pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ministrice Lovrin (ono poštovana niti reda radi ne mogu napisati),
molim vas da generalu Mirku Norcu, generalu i heroju Domovinskog rata omogućite da bezbrižno ispija kavu na špici u Zagrebu, Splitu, Sinju ili mjestu po izboru. Obrazloženje nije potrebno - ako kavu u centru Zagreba ili već gdje mogu tijekom izdržavanja višegodišnjih kazni za razne zločine, ubojstva, otmice i drugo bezbrižno ispijati Tihomir Orešković, Vinko Budiša, Hrvoje Petrač i Hrvoje Žužić, onda to pravo ima i general Mirko Norac. Mislim da nakon što je prometni ubojica Hrvoje Žužić ispijao svoju kavicu na špici, više ne postoje nikakvi kriteriji koji bi vas sprječavali da ovoj molbi udovoljite. U suprotnom razmislit ću o ponošenju ustavne tužbe, jer se ovakvim ponašanjem zatvorskog sustava apsolutno krše ustavna prava ostalih zatvorenika, uključujući i generala Mirka Norca, jer im nije zajamčeno ravnopravno služenje zatvorske kazne. I molim vas da ne pravdate ove pizdarije, nikakvim teškim operacijama hemeroida ili ti ne znam čega, jer da je to istina te debele guzice ne bi sjedale na špici ispijale kave i smijale u lice i svojim žrtvama i ovom telećem naodu. Kakva ministrica, takvo i pismo. Sačuvao nas bog ministirce Lovrin i hrvatskog pravosuđa pod HDZ-om.

Slučaj intervjua Davora Butkovića s Ivom Sanaderom svakako je jedan od najvećih medijskih skandala u Hrvatskoj, ako ne i najveći, bez obzira što Butkovićeva matična kuća sad seciranjem autora lažnog maila pokušava priču okrenuti na drugu stranu. To što je napravio 23-godišnji Zagrepčanin, bio on u Iskoraku ili ne, bio on nekad u Nacionalu ili ne, i slao on sporni mail iz stana Večernjakove novinarke ili ne, može biti samo paralelna pričica uz ovo što je Butković uspio izvesti. Naime, činjenica je da je on objavio intervju a bez da je i u jednom trenutku pokušao provjeriti njegovu autentičnost, da ne govorimo da je toliko samouvjeren da ga nije premijeru niti ponudio na autorizaciju.
No, ajmo se poigrati nečim drugim. Pokušajmo sastaviti top-listu najvećih medijskih skandala ove prirode otkako je hrvatske neovisnosti. Nudim neki popis onoga što mi pada na pamet, i to nasumičnim redoslijedom, a svatko je slobodan dodati svoje favorite, pa da vidimo tko nam to doista piše po novinama.
- Pisma Hrvoja Petrača iz zatvora Ivi Pukaniću;
- Popisi petokolonaša i "snajperista" u ST-u, Nedjeljnoj Dalmaciji i drugim listovima početkom devedesetih;

Pisma u cijelosti možete pronaći na brojnim adresama, pa ako vas veseli izvolite - Jebat ćemo Zagorca u guzicu na index.hr ili pak 24sata - Pisma iz zatvora: Sanader obećao pomoć Petraču?.
Ono što je jako zanimljivo nakon što je Pukanić potvrdio njihovu autentičnost jest povezati pisma s određenim događanjima koja su se odvijala u vrijeme kada su pisma nastala...
Pogledajmo naslovnice Nacionala iz toga vremena - vrlo netipične, za kontrolu medija koju provodi Sanader. Radi se o eskalaciji afere satovi i početku pravosudne istrage u aferi Brodosplit na početku 2007. Potvrđuju da je Pukanić otvorio frontu prema velikom vođi, jer se jedini usudio pisati istinu o satovima, lošem poslovanju u Austriji i cijelom dogovoru oko Brodosplita.
Nacional 9.1.2007.

Nedavno je umro odvjetnik Marijan Pedišić. Policija i Državno odvjetništvo protiv njega su pred dvije godine pokrenuli predistražne radnje zbog sumnji da je pomogao Anti Gotovini i Hrvoju Petraču da dođu do lažnih putovnica. Sve do njegove smrti spis se kiselio u ladicama DORH-a. Sad su po sili prirode i zakona predistražne radnje obustavljene.

