Poštujem sve političke opcije, posebno one organizirane i dosljedne. Pisao sam o problemima i nadi centra, a možda ću pisati o ljevici, tako da ne bih želio da se ovo shvati kao provokacija, nego kao pomoć formiranja ponajprije konzervativne političke misli i konzervativne političke stranke. Apeliram i na povećanje razine političke kulture jer sam primjetio izrazitu nekulturu kod ekstremnih opcija desno i lijevo. Napomena se sastoji u tome da ne dijelim stav politike desnog centra i dr. politika koje u dnevniku spominjem, niti zastupam bilo čije interese, osim interesa Hrvatske i želje za boljitkom u zemlji. Dakle, ovo pišem u najboljoj namjeri.
Eto mi hrpa minusa i negativnih komentara...
Po sve mu što se dade pročitati i iščitati iz tekstova nakon objave izbornih rezultata za izbor trećeg predsjednika Republike Hrvatske i dalje je uočljiva ona potpuno ista „dalekovidnost“ kod mnogih koji i nakon pogrešnih prognoza za prvi krug opet ponavljaju jednu te istu priču. „Euforija“ koja je zahvatila kako stožer tako i navijače (i na pollitici) Ive Josipovića u stvari sve više sliči na onu priču o plašenju vuka janjećom kožom, ali i žestoko miriši na njegov potpuni krah u drugom krugu….., pokušati ću objasniti i zašto?
Po svemu sudeći počela je i nešto ozbiljnija „paljba“ iz Bandićeva stožera jer vijest koja je došla na samom kraju HTV 1 Dnevnika, a munjevito objavljena i na mnogim portalima je zasigurno sledila izborne stožere suparnika. Kako je za drugi krug po svemu sudeći Josipović kao jedini predstavnik ljevice vjerojatno osigurao prolaz, ovim potezom je pak Milan Bandić na suhom ostavio najbližeg po rejtingu… Nadana Vidoševića kojem je od svih izbornih aduta ostala još samo …. „ljepota“. Pored Ljube Jurčića kao ekonomskog stratega i budućeg savjetnika predsjednika Republike Milana Bandića (ako pobijedi) ostali kandidati gube unaprijed sve bitke na gospodarskom programu koji je uz reformu pravnog sustava i socijale u stvari i glavna karika za rješenje svih problema u Hrvtskoj.
18.11.2009. je točno 18 godina od tragedije koja je zadesila Vukovar sa svojih tada 15000 preostalih stanovnika koji su gotovo tri mjeseca živjeli pod zemljom odolijevajući sa svojim braniteljima daleko jačem neprijatelju.
Osam dana prije pada Vukovara pali su Bogdanovci koji su bili zadnja veza sa slobodnim dijelom Hrvatske i jedina još preostala linija opskrbe za Vukovar. Već tada, 10. studenog bilo je svima koji su ostali unutra potpuno jasno da Vukovar još dugo ne može izdržati, a izdržao je doslovno bez ikakve opskrbe još punih 8 dana. Žrtvu koju su ti ljudi podnijeli za sve nas nikako ne smije ostati zaboravljena, a još manje korištena u nečije političke ili politikantske ciljeve pa ma kakovi oni bili.
Non stop nas gnjave s idiotskim pričama o partizanima , Titu ili pak o ustašama i Paveliću.
Do kada ćemo se vraćati 60 godina u prošlost i tako živjeti?
Dosta je partizana i njihovih spika da su oni veliki antifašisti(ANTIFAŠIZAM NIJE ISTO ŠTO I KOMUNIZAM). Svaki komunistički sistem je bio zločinački pa tako i kod nas. Nijedna država koja zabranjuje osnovne ljudske slobode, u kojoj je jedan čovjek božanstvo i komu se svi klanjaju na sletovima, nije pravična, demokratska i ne može i ne treba opstati.
Zašto se opet vraćamo na teme o Jugoslaviji , partizanima i Titu? Pustite ih da padnu u zaborav,tamo im je mjesto. Ne trebaju nam!
Dosta je ustaša i ndh(namjerno malim slovima).
