pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Očito je u zadnje vrijeme popularno otimanje kuna iz đžepova hrvatskih građana, zašto bi imali za kruh, mlijeko kad možemo priušitit još koju milijardu profita velikim tvrtkama. Na pomolu nam je novo poskupljenje kako navode mediji: "HRVATSKE su autoceste predložile Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture povećanje cijena cestarina za 15 posto za sve skupine vozila uz obrazloženje visokih troškova održavanja, upravljanja i građenja autocesta.
Uz sve navedeno iz HAC-a napominju kako je dodatan razlog za poskupljenje to što cijene cestarina nisu mijenjane duže vrijeme, točnije, od 1. srpnja 2004. za prve tri skupine vozila, dok su cijene za četvrtu skupinu vozila nepromijenjene od 1. ožujka 2002."

Pojma nemam da li vam je promaklo ili ne, no nakon prilično glasne promjene župana u Varaždinskoj županiji pala je prekjučer odluka da se ista situacija ponovi i u Zagrebačkoj županiji. Akter priče je ovdje HSS, a za očekivati je da bi se slični recept mogao dogoditi i Zagorsko Krapinskoj ali i Sisačko Moslavačkoj županiji.

Htio to HSS ili ne, u ovome času odrađuju prljavi posao za HDZ te bez izbora mijenjaju volju birača. Malo sam prosurfao uokolo i ovo ponašanje se u svijetu smatra političkom korupcijom. Promjena odnosa snaga se može desiti na više načina, no tipičan način su ili prebjezi iz jedne strane na drugu (primjer HNSovih vijećnika u Varaždinu), kupovina, financiranje ili na drugi način pogodovanje pojedinim vijećnicima kako bi se osigurao njihov glas (primjerice HDZ / HSU dogovor u Karlovcu), te naravno razvrgavanjem koalicije i formiranje alternativne većine.

U obrazloženju prijedloga za izglasavanje nepovjerenja, koji je pripremljen za sjednicu Skupštine Varaždinske županije u petak, piše da su župan Čačić i Poglavarstvo stvorili obveze od 832,7 milijuna kuna na rok od 20 do 30 godina, što je gotovo 53 posto ostvarenog godišnjeg proračuna. A to je, pak, navodi se, gotovo 18 posto veće zaduženje od propisanih Smjernica za primjenu ugovora u JPP-u. Ugovorene cijene višestruko su više od tržišnih, troškovi najma promjenjivi, a uvjeti su tajni i nepoznati javnosti... (jutarnji)

Ono čega smo se pribojavali, dešava se… HDZ-ova Vlada pod vodstvom Ive Sanadera ide dalje, baš onako kako su išli i do sada; nestručno i nekompetentno. Događaji koji su e dogodili proteklih mjeseci potvrđuju tu konstataciju. Ovog puta stvari su još gore jer sad osim HDZ-a, svoj obol ovoj tragediji daju i koalicijski partneri HSS, HSLS i nacionalne manjine koje samo šutke promatraju.

Prvo mjesto nekompetentnih suvereno je zauzela Ministrica Marina Matulović – Dropulić pod čijim je ministrovanjem izvedena nakaradna i po ljudske živote opasna sanacija azbesta iz tvornice Salonit u Vranjicu.

Nužnost nužnosti u nužnom nije posve nužna (naglasak na "u nužnom"), mogućnost još ne nije nemoguća a razlozi za to nisu tako posve neodoljivi i posve snažni. Slutilo se je to već prije, po blagim nijansama i rijetkim trenucima slabosti, što sada može biti predmet pažnje ne gledanja (uključujući tv), kada nužnost nužnosti u nuždi nužno mora obaviti nuždu (jer je marljivim napredovanjem sazrelo ponešto toga za nužnu nuždu, uz zadovoljenje svih ekoloških zahtjeva i kriterija, već se razno podrazumijeva).

* UVODNI OSVRT *

Fagoti u varijeteu: Prateći posljednje kretanja na hrvatskoj političkoj sceni može se uočiti da je napravljen oštar zaokret od 180 stupnjeva, da se događaji pretvaraju u političku fantastiku bulgakovljevske provenijencije u kojoj pokojni „veliki brat“ Josif po drugi put jaše našim prostorima, što predstavlja popriličnu regresiju u odnosu na također pokojnog a malo manjeg „velikog brata“ Josipa. Time se izvjesnim čini da je gospodin vrag (Woland) se vratio po svoje u Hrvatsku , da razni Fagoti opet izvode razne "majstorije".

