Evo konačno se konstituirao Sabor, dobili Vladu, povijesni koalicijski sporazum, i možemo krupnim koracima naprijed. Tako su nas barem uvjeravali vladajući.
Ali kao i uvijek, poslije pijanke, boli glava, rastura mamurluk. Tako smo se i mi našli negdje. A gdje?
U zemlji u kojoj je inflacije počela bježat, a rijetki pokušavaju je ulovit. U zemlji, kojoj su zamrznuti pristupni EU fondovi. Kojoj su zaustavljeni pristupni pregovori, jer ne provodi reforme. U zemlji koja ima, a nema ZERP, a opet ima problema zbog tog ZERP-a, kojeg zapravo ni nema.
Pa nije valjda da se sve ovo dogodilo u prosincu 2007. nešto se dalo naslutiti i prije, ali nije nam bilo drago čuti. Neki od nas su čuli i shvatili, ali nisu u poziciji da utječu.
Čuju se izjave naših vladajućih od prije par mjeseci gdje nas se uvjerava, potpuno samouvjereno, da sve te zloguke prognoze, su zapravo zavist i ljubomora na njih, jer oni znaju kako dalje.