Iako nam još predstoji drugi krug izbora za gradonačelnika, sasvim je dovoljno elemenata za analizu izbornih rezultata i nekoliko općih zaključaka. Ako na državnoj razini možda i jest problem ocijeniti generalnog pobjednika i generalnog gubitnika upravo provedenih lokalnih izbora, u Đurđevcu takav problem nemamo. Uzmemo li kao kriterij uspjeha razliku između onoga što su pojedinci i liste imali prije i onoga što su dobili poslije izbora, apsolutni je pobjednik nezavisna lista Željka Lackovića a najveći gubitnik koalicijska lista SDP/HNS-LD/HSU. Unutar te liste i općenito, apsolutni gubitnik je zapravo SDP jer je izgubio najviše. Nakon što je dvanaest godina imao svog gradonačelnika i bio značajno zastupljen u Gradskom vijeću, njegovoj je uzdanici ovaj put izmakao čak i drugi izborni krug dok će ga od političkog zaborava naredne četiri godine spašavati tek dva gradska vijećnika.
Posljednja zbivanja u vodećoj oporbenoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici ukazuju ne samo da HDZ prolazi kroz ozbiljnu unutarstranačku krizu, nego štoviše na proces koji ugrožava samu opstojnost stranke koja je bez obzira na greške najzaslužnija za stvaranje slobodne i demokratske Republike Hrvatske. Ako je stranka u posljednje tri godine njihovim isključenjem ostala bez dva predsjednika HDZ-a koji su zauzimali i premijerske položaje, te da je jedan od njih na optuženičkoj klupi zbog optužbi o korupciji velikih razmjera, onda je očigledno da je Hrvatska demokratska zajednica zapala u krizu iz koje se ne vidi realan izlaz.
Vlada RH je nakon nešto više od godinu dana od preuzimanja vlasti i nekoliko uludo potrošenih milijuna javnosti konačno predstavila već dugo najavljivan projekt "Analiza postojećeg stanja u državnim tijelima i trgovačkim društvima s konceptom poboljšanja efikasnosti upravljanja" odnosno Clean start (Čisti početak). Zašto im je za utvrđivanje „pravog“ stanja javnih financija trebalo više od godine dana nikome nije jasno budući u ovom „projektu“ nije iznesen ni jedan novi podatak koji već nije bio poznat kroz razne i javnosti već odavno dostupne dokumente, počevši od onih financijske prirode pa sve do mnogih izviješća Državne revizije koja svake godine redovito i do u detalje češlja poslovanja svih ministarstava, tvrtki, ustanova, odnosno svih koji imaju bilo kakve veze proračunskim novcem na svim razinama.
Tri presude koje su označile kraj prošle godine, dakle oslobađajuća generalima Gotovini i Markaču u Haagu, pravomoćna Radimiru Čačiću u Mađarskoj i prvostupanjska bivšem premijeru Ivi Sanaderu sasvim sigurno predstavljaju određenu političko-moralnu prekretnicu u hrvatskoj politici. U taj okvir mogla bi se u širem smislu svrstati i odluka potpredsjednika Istarskog demokratskog sabora i višegodišnjeg zastupnika u hrvatskome saboru Damira Kajina da se uz otvorenu potporu SDP-a i samog premijera Milanovića kandidira na idućim lokalnim izborima u svibnju za istarskog župana.
Nije se baš teško prisjetiti Vladine, a posebno Linićeve euforije kada je u travnju mjesecu kreditna agencija Fitch rejting Hrvatske ipak ostavila izvan one najniže, dakle onu „smeće“ koju nam je sada dodijelila jedna druga isto tako u svjetskim okvirima poznata i utjecajna agencija Standard & Poor's. Natjecali su se tada u demonstraciji bahaćenja Čačić i Linić u prosipanju raznih obećanja o nekim velikim investicijama koje će biti zamašnjak za pokretanje gospodarstva. Da od svih najavljivanih investicija nema ništa bilo je mnogima jasno još i tada, a nedavno su i sami jasno kazali kako su u tom segmentu zatajili, ali zato nisu u povećanju porezne presije, bildanju cijena svega i svačega, otpuštanju radnika, ukidanju prava djelatnicima, daljnjem urušavanju gospodarstva…. i sve to pravdajući nekim općim stanjem koji je navodno i u svim drugim zemljama naše regije isti ili sličan ne shvaćajući ili pak ne prihvaćajući da je stanje u Hrvatskoj produkt isključivo njihovog neznanja i nesposobnosti.
Točno nakon godinu dana od dolaska nova vlast Kukuriku koalicije je donijela proračuna za slijedeću godinu koji je po njima puno bolji od prethodnih budući su kako ministar financija Linić naglašava uspjeli smanjiti proračunski deficit u odnosu na prethodni.
