pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ni nakon više od mjesec dana otkako se koalicija HSS/HSLS odlučila prikloniti HDZ-u mediji, odnosno njihovi politički analitičari nisu ponudili odgovor na pitanje zašto se dvojac Friščić-Adlešić okrenuo od opcije za koju su tijekom kampanje i neposredno nakon izbora višekratno tvrdili da im je bliža. Žar s kojim su tijekom tog perioda analizirali svaku njihovu izjavu ili gestu, sve s ciljem odgonetanja kome će se ovi prikloniti, potpuno je zagušen. Druge teme dolaze a ova polako, slučajno ili namjerno, pada u zaborav.

Bio sam među onima koji su, dijelom zbog osobnih spoznaja a dijelom na temelju izvještavanja tiska, bili prilično uvjereni da će se koalicija HSS/HSLS okrenuti SDP-u. Zato sam ponovno prelistao tisak i pokušao pronaći trenutak u kojem se promjena dogodila. Promjena kažem zbog toga što je sve a pogotovo izjave čelnika zeleno-žutih ukazivalo na sklonost lijevoj opciji.

Oprez Sanader

Danas nakon izbora za Sabor 2007.g u kojoj bi kolicija HDZ/HSS/HSLS/MANJ(manjine) na čelu sa madnatarom Sanaderom trebala sastaviti vladu , dojma sam da treba sve u Hrvatskoj upozoriti na gospodina Sanadera.
Ovdje se ne radi o ničemu osobnom prema gosp. Sanaderu i molio bi da se ne stavljaju komentari koji se tiču njega osobno iz poštovanja prema svakom živučem biću.
Gospodin Sanader se nalazi na funkciji u kojoj su se nalazile mnoge druge osobe kroz povijest.
A to je da Snader ulazi u drugi mandat svojega vladanja , u ovom slučaju RH.
Isto tako Sanader je samo čovjek na vrhu piramide, a ispod njega je povijest i ljudska populacija u RH.U svjetskoj povjesti nemali je broj slučajeva da su ljudi koji provode izvršnu politiku odradili odlično prvi mandat pa su onda malo odlepršali u nemoći od jedne ili više ljudske slabosti.Poznato je npr. da su u Dubrovačkoj Replublici zbog učinkovitosti i eliminiranja totalitarnosti, prvi na piramidi izvršne politike bili jako vremenski kratko( mislim 6 mjeseci no nisam siguran).

„Ni v rit nit mimo“, rekli bi Zagorci nakon današnje konferencije za tisak koju su okruženi suradnicima održali Josip Pankretić i Damir Polančec. Izuzima se čuveni Gjenero za kojeg dileme nema, baš kao ni razloga da se započeta suradnja ne održi i pretvori u poslijeizbornu koaliciju. Ja razloga vidim više a kako nisam on, čini mi se da je ovo što se zbiva oko pregovora i više nego smisleno.

Od izborne noći u kojoj su oba pretendenta najavila pohod na premijersku fotelju, hrvatsku javnost najviše zaokuplja pitanje kome će predsjednik Mesić povjeriti mandat za sastavljanje vlade. Većina se ponaša kao da ovo pitanje, dakle određivanje mandatara, unaprijed rješava izbornu utrku. Shodno tome, obnavljaju se navijački tabori u sastav kojih postupno ulaze i oni kojima tamo nije mjesto. Dakako, radi se o „neovisnim“ političkim analitičarima, „objektivnim“ novinarima pa čak i o članovima tijela koja u slučaju izbornih sporova imaju ustavnu ulogu arbitra.

I na ovim stranicama traje polemika o tome tko treba biti mandatar za sastavljanje vlade. Nižu se ovi ili oni argumenti u prilog ili protiv određene teze ali još nitko nije ponudio prikaz cjelokupne poslijeizborne procedure. Zato ću, namjerno bez navođenja pojedinih ustavnih odredbi koje se ionako prečesto potežu i koriste bez obveznog konteksta, pokušati opisati poslijeizbornu proceduru onako kako je sam vidim i s naglaskom na dijelove koje smatram ključnim a koji još nisu bili predmetom dovoljne medijska pažnje.

Josip Friščić u današnjem interviewu Aleksandru Stankoviću ostaje poprilično dosljedan, ne odabire stranu.

Počinje vrlo kritički prema SDP-u ukazujući na to da se većinom kampanja vodila ne irelevantnim pitanjima kao što su porezi kojih neće biti, glasovanje dijaspore koje je prekompleksno pitanje da bi ga relativni pobjednik ili gubitnik mogao riješiti u ovom mandatu (moje riječi, ne sjećam se kako je to Friščić formulirao), te oko pitanja vjeronauka u školama za koje smo potpisali ugovore. Hrvat surfer će reći kako je Joža čitao Sivu eminenciju PR-a.

U ostatku emisije Stanković bazira pitanja koja su usko vezana s HSS/HSLS-om, a kulminacija je kod pitanja o referendumu za NATO. Friščić kaže kako će uvjetovati svoju koaliciju raspisivanjem referenduma o NATO-u. Bod za SDP k'o kuća velik, možda ne za prepoloviti koeficijent ;), ali vrijedi više od HDZ-ova tri kornera.

Referenduma će biti. Idemo dalje.

Sastavio sam odgovor na Mrakov upit o promjeni mandatara, ali je narastao (je eto ne znam nešto malo napisati) pa ga uz ispričnicu lansiram kao samostalan post.

Ne razumijem zašto se ova promjena proglašava tragedijom kad je više nego logična i trebala je biti očekivana. Naime, Milanović je naslijedio Jurčića kao premijerskog kandidata, i to već lansiranog u vremenima pred same izbore, s takvim imageom formiranim za javnost. Samo politički diletant je u to vrijeme mogao to mijenjati bez posljedica za stranku i sebe, a on to posve logično nije učinio.

Naslijedio je i to da je u stranci zavladao pobjednički osjećaj (sad se vidi s razlogom ali nisu smjela biti toliko velika očekivanja), da njima ne treba nikakva predizborna koalicija, da sve mogu sami i dovoljno uzeti da diktiraju svima. Da li je Milanović smio i mogao širiti razmišljanja o prevelikim očekivanjima – u ono vrijeme bi se to smatrale defetizmom, a prije izbora to bi zadnji diletant napravio. Zato je i to trebalo ostaviti isto, dapače poticati pobjednički mentalitet.