet: mora imati vještine i znanja da to radi. Žalosna je istina da takvih novinara u Hrvatskoj ima malo i da uglavnom oni ne prate procese za ratne zločine u ime najutjecajnijih domaćih medija. Odgovorni i pouzdani novinari i urednici koji izvještavaju o pravdi temeljni su uvjet za rast razine javnog razumijevanja međunarodnih i drugih pravnih procesa.

Procesi za ratne zločine imaju za cilj kazniti odgovorne, donijeti pravdu žrtvama, spriječiti buduće zločine, utvrditi činjenice kao temelj pomirenja i ojačati pravnu državu. Te ciljeve oni mogu ostvariti samo ako su ljudi svjesni i informirani o onom što oni rade. Upravo je posao novinara da odgovorno i pouzdano informira javnost što znači da poslu mora pristupiti bez predrasuda koje imaju bilo pobjednici bilo gubitnici u oružanom sukobu. Svi hrvatski mediji padaju već na ovom testu jer potiču navijačku atmosferu svojim izvještajima. Makar žrtve smatraju da su svi optuženici krivi i makar optuženici smatraju da su potpuno nevini, posao odgovornog novinara podrazumijeva stav koji se ne temelji na ovim suprotstavljenim predrasudama nego na pravednom i balansiranom izvještaju o činjenicama koje izviru iz suđenja. Posao novinara nije da navija za "naše" nego da javnost obavijesti koje činjenice se utvrđuju u postupku i koji su glavni činjenični sporovi. Kamen temeljac dobrog novinarstva su činjenice, ne mišljenja. Samo pouzdane činjenične informacije mogu potaknuti odgovornu javnu raspravu.

Ako pročitate interview Dražena Majića, zamjenika Hloverke Novak-Srzić i prvog čovjeka informativnog programa HTV-a za vrijeme njena bolovanja, u Jutarnjem listu vjerojatno ćete naći puno toga zanimljiva - Dražen Majić: Vjera me spasila iz pakla droge. Nama je bilo jako zanimljivo ovo:

Trend gledanosti Dnevnika

• Možete li istaknuti nekoliko tema u posljednjih pola godine kojima ste najviše ponosni, a koje je napravio novinarski tim HTV-a pod vašim vodstvom?

- Ponosan sam kako smo popratili izbore jer na naš rad nije bilo nijedne značajnije zamjerke. Ponosan sam i kako smo pratili kosovsku krizu, gdje su naši novinari Josip Šarić i Morana Kasapović pružili školsku lekciju o izvještavanju. Ponosan sam i kako pratimo suđenje u Haagu. Međutim, svjestan sam i mnoštva nedostataka, koje se svakodnevno trudimo ispravljati. Najveći uspjeh koji je napravio naš tim svakako je promjena trenda gledanosti našeg ‘Dnevnika’.

Tragedija na Prisavlju ide na ruku vladajućoj stranci koja je prve četiri godine pripremala teren za pripitomljavanje HTV-a kako bi mirno vladala iduće četiri.

Oslabi ga pa zavladaj
Hrvatska televizija nalazi se pred financijskim kolapsom, gledanost je na granici tragedije, a kvaliteta programa odavno je prešla tu granicu, vodeće funkcije okupirali su nesposobni ili korumpirani, na hodnicima Prisavlja nezadovoljstvo novinara polako, ali sigurno, prelazi u apatiju. No, glavno pitanje glasi: kome to ide na ruku?

Ovo je bilo smiješno za gledati sinoć i danas. Pogledajte originalnu, nerezanu vijest u kojoj naš ministar vanjski poslova Gordan Jandroković nema pojma koja su sljedeća dva poglavlja koja Hrvatska mora otvoriti, pa pita za pomoć glavnog pregovarača Vladimira Drobnjaka koji uskače. Puno je zanimljivije kako su Dnevnik HTV-a, ali i ostali mediji to prenijeli... HTV istini za volju jest stavio vijest naslova Jandrokovićev gaf na web (dežurni cenzor još nije jutros stigao na posao), iako je originalan izvještaj iz Dnevnika ovdje - U pregovore punom parom. Što je web prema gledanosti Dnevnika u 19:30? Koji su to licemjeri! Dolje cenzori!

HTV je danas 07. travnja 2008. na stranici teleteksta br. 114 donio vijest o hodočašću vukovarskih branitelja i invalida. Razdaljinu Vukovar – Dubrovnik od 1.000 km. će dvadesetak hodočasnika prijeći radi pružanja podrške hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču.

Vijest između ostalog kaže:
Svrha su pravda i istina o Domovinskom ratu.
Hodočasnici kažu kako je rijetko spominjana istina da je u Vukovaru nakon srpske agresije bilo onoliko čitavih kuća koliko je u Kninu nakon akcije Oluja bilo stradalih.
u citiranom boldirao @bube

Ima li u toj istini što sporno?

Eto, najavi ti se netko u goste i što ćeš napraviti? A što drugo već prirediti doček kakav bi priredio svaki pristojan domaćin: ponešto od jela i pića, a i staviti nov stolnjak ili bar stresti mrvice i poravnati stari.

Da li se i Zagreb na sličan način pobrinuo za svoje goste? Ma nije tu u pitanju samo gospodin Bush, već i sva vojska novinara, prevoditelja, administracije iz mnogih zemalja i svega onog neizbježnog što prati jedan takav događaj. Cijela vojska ljudi, koja će, kad se vrati kući, pripovijedati o hrvatskoj Metropoli.

Htjedoh se i osobno uvjeriti u ugođaj ovog nesvakidašnjeg događaja.

Prvo što mi je u Zagrebu upalo u oči su nevjerojatne hrpe smeća po zagrebačkim ulicama, u strogom centru grada. Razbacani prastari stolovi, stolice, kaučevi, drvene kutije nepoznate namjene, ostaci prozora, kartona, starog papira....hrpetina tu, hrpetina dalje...strašno nešto. Nisam Janica, ali sam morala raditi slalom između hrpa smeća i parkiranih automobila u srcu grada.

Po mom običaju, moje impulzivno reagiranje na neke postove ili komentare duljinom i obimom pretvori se u samostalan post. Moram priznati da su me zaintrigirali post kolege „bez cenzure“ Tko Suzani Jašić, članici Vijeća HRT-a daje krive podatke o gledanosti?, napis iz Indexa Je li Šveb doista jedini koji treba letjeti s Prisavlja? te Mrakov napis Uskrs infantilne politike .

Igre na sreću nisu samo igre. To je veliki i unosan posao za državu, vlasnika igre i rijetke sretnike koji dobiju nagradu. Svi ostali sudionici dobrovoljno gube, žive za sljedeće izvlačenje i sanjaju premiju. Osobe kojima je san postao stvarnost a premija realnost, nazivao sretnicima. Zavidimo im, zamišljamo se na njihovom mjestu, u mislima trošimo njihov novac.
Dali su ti sretnici koji su od skromnih građana postali osobe sa, za njih puno novca, stvarno sretni?
Praksa je pokazala da u “laganoj lovi”, odnosno novcu koji je došao bez puno truda nema sreće. Taj novac se ne zna cijeniti, troši se nemilice bez reda, plana i cilja. Načinom “pijanog milijardera” novac brzo ode, ostane narušeno zdravlje, hrpa nepotrebnih skupih sitnica i često novčani dugovi.
U igri na sreću zvanoj Hrvatska demokracija imao situaciju sličnu opisanoj. Igra se provodi po izbornim zakonima. Namještanja i prijevare su normalno stanja. Premija se isplaćuje u vidu zastupničkih mjesta i ministarskih fotelja. Konzumiranjem premija sretnici dobiju ogromnu moć i neograničena bogatstva. Nažalost, ponašanjem poput "pijanih milijardera” koriste moć da bi uništili bogatstva. U igri gdje su umjesto radom i moralom do moći došli izbornom prijevarom igraći ne znaju cijeniti nagradu koju su dobili.
Pogledajmo kako to rade.

