Neovisni, ali ne i neutralni

A. Đapić i R.Čačić, predsjednici stranaka koje glume alternativu ljevici, desnici, srednjici.. veliki su destruktori demokratskih političkih djelovanja, koja nikako ne uspjevaju dobiti bitku totalitarizmom koji je je pustio nevjerojatno duboke korjene na ovim prostorima. Poslužiti ću se Đapićevom retorikom i opisat ću ih kao sijamske blizance, no tek lkao lošu kopiju već čuvenog originala u varijanti HDZ-SDP.
To su blizanci koji nemaju nikakvog razloga poželjeti da budu kirurškim putem razdvojeni, jer ionako u istoj predstavi igraju istu ulogu. To je uloga u čudnoj kombinaciji horora-tragedije-komedije lišenoj i najmanje primjese drame. Najbolji su u uozi zastrašivanja birača. Svojim likom i dijelom opomena su kao ono ˝nešto što bi moglo zadesiti birače ukoliko se odluče za prave promjene˝.

To je još jedan dokaz da je ideja o značajnim promjenama u njihovim strankama (strankama u njihovom vlasništvu), bila čista utopija. Bila je to utopija zato što njihovi mentori (originali) takvu promjenu nisu smjeli dozvoliti. Svaka nada birača mora biti unštena već na samom začetku njezinog postojanja.