Najvažnije obilježje sveprisutnih unutarstranačkih „monolema“ (moj novogovor koji predstavlja tzv. "demokratske izbore" sa samo jednim kandidatom) uvijek jest i ostaje onaj jedan, jedini, pravi, nezamjenljivi „vođa“, koji puk svoj vodi u svijetlu budućnost „velikog brata“. Tako je eto jučer održana HDZ konvencija, očekivano opet s jednim, jedinim, velikim i nezamjenljivim „vođom“, kao jedinim izborom bez protukandidata , i taj je odabran s niti jednim jedinim glasom „protiv“ ili „suzdržanim“, mada je bilo nešto nevažećih listića (kod „velikog vođe“ 14, a njegove Margarite čak 99) - što samo potvrđuje „Josifovsku atmosferu“ koja tamo već poodavno vlada - pojava ipak neviđena u skorija vremena hrvatske prošlosti!

Neprolazom na poziciju regionalnog predsjednika HSS za Dalmaciju a time i člana predsjedništva S.G. JAMBO je doživio svoj politički debakl kojeg zasigurno nije ni u snu očekivao. Svi iole dobri poznavatelji političkih prilika u HSS-u bi se prije Skupštine kladili na pozitivan ishod za Jambu, no nešto je očito krenulo po „zlu“. tako da je i u dnevnom listu Slobodna Dalmacija osvanuo članak "Jambo za jednokratnu upotrebu

Odmaknuli smo se od parlamentarnih izbora, stranke prolaze kroz svoje unutarstanačke izborne procese, i malo po malo se naziru obrisi političkih odnosa koji će definirati političku scenu na narednom izbornom ciklusu. Ono što mene u ovom trenutku zanima je pozicija i nastup koji bi, po mom mišljenju, trebao zauzeti SDP kako bi u konačnici postigao ono što je cilj svake političke stranke - doći na vlast kako bi realizirao svoj politički program.

Da bi razložili ono što dolazi u budućnosti, treba se prvo osvrnuti na protekla događanja, koja plastično opisuju okolnoosti u kojima treba donositi odluke. Ovi izbori, i još više post-izborni koalicijski pregovori, te sklapanje sadašnje vladajuće koalicije HDZ-HSS-HSLS pokazali su da u politici nema mjesta za sentimente i fair-play. Tijekom cijele predizborne kampanje svjedočili smo različitim nastupima HDZa i SDPa.

Još sredinom prosinca prošle godine na CNN blogu smo objavili da je najava provođenja ZERP-a jedna velika obmana, jer čak i da se krene s provođenjem Hrvatska nema sredstva za njegovo provođenje, što se na kraju pokazalo i točnim. Početak je mjeseca ožujka, a talijani i dalje love ribu neometano u našem moru. Još gora činjenica od spoznaje da je Vlada RH s figom u džepu krenula provoditi ZERP (što je ravno nacionalnoj izdaji) je jučerašnja odluka vladajućih da odustanu od primjene ZERP-a na zemlje članice EU.

Preslagivanja na političkoj sceni ne moraju biti samo izraz želje pojedinih političkih stranaka da pošto-poto zasjednu na vlast nego i znak stvarnih promjena u njihovoj politici. Jedno takvo smo imali nakon posljednjih parlamentarnih izbora kad je koalicija HSS/HSLS odigrala odlučujuću ulogu i omogućila Sanaderu da relativno lako sastavi parlamentarnu većinu. Ostale stranke su gotovo po inerciji slijedile njihov primjer. Kriju li se motivi u prvom ili drugom, ostaje da se vidi.

Međutim, teško je smislenim argumentima pravdati preslagivanje vlasti nakon što je ista već formirana i godinama relativno uspješno funkcionira. Ukoliko je istina ono što u Večernjem listu od 29.veljače piše novinar Izak Vrtarić (članka nema u elektronskom izdanju), u Varaždinskoj županiji su korak do preslagivanja vlasti.

Vijest o izlasku Dražena Budiše iz HSLS-a koji je posljednjih godina bio počasni član stranke i jedan od osnivača ne iznenađuje obzirom na zbivanja oko i unutar same stranke. Međutim, ne bih se zadržavala na povijesnim činjenicama i zadnjoj moralnoj veličini hrvatske politike, nego bi uputila na mnoge komentare koji su HSLS-u nakon izbora najavile potpuno nestajanje s političke scene u naredne četiri godine. Može li bilo koja stranka opstati bez svoga članstva i biti sama sebi svrha i cilj? Naravno da ne može, ali nekima baš i ne polazi za rukom da pogledaju istini u oči nego im je lakše davati netočne navode u novinskim stupcima i tako obmanjivati javnost, ali time najviše sebe.
Da je tome tako govori još jedna činjenica o potvrđivanju državnih tajnika iz kvote HSLS-a koji su svi redom ostali na svojim pozicijama, a što se znalo davno prije izbora. Ali to nije ni bitno kad se sagledaju dvije velike greške koje su učinjene prije samih izbora:
1. raspuštanje osječkog ogranka i rušenje HSLS-ova gradonačelnika Benašića

Gledajući tiskovne konferencije Vlade u posljednje vrijeme, uočio sam nekoliko razlika u odnosu na one prošlogodišnje. Ništa čudno, reći će netko, promijenio se sastav Vlade pa je normalno da se mijenjaju lica na tiskovnim konferencijama. To je donekle i točno. U skladu sa svojom nepisanom maksimom: „Vlada, to sam ja“, na konferencijama za novinare pojavljuje se samo Ivo Sanader. Od silnih potpredsjednika Vlade ni traga ni glasa. O ministrima da ne govorim… ako ih koji novinar uspije uvrebati na hodnicima ministarstava, tada ih možemo zamijetiti u novinama ili na marginama TV dnevnika. Inače ništa. Kada se u proteklom mandatu Sanader obraćao novinarima iza leđa su mu provirivali raznorazni ministri, dok se negdje iza hrvatske zastave cerio glasnogovornik Maček. Danas je Maček otišao u privatnike a iza leđa premijera nitko ne proviruje. Ali to nije jedina uočljiva promjena. Za prošle Vlade tiskovne konferencije su se održavale u Banskim dvorima, ispred tamnoplave podloge na kojoj piše Vlada Republike Hrvatske, www.vlada.hr. Danas je scenografija nešto drugačija. Naime podloga je svjetlija, a na njoj stoji logo HDZ-a, uz natpis „idemo dalje“.

Možda će neki ovu temu smatrati potrošenom, no ja sam drugačijeg uvjerenja. Stvar je jednostavno preozbiljna da bi završila na jednom malom tekstiću u Jutarnjem listu i još jednom takvom tekstiću u Slobodnoj Dalmaciji. Doduše, tu su i blogovi, u jednom se oglasio SDPov zastupnik Nenad Stazić, a u drugom Davorko Vidović, iliti po "naški" David. Koliko su se tom temom bavili «mainstream» mediji dovoljno govori činjenica da o Sinju i Jarnjakovoj "nemoralnoj ponudi" na televiziji nisam čuo ništa (no doduše, možda mi je nešto i promalko – ipak ne sjedim 24 sata ispred TV-a, pa ukoliko je tome tako, molio bih da me ispravite), ili da je kao glavnu političku temu prošloga tjedna urednik izdanja javnog sektora EPH, Davor Butković, izdvojio "manjkavu komunikacijsku strategiju nove vlade", defacto žaleći za Ratkom Mačekom. It takes one to know one, I guess... Svemu tome sada dodajem i svoj doprinos, u kojem sam naumio ući u tematiku malo detaljnije. Zašto? Zato jer čitava akcija glavnoga tajnika HDZa, Ivana Jarnjaka u potpunosti otkriva i demistificira razinu koruptivne politike vladajuće stranke.

Evo konačno se konstituirao Sabor, dobili Vladu, povijesni koalicijski sporazum, i možemo krupnim koracima naprijed. Tako su nas barem uvjeravali vladajući.
Ali kao i uvijek, poslije pijanke, boli glava, rastura mamurluk. Tako smo se i mi našli negdje. A gdje?
U zemlji u kojoj je inflacije počela bježat, a rijetki pokušavaju je ulovit. U zemlji, kojoj su zamrznuti pristupni EU fondovi. Kojoj su zaustavljeni pristupni pregovori, jer ne provodi reforme. U zemlji koja ima, a nema ZERP, a opet ima problema zbog tog ZERP-a, kojeg zapravo ni nema.
Pa nije valjda da se sve ovo dogodilo u prosincu 2007. nešto se dalo naslutiti i prije, ali nije nam bilo drago čuti. Neki od nas su čuli i shvatili, ali nisu u poziciji da utječu.
Čuju se izjave naših vladajućih od prije par mjeseci gdje nas se uvjerava, potpuno samouvjereno, da sve te zloguke prognoze, su zapravo zavist i ljubomora na njih, jer oni znaju kako dalje.

Imao sam prijatelja iz (naše burne) mladosti, koji je kao jedan od najodgovornijih na obrambenim dužnostima u ovom ratu kad su jednom sve linije obrane Grada bile pale (i četnici mogli ušetati kako su željeli - samo to nisu znali), otišao sam na prilaze Gradu da se osobno isprsi – i poginuo od vlastitih mrtvih straži.

No to je jedna druga priča koja s ovom temom ima samo toliko zajedničkog, da netko kad mu ne ide (a ne ide) sam izlazi na puškomet i svojim prsima ide zaustavljati udarce i ne znajući kako je takvo nešto pogibeljno. Ali, tko je Sanaderu kriv kad je imao nesposoban tim - da ga je formirao potpuno nanovo ne bih rekao ni riječi a možda počeo i navijati za njega (kao što sam to činio u samom početku njegovog prošlog mandata). No, on je tim još ponovio, dopunivši ga s klupe za rezerve s onima najgorima (npr. gledam pred par dana na TV tog Jandrokovića pa sam se sjetio Kolinde i odmah sve isključio – no „de gustibus non disputandur est“).