Prvo zahvaljujemo Index.hr koji nas je prenio (ali ne i citirao – no zar je to nešto čudno za Index.hr – kad vas to mi nismo naveli kao izvor?). Index je na osnovu naših podatka (koje koliko vidimo nitko nije demantirao) postavio pravo pitanje -Je li Šveb doista jedini koji treba letjeti s Prisavlja?.
Šveb i rukomet su već sada prošlost. No pad gledanosti nije samo u prime timeu, najgledanijem razdoblju, već i na cjelodnevnim udjelima i njega će biti teško vratiti na razinu iznad 50% za oba programa HTV-a. Prva vladavina Jasne Ulage Valić smijenjene direktorice programa, supruge Domagoja Burića sadašnjeg direktora programa HTV-a, AKA Jasna Burić, završila je naglim padom gledanosti HRT-a i velikim usponom RTL-a koji je učinkovito koristio sve njene greške i neiskustvo u sastavljanju programa. Sada se priča ponavlja, Jasna, koja sjedi na svim kolegijima sa svojim suprugom, kao da odlučuju o obiteljskom ručku, a ne o sudbini najvažnijeg nacionalnog medija, vuče konce i ponavlja ranije greške – jer ni ona niti njen suprug Domagoj jednostavno ne znaju slagati program. A Nova i RTL uspješno ulijeću u sve njihove rupe u kojima gledatelji masovno s jednog od programa HTV-a prelaze na Novu ili RTL.

Jučer nam je pažnju privukao sljedeći citat iz teksta u Večernjaku - Na Prisavlju učestali sastanci poslovnog i programskog vodstva - Mobilizacija i HTV: Uzbuna zbog pada gledanosti?:

Tvrdi se čak kako je Buriću rečeno da se ukupna gledanost Prvog i Drugog programa HTV-a ne smije spustiti ispod 50 posto, a ona je za veljaču iznosila 53,4 posto.

Ali ovo jednostavno nije istina - ako se gleda prime time (od 19:00 - 23:00) gledanost oba HTV-ova programa je od jeseni, kada je imenovana nova ekipa, nepovratno pala ispod 50% za oba programa. Dobro upoznati s problematikom (hvala im na podacima) tako kažu da npr. NOVA TV treba skoro godinu da digne udio za 1-2% i to proglašavaju ogromnim uspjehom, a HTV je u godinu dana izgubio između 4-8% ovisno koji se mjeseci uspoređuju...

Kad smo prije nekoliko mjeseci pisali o padu gledanosti HTV-a i katastrofalnim greškama u planiranju programa, ni sami nismo očekivali ovakav nenanadni razvoj rata za gledatelje. Uškopljeni i kontrolirani HTV dnevno polagano tone – Dnevnik je na prosječnih 25% gledanosti i pomalo, ali sigurno tone. Vremena kada je nedjeljni Dnevnik Gorana Milića dosezao 40% izgledaju tako nostalgično i nedostižno. Nema kritike, nema žalca, nema Zorana Šprajca koji će prpošno prozvati suce zbog svoje nesposobnosti, a ni Tončica Čeljuska više ne smije ispreskakati Damira Polančeca kako je to još ljetos radila u onoj emisiji o privatizaciji KIM-a. No zato npr. Siniša Grgić (da da onaj naši isti Siniša Grgić – znate ZAPI FINA itd), uvaženi član Vijeća HRT-a zlorabi svoj položaj u Vijeću HRT-a kako bi sprječavao informativni program HTV-a da izvješćuje o njegovim malverzacijama i pokušaju da proda nešto što nije nikad ni platio – hotele na otoku Koločepu pored Dubrovnika (to je tema za cijeli novu priču – više pogledajte na http://kome-otok-znanja.com/).