Sjeća li se više itko neke ankete u kojoj su građani rad Kukuriku vlade ocijenili dobrim odnosno da kao država idemo u dobrom smjeru?? Zacijelo ne jer je i puno prije od prvog dana njihov stolovanja mnogima bilo jasno da od onog pompozno najavljivanog plana 21 neće biti ništa što se svaki dan potvrđuje, ali je zato isti poslužio kao dobra ješka na koju su se na žalost svih nas ipak mnogi dali upecati.
„Zar je moguće da će mo ni dvadesetak godina od završetka krvavog Domovinskog rata u kojem smo se nakon niza stoljeća konačno izborili za pravo da budemo svoji na svome dopustiti da Kukuriku Vlada svojim izdajničkim Zakonom sve to poruši vračajući nas u doba kada Hrvati na svome nisu bili svoji.
Budući smo država koja si voli tepati da smo važna turistička destinacija, što u nekim našim „okvirima“ doista i jesmo, nemalo smo se iznenadili izjavom gradonačelnika Dubrovnika gospara Andre Vlahušića koji se u buduće namjerava obračunati sa kako kaže onima koji Dubrovnikom „samo šetaju a ništa ne troše“ izrekavši tako "Bit će penalizirani svi oni koji samo šetaju Stradunom, a ništa ne koriste i ne plaćaju",
Nema tog medija u Hrvatskoj, a i šire koji ovih dana ne lamentira o tome da li su odjeknule detonacije nepoznatih naprava u Zagrebu rezultat terorističkih aktivnosti nekog pojedinca ili možda čak prave i dobro organizirane, neke nama u ovom trenutku nepoznate terorističke organizacije, a k tome i sa još manje o mogućim motivima!?. Dakle svi se redom pitaju dali se i Hrvatskoj počelo događati ono što u bijelom svijetu već odavno nije nepoznanica.
Tri presude koje su označile kraj prošle godine, dakle oslobađajuća generalima Gotovini i Markaču u Haagu, pravomoćna Radimiru Čačiću u Mađarskoj i prvostupanjska bivšem premijeru Ivi Sanaderu sasvim sigurno predstavljaju određenu političko-moralnu prekretnicu u hrvatskoj politici. U taj okvir mogla bi se u širem smislu svrstati i odluka potpredsjednika Istarskog demokratskog sabora i višegodišnjeg zastupnika u hrvatskome saboru Damira Kajina da se uz otvorenu potporu SDP-a i samog premijera Milanovića kandidira na idućim lokalnim izborima u svibnju za istarskog župana.
Kažu kako nikada nije kasno, a bogme niti rano bilo kome i u bilo koje doba godine zaželjeti dobro. Neki su to shvatili toliko doslovno da su čak i vjerski blagdan Božić, pa tek onda i državni „praznik“, počeli rabiti za upućivanje lijepih želja. I doista ništa tu ne bi bilo sporno niti bi mi ikada palo na pamet reagirati da se radi o doista iskrenoj i duhovno prožetoj poruci odnosno željama ljudi kojima vjera i sam kršćanski svjetonazor tako nalaže.
Svašta čovjek u životu doživi ali da u državi u kojoj živi čak 89% katolika jedan ateist ili agnostik u ime RH ili Vlade upućuju građanima božićnu čestitku jest za mnoge ljude ne samo krajnji neukus već i teška provokacija, i ako baš hoćete možda čak i „uvreda ili sama pljuska“ za sve katolike ove zemlje. Ipak u svemu ovome treba biti iskren i pravedan pa jasno kazati i to da su upravo oni sami, dakle onih - nas 89% građana Hrvatske koji se izjašnjavaju kao katolici sami birali i izabrali upravo ovo sadašnje vodstvo koje nam eto ima drskosti uputiti božićne, i dakako, najljepše želje…..
Nije se baš teško prisjetiti Vladine, a posebno Linićeve euforije kada je u travnju mjesecu kreditna agencija Fitch rejting Hrvatske ipak ostavila izvan one najniže, dakle onu „smeće“ koju nam je sada dodijelila jedna druga isto tako u svjetskim okvirima poznata i utjecajna agencija Standard & Poor's. Natjecali su se tada u demonstraciji bahaćenja Čačić i Linić u prosipanju raznih obećanja o nekim velikim investicijama koje će biti zamašnjak za pokretanje gospodarstva. Da od svih najavljivanih investicija nema ništa bilo je mnogima jasno još i tada, a nedavno su i sami jasno kazali kako su u tom segmentu zatajili, ali zato nisu u povećanju porezne presije, bildanju cijena svega i svačega, otpuštanju radnika, ukidanju prava djelatnicima, daljnjem urušavanju gospodarstva…. i sve to pravdajući nekim općim stanjem koji je navodno i u svim drugim zemljama naše regije isti ili sličan ne shvaćajući ili pak ne prihvaćajući da je stanje u Hrvatskoj produkt isključivo njihovog neznanja i nesposobnosti.
Smanjiti, ukinuti, rezati, štedjeti….. su po svemu sudeći doista krajnji dosezi mogućnosti i sposobnosti ove Kukuriku Vlada u godinu dana koliko su na vlasti. Tek što su većinom ručica, odanih prije svega sebi i svim beneficijama „teškog“ saborskog rada i života a ne dobrobiti građana, usvojili proračun za 2013. godinu naglo su preko noći shvatili da isti uz sve veći broj nezaposlenih (čitaj daljnje urušavanje gospodarstva) baš i neće biti održiv kako su gorljivo pričali i svi ga redom branili kao da je Sveto pismo, odbijajući pri tome glatko i sve amandmane koji su na proračun dolazili iz redova oporbe.
Točno nakon godinu dana od dolaska nova vlast Kukuriku koalicije je donijela proračuna za slijedeću godinu koji je po njima puno bolji od prethodnih budući su kako ministar financija Linić naglašava uspjeli smanjiti proračunski deficit u odnosu na prethodni.
Nakon najnovije informacije koju su mediji dobili od „neimenovanog“ člana Vlade RH, dakle najbližeg suradnika Zorana Milanovića, doznajemo kako nije isključeno da su u igru oko curenja informacija u javnost, odnosno niza kompromitirajućih e-mailova Kukurikavaca upleteni ljudi iz tzv. obavještajnog podzemlja.
Ne treba biti odveć pametan za zaključiti prema kome je i u ovom slučaju odapeta još jedna strelica ne bi li se tako bar na kratko uspjelo skrenuti pozornost sa biti problema, onog koji kaže da u Milanovićevoj nesposobnoj Vladi doslovno ništa ne štima počevši od toga da ništa nisu uspjeli pokrenuti osim povećati broj nezaposlenih i isto tako efikasno eutanazirati i ono još malo preostale proizvodnje. Korupcija, nepotizam i bezbrojna stranačka uhljebljenja dignuta su na razinu koja se nije mogla zalijepiti čak ni HDZ-u u najgorim kombinacijama.
