Prije skoro dva mjeseca napisao sam projektni prijedlog za kreiranje cyber političkog vodiča Hrvatske.
Radno ime projekta se cijelo vrijeme mijenjalo, no namjena je ostala ista. Učiniti dostupnima sistematizirane informacije o javnoj političkoj mreži koja se kreira na prostranstvima hrvatske cyber sfere.
Omogućiti neupućenoj i nešto više upućenoj javnosti pogled na drugo lice politike. Daleko ljudskije, toplije, pravednije, plemenitije od onoga koje se jedino može vidjeti putem klasičnih medija. Povezati ljude sa dobrim namjerama, olakšati im suradnju i međusobnu podršku.
Sve ono bez čega se u politici ne može uspjeti, sve ono što nam internet tehnologija tako širokogrudno nudi, da bi bio gotovo grijeh to ne iskoristiti.
Na temelju te potrebe nastao je projekt PoliWiki, internet baza javne političke mreže.
Sad koja riječ o izvedbi projekta.
U prethodnom sam postu predstavio ideju kreiranja hrvatskog cyber političkog vodiča. Tu sintagmu su Charon, a vjerojatno i fuminanti, shvatili na način da bi se taj vodič bavio cijelom političkom scenom hrvatske. No namjera je bila drukčija.
Cyber politički vodič bavio bi se isključivo događajima i osobama koje koriste internet kao kanal političke komunikacije. Dakle, to su naši političari blogeri, aktivisti, novinari, forumaši, svi oni koji su već upoznali draži javne, otvorene i transparentne političke komunikacije, više ili manje voljni da se ozbiljnije aktiviraju u političkom životu zajednice.
JOT organizacija ne krije NIŠTA. JOT organizacija traži pomoć od SVAKOGA i podžava i radi ono u što vjeruje i zbog čega postoji. JOT organizaciji javnost je ravnopravan partner, prijatelj. I upravo zbog toga kao između bilo koja dva PRAVA prijatelja nema tajni. Niti razloga da tajne postoje. Jer sve tajne na kraju krajeva imaju i cijenu. JOT organizacija tajne nema.
Što je onda sa tajnama, sa tajnim podacima, zakulisnim pričama i sličnim? Ništa. JOT organizacija njima se ne bavi. JOT organizacija legitimira svoje djelovanje na temelju onoga što svatko može provjeriti, na temelju javnih informacija, te naravno u svojem djelovanju forsira ogoljavanje dijelova koji moraju biti javni (šireći svoj prostor djelovanja), ali u ovome trenutku iz nekog nelegitimnog interesa ili razloga nisu.
Ajmo operativno na primjerima spomenuti tajne. Primjer BUHE. Postoji prijedlog da osobe poput Šibenskog konobara budu članovi ali samo pod uvjetom da objave svoj stvarni identitet vodstvu udruge. Tog trenutka udruga naravno da više ne može biti JOT, jer barata tajnim informacijama.
Umjesto prologa:
Nakon više od godinu dana komentiranja na pollitika.com, osjetila sam potrebu da vam se obratim (a za to sam dobila i dodatni poticaj od nekih članova:-). Nick nemesis, pod kojim objavljujem ovaj post, a koji sam odabrala da bude oznaka mog prvog identiteta na pollitika.com, jedan rječnik radikalnog feminizma definira kao "vrlinu Onih-koje-Vide da s očiju zatočene Pravde skidaju povez" (u slobodnom prijevodu: pravednica).
Napisano je dosta toga dobrog na ovu temu na pollitici. Da budem iskren, koristio sam ju kao primarni izvor informiranja o ovoj temi. Rasprava je bila konstruktivna i uspjela je na vidjelo istjerati ključne uzroke prosvjeda, ogoliti velike slabosti naše obrazovne politike i sasvim jasnim učiniti težak problem neodgovornosti u našem društvu. Kao ključna intervenirajuća varijabla uzeta je u brojnim tekstovima sposobnost mladih da brzo i efikasno komuniciraju putem suvremenih tehnologija i sposobnost da se do novih znanja i informacija dođe brzo. Ja bih stvar ovdje pokušao sumirati koristeći se određenim kategorijalnim aparatom. Kategorijalnim aparatom znanstvene paradigme poznate kao mrežni menedžment.
Vratimo li se koji korak unazad, doći čemo do rasprave o unaprijeđenju stranice pollitika.com. Tu sam osobno malo nadobudno odmah u glavu predložio ideju JOT lobija kao prirodne posljedice jedne javne političke stranice koja okuplja ljude sklone aktivizmu, no prvi problemi nastaju već u samom startu bilo kakvog izlaska u javnost. OK. Pollitika.com možda je spremna za korak dalje, ali ne previše. Ipak smo ovdje više manje svi ziheraši.
Stoga ću u nastavku proslijediti sljedeći tekst koji prije svega govori o nivoima kvalitete rasprave.
Naime, pollitika.com je postala mjesto s određenom reputacijom ne samo zahvaljujući znanju, već možda prije svega zahvaljujući kulturi dijaloga koja je uzrokovala mnoge kvalitetne rasprave i umrežavanju tog znanja koje po sebi ne predstavlja puno.
Neovisni, ali ne i neutralni