Kome trebaju ustaše i priče o Anti Paveliću? Ndh nije Hrvatima općenito ništa dobro donijela. Svrstali su se na na nacističku stranu , radili strašne zločine(kao i komunisti) i što je tu dobro i uzvišeno? Zamislite kako bi bilo živjeti u takvoj državi da je opstala?
Pustite ih da padnu u zaborav,tamo im je mjesto. Ne trebaju nam!
Dosta je dominacije crkve.
Zavapiše neki ovih dana onu već svima vam poznatu rečenicu «Aleksa, vrati se doma…. skuvala sam ti pašta šutu». 
Takva je otprilike i u velikoj panici bila reakcija nekih HSU-ovaca nakon što su naslutili da bi (sada već i formalno članica SU-a i) vijećnica u Gradskom vijeću Splita, gospođa Milica Cipci mogla utočište naći u Stranci umirovljenika, no donesenu odluku gospođe Cipci očito nije moglo ništa promijeniti. Službena objava o pristupanju u redove SU-a obznanjena je na tiskovnoj konferenciji koja je sazvana i održana u samoj «Banovini», a na istoj je sudjelovao i predsjednik SU-a gospodin Lazar Grujić.
Kako je ovih dana u Splitu uzavrela situacija i glede mogućnosti da se na dnevnom redu sjednice Gradskog vijeća Splita sazvane za 14.10. nađe i točka o izboru novog Predsjednika GV, novinare je najviše zanimao odgovor na pitanje o takozvanoj trinaestoj ruci, a sve vezano uz nekoliko Nadzornih odbora koje su ponuđeni vijećnici Cipci.
Prije nekoliko dana SU je izišao sa jednim priopćenjem za javnost u kojemu je bilo izrečeno niz kritika na račun HSU-a i njihova predsjednika Silvana Hrelju koji je svojim izjavama u emisiji «treća dob» na HTV 1 govorio o izlasku HSU-a iz koalicije sa HDZ-om čime je otvorio put vladajućima da i ove godine uskrate božićnicu umirovljenicima.
Da stvar bude još gora navedena stranka odnosno gospodin Hrelja je uputio javni poziv svima koje je «zakačio» harač da podnesu Ustavnu tužbu jer će kako oni tvrde jedino tako moći u slučaju poništenja te Vladine odluke doći do novca koji im je tako oduzet. Ono što je posebno zasmetalo SU jest krajnja bešćutnost i očita igra HSU-a i Hrelje koji su tim potezom i izlaskom iz koalicije ostavili na cjedilu gotovo 800 tisuća umirovljenika koji su očekivali svoju božićnicu.
Za mnoge hrvatske umirovljenike ova slika od prije dvije godine će zasigurno još dugo ostati urezana u njihovu sjećanju mada bi ju sadašnji predsjednik HSU-a gospodin Silvano Hrelja najrađe zaboravio. Bio je to naime dan kada je dotični gospodin poradi isključivo osobnih interesa, a političkim žargonom kazano, prodao svoju stranku HDZ-u te time dezavuirao trud mnogih koji su godinama dokazivali i na koncu presudom Ustavnog suda i dokazali da je upravo ta stranka učinila najveću nepravdu umirovljenicima jer je dopustivši pelješenje mirovinskog fonda učinila mnoge od njih socijalnim slučajevima.
Shvativši kako je prije dvije godine nakon parlamentarnih izbora zaigrao na potpuno pogrešnu kartu, predsjednik HSU-a Silvano Hrelja odlučio je pokušati manirom pravog profi kockara lošim blefom zaigrati na kartu oporbe javno pozivajući i prozivajući predsjednika SDP-a Zorana Milanovića kojem poručuje kako su vrata HSU-a otvorena za razgovor i suradnju i da je sve što potonji treba uraditi tek mali napor, odnosno da podigne telefonsku slušalicu kad ga Hrelja slijedeći put bude nazvao…..
Jučerašnji bombastični naslov «Penzioneri Kerumu čuvaju vlast u gradu» u dnevnom tisku Slobodna Dalmacija je još jedan u nizu sada već svakodnevnih uradaka na temu mirovine, umirovljenici, zlouporabe i sl.
Neovisni, ali ne i neutralni