Kao da je Split a ne Zagreb glavni grad Hrvatske, SDP slavi izbornu pobjedu. Zadovoljan što je, ne samo pojedinačno, osvojio najviše županija, gradova i općina, i HDZ slavi izbornu pobjedu. Izbornu pobjedu slave još IDS i HNS čiji su kandidati, pojedinačno i oni koje su podupirali mimo državne koalicije, postigli iznimno dobar rezultat. Slavi i HSS koji je samostalno postigao iznimno dobar rezultat na sjeverozapadu Hrvatske, usput klizeći sve više ka tome da se pretvori u jaku ali samo regionalnu stranku. Ne slave Laburisti za koje se pokazalo da u mnogo lokalnih sredina nisu stigli ustrojiti ogranke a i tamo gdje jesu, da nisu polučili željene rezultate. Ne slavi ni HDSSB koji je izgubio svoje najjače gradsko uporište, ono u Osijeku. Ostale stranke su se manje ili više utopile u rezultatima svojih političkih partnera.
Iako nam još predstoji drugi krug izbora za gradonačelnika, sasvim je dovoljno elemenata za analizu izbornih rezultata i nekoliko općih zaključaka. Ako na državnoj razini možda i jest problem ocijeniti generalnog pobjednika i generalnog gubitnika upravo provedenih lokalnih izbora, u Đurđevcu takav problem nemamo. Uzmemo li kao kriterij uspjeha razliku između onoga što su pojedinci i liste imali prije i onoga što su dobili poslije izbora, apsolutni je pobjednik nezavisna lista Željka Lackovića a najveći gubitnik koalicijska lista SDP/HNS-LD/HSU. Unutar te liste i općenito, apsolutni gubitnik je zapravo SDP jer je izgubio najviše. Nakon što je dvanaest godina imao svog gradonačelnika i bio značajno zastupljen u Gradskom vijeću, njegovoj je uzdanici ovaj put izmakao čak i drugi izborni krug dok će ga od političkog zaborava naredne četiri godine spašavati tek dva gradska vijećnika.
Posljednja zbivanja u vodećoj oporbenoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici ukazuju ne samo da HDZ prolazi kroz ozbiljnu unutarstranačku krizu, nego štoviše na proces koji ugrožava samu opstojnost stranke koja je bez obzira na greške najzaslužnija za stvaranje slobodne i demokratske Republike Hrvatske. Ako je stranka u posljednje tri godine njihovim isključenjem ostala bez dva predsjednika HDZ-a koji su zauzimali i premijerske položaje, te da je jedan od njih na optuženičkoj klupi zbog optužbi o korupciji velikih razmjera, onda je očigledno da je Hrvatska demokratska zajednica zapala u krizu iz koje se ne vidi realan izlaz.
Nema tog medija u Hrvatskoj, a i šire koji ovih dana ne lamentira o tome da li su odjeknule detonacije nepoznatih naprava u Zagrebu rezultat terorističkih aktivnosti nekog pojedinca ili možda čak prave i dobro organizirane, neke nama u ovom trenutku nepoznate terorističke organizacije, a k tome i sa još manje o mogućim motivima!?. Dakle svi se redom pitaju dali se i Hrvatskoj počelo događati ono što u bijelom svijetu već odavno nije nepoznanica.
Da ministrom Jovanovićem nešto nije u redu bilo je jasno već na početku njegova minis/trovanja hrpom obećanja kako će on unutar svog djelokruga uraditi puno toga ... ma svašta nešto. I bogme jest odmah na početku mandata započeo pravi rat sa kako ga je i sam nazvao nogometnim „podzemljem“ kojeg je kao što znamo vrlo efikasno „očistio“ od svih nikada predstavljenih nedaća, a posebno se istakao uspješnim odstranjenjem iz hrvatskog nogometa onog tipa poznatog po „nećeš razbojniče“… dakle ministar je „ispunio“ sve kako je i mjesecima obećavao. Prevedeno na Hrvatski jezik onaj „nećeš razbojniče“ mu je baš lijepo pokazao tko od njih dvojice ima mozak (i još nešto drugo) a tko previše zuji a da meda uopće ne daje.
I sada bi taj tolerantni Jovanović kako i sam ističe rado poveo dijalog sa svim tim neistomišljenicima, posebno onih u svezi „zdravstvenog odgoja“ iliti svima onima koji napadaju njegovu Vladu ali je istovremeno u toj svojoj silnoj toleranciji istaknuo i mali problem. Tim kritičarima Vlade, posebno se iz rečenog da jasno iščitati onih iz redova predstavnika Crkve, po ministru Jovanoviću nedostaje mozak, no čini se da isto vrijedi i za sve ostale kritičare.
Vlada RH je nakon nešto više od godinu dana od preuzimanja vlasti i nekoliko uludo potrošenih milijuna javnosti konačno predstavila već dugo najavljivan projekt "Analiza postojećeg stanja u državnim tijelima i trgovačkim društvima s konceptom poboljšanja efikasnosti upravljanja" odnosno Clean start (Čisti početak). Zašto im je za utvrđivanje „pravog“ stanja javnih financija trebalo više od godine dana nikome nije jasno budući u ovom „projektu“ nije iznesen ni jedan novi podatak koji već nije bio poznat kroz razne i javnosti već odavno dostupne dokumente, počevši od onih financijske prirode pa sve do mnogih izviješća Državne revizije koja svake godine redovito i do u detalje češlja poslovanja svih ministarstava, tvrtki, ustanova, odnosno svih koji imaju bilo kakve veze proračunskim novcem na svim razinama.
Nije lako a bogme ni ugodno uputiti lijepe želje za nadolazeću 2013. a istovremeno biti svjestan da su iste gotovo pa neostvarive. Ipak, sa druge pak strane nikada nije na odmet uputiti toplu riječ ili lijepu želju prijatelju, poznaniku…. čovjeku prije svega, posebno jer ekonomska situacija kakva danas vlada u Hrvatskoj je već toliko deprimirajuća da polako i oni najhrabriji i najustrajniji počinju odustajati od borbe ne vjerujući da je uopće moguće bolje sutra, bar ne sa garniturom koja nas vodi ovih prethodnih godinu dana.
Nije se baš teško prisjetiti Vladine, a posebno Linićeve euforije kada je u travnju mjesecu kreditna agencija Fitch rejting Hrvatske ipak ostavila izvan one najniže, dakle onu „smeće“ koju nam je sada dodijelila jedna druga isto tako u svjetskim okvirima poznata i utjecajna agencija Standard & Poor's. Natjecali su se tada u demonstraciji bahaćenja Čačić i Linić u prosipanju raznih obećanja o nekim velikim investicijama koje će biti zamašnjak za pokretanje gospodarstva. Da od svih najavljivanih investicija nema ništa bilo je mnogima jasno još i tada, a nedavno su i sami jasno kazali kako su u tom segmentu zatajili, ali zato nisu u povećanju porezne presije, bildanju cijena svega i svačega, otpuštanju radnika, ukidanju prava djelatnicima, daljnjem urušavanju gospodarstva…. i sve to pravdajući nekim općim stanjem koji je navodno i u svim drugim zemljama naše regije isti ili sličan ne shvaćajući ili pak ne prihvaćajući da je stanje u Hrvatskoj produkt isključivo njihovog neznanja i nesposobnosti.
Smanjiti, ukinuti, rezati, štedjeti….. su po svemu sudeći doista krajnji dosezi mogućnosti i sposobnosti ove Kukuriku Vlada u godinu dana koliko su na vlasti. Tek što su većinom ručica, odanih prije svega sebi i svim beneficijama „teškog“ saborskog rada i života a ne dobrobiti građana, usvojili proračun za 2013. godinu naglo su preko noći shvatili da isti uz sve veći broj nezaposlenih (čitaj daljnje urušavanje gospodarstva) baš i neće biti održiv kako su gorljivo pričali i svi ga redom branili kao da je Sveto pismo, odbijajući pri tome glatko i sve amandmane koji su na proračun dolazili iz redova oporbe.
Točno nakon godinu dana od dolaska nova vlast Kukuriku koalicije je donijela proračuna za slijedeću godinu koji je po njima puno bolji od prethodnih budući su kako ministar financija Linić naglašava uspjeli smanjiti proračunski deficit u odnosu na prethodni.