Nakon parlamentarnih izbora i osvajanja vlasti od strane lijevo centraske koalicije pod vodstvom SDP-a racunali smo na zaokret u vodjenju drzave. Svi smo znali da su potrebiti rezovi i odricanja. I vecina nas je bila spremna na stezanje kaisa. No pokazalo se sva selektivnost u tome koja je krenula u rezove na najugrozenijem dijelu da bi i dalje pogodovala krupnijem kapitalu nastavljajuci s time ekonomsku politiku svojih prethodnika. Sve to nazivaju nuznim potezima koji su neophodni. Sve pozive da se i vladajuca kasta odrekne dijela svojih privilegija i da dio najbogatijih takodjer osjeti teret krize sukladno svojim mogucnostima vladajuci nazivaju populizmom i demagogijom. Tako dalje nastavljaju superhik ekonomskom politikom (tko ne zna Superhik je junak iz stripova koji krade siromasnima da bi dao bogatima) Naravno da ce takva njihova demagogija izazvati odredjene reakcije koje mogu ici u nekoliko smjerova no meni je najvjerojatniji grcki scenarij upadanja u svakoliku krizu bez jasne vizije kuda i kako dalje uz do kraja pretvaranje Hrvatske i hrvata u duznicko roblje.
Ponašanje nekih članova Vlade RH u iščekivanju objave kreditnog rejtinga ovih dana je više sličilo na jednu reklamu za dječju papicu u kojoj „kuhari - alkemičari“ čekaju reakciju bebača nakon kušanja onoga što su mu oni smućkali. I čim se bebač „ushićeno“ oglasio uslijedilo je slavlje ništa manje no da smo već izašli iz recesije uz najavu rasta BDP-a za barem 10%.
I sve je to kako kaže prvi potpredsjednik ogroman uspjeh ove Vlade koja je zadržala kreditni rejting Hrvatske na „BBB“ naslijeđen od prethodne HDZ-ove. No iako su prethodnici po njima bili loši, katastrofični,… ili sve najgore, onda uopće nije jasno što bi se u ovom slučaju imalo smatrati „ogromnim uspjehom nove Vlade “ izuzev ako se uspjehom ne smatra rad po svojoj kvaliteti istovjetnom onom HDZ-ovu radu. Naravno da je sada teško izbjeći slijedeće pitanje koje glasi, a što bi prvo potpredsjednik Vlade rekao o radu iste da je kojim slučajem kreditni rejting Hrvatske spušten na smeće??? Da li bi i u tom slučaju njegov rad, i kolega mu naravno, bio ogroman uspjeh Vlade ili možda pokazatelj da ne idu u pravcu kojeg su najavljivali prije izbora.
Nikada dosad nisam bio toliko zadovoljan nakon parlamentarnih izbora. Za vrijeme rata nisam imao vremena razmišljati o tom a najzadovoljniji sam bio 2000-te godine nakon što su HDZ-u fakturirani ali nažalost, samo djelomice naplaćeni privatizacijski i neki drugi grijesi. Što se tiče HDZ-a, opet je u istoj situaciji, fakturirano im je puno toga a koliko će im se naplatiti, vidjet ćemo.
Moje zadovoljstvo se ovaj puta temelji na sasvim drugom što se događalo na izborima. Nitko naime nije dvojio u pobjedu Kukuriku koalicije i HDZ-ov poraz, siguran sam da ni unutar samog HDZ-a. Zbog toga je sraz dvije najjače političke stranke praćen bez iščekivanja koje inače daje draž svakim izborima. Mandat više ili manje na bilo kojoj strani nije niti jednog trenutka pobudio neizvjesnost, osim naravno kod onih na listama čija su mjesta bila granična za mandat. Predstava koju se i tek kako isplatilo pogledati se odvijala na ostatku političke scene. Bila je riječ o drami, pravom političkom trileru, srazu između ostalih starih parlamentarnih stranaka i novih političkih snaga. Tek tu neizvjesnosti i zanimljivosti nije nedostajalo.
Pretpostavljam da ste svi već čuli za to, ali ako ipak ima netko da ne zna valja ponoviti: parlamentarni izbori su raspisani, objavljene su liste onih koji se natječu, službena predizborna kampanja je startala.
Neću pisati o programima, neću pisati o ljudima s lista, neću pisati o svom izbornom favoritu. Ovaj put ću se osvrnuti na predizborne spotove koji bi nas trebali uvjeriti da dademo glas nekoj od ponuđenih opcija.
Do sad sam vidio tri spota koja se vrte na tv.
Prvi koji sam vidio je onaj Kukuriku koalicije(iliti koalicije SDP-HNS-IDS-HSU kako će pisati na glasačkom listiću):