Brother je jedna od osoba koje su prisustvovale mojem susretu s Gotovinom u Veneciji, jednoj od europskih kulturnih metropola, od kuda datira i ova zajednička fotografija, koju objavljujem prvi put...

Prošle subote kod Vesne Kljajić u Noćnoj mori umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo optužio je SDP i HNS da koriste aferu SOVA da bi destabilizirali Sanaderove napore u aferi Maestro, jer se boje da će u okviru istrage o kriminalu u HFP-u biti razotkrivene nezakonite radnje Slavka Linića i Radimira Čačića.

Lošo je u srijedu u Hloverkinoj Temi dana pokazao Hrvatski list sa Sanaderovih 19 tona "ustaškog zlata" na naslovnici. Odmah je rekao da je riječ o jednom od činova velike zavjere kojom nas se želi odvesti na Zapadni Balkan.

Njegov špijunski i novinarski kolega (obojica su suradnici Hrvatskog lista iz Zadra) Markica Rebić zapaprio je u Večernjaku:

Od pjesništva natrag na ozbiljnije teme: Jedan događaj kodnog naziva „Operacija Cherry“ je prošao skoro pa nezapaženo. Ne bih ga ni sam zamijetio da nisam „pretplaćen“ na Briefing, u čijem jutrošnjem mailu sam dobio sljedeći tekst:

Brokerska kuća Auctor pobijedila je na natječaju austrijske Hypo grupe za prodaju nekretnina kojima je upravljao Hypo Consultants. Vrijednost transakcije nije objavljena, a Večernji list raspolaže neslužbenim procjenama kako su nekretnine vrijedne više stotina milijuna eura, pa sumnja da je Auctor i krajnji kupac. Hypo je u međuvremenu iz natječaja izuzeo nekoliko vrijednih posjeda u Istri, a postupak privlači veliku pozornost, zbog brojnih atraktivnih poslovnih i turističkih objekata u vlasništvu Austrijanaca.(VL,10)

Predsjednik Stjepan Mesić laže kada upitan o austrijskom pritvaranju Vladimira Zagorca kaže da ga ne zanima pritvoreni već povratak otuđenog novca u Hrvatsku. Dokumentirao sam više puta na Pollitici i drugim blogovima (Večera kod Mesića - sumrak hrvatskog novinarstva, Vladimir Zagorec odbio plaćati reket za Gotovinu) da je upravo predsjednik Stjepan Mesić na početku ponovljenog suđenja Hrvoju Petraču za otmicu Zagorčevog sina otvorio lov na generala Zagorca rekavši za Hrvatski radio da je Zagorec najodlikovaniji hrvatski general, a da se bavio logistikom.

Prema neslužbenim informacijama iz zagrebačkih diplomatskih krugova Jean-Marie Huet, voditelj Kaznenog odjela u Ministarstvu pravosuđa Republike Francuske (drugi čovjek ministarstva) razgovarao je 22. o. m. u Zagrebu s Mladenom Bajićem, Glavnim državnim odvjetnikom RH o predmetu Marin Tomulić vs. Marko Nikolić, Hrvoje Petrač i Stipe Mesić. Da je ta informacija vrlo vjerojatna da se iščitati iz činjenice da je francusko pravosuđe prihvatilo kaznenu prijavu Marina Tomulića protiv spomenutih i dalo je na postupanje istražnom sucu pri francuskom USKOK-u, a on bi već u drugoj polovici ožujka treba otpočeti sa prvim istražnim saslušanjima u tom predmetu, što također doznajem iz EU diplomatskih krugova u Zagrebu. Kako sam ranije izvještavao Tomulić je informacije o "kriminalnim" aktivnostima Hrvoja Petrača, kojega tereti da je angažirao Marka Nikolića da ga ubije u Parizu 2002., proslijedio ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu, koji je također bio na sastanku s Jean-Marie Huetom. Tomulić je hrvatskom državnom odvjetništvu proslijedio slične informacije i o umirovljenom generalu Vladimiru Zagorcu. Stoga se potvrda mojim diplomatskim informacijama dade iščitati i iz službenog priopćenja DORH-a o sastanku s francuskim kolega:

Raspitivao sam se što bi mogla biti pozadina tekstova u Globusu i Jutarnjem listu o sadržaju Petračeva rokovnika. Uočljivo je na oba mjesta da EPH za bombu pod automobil Ninoslava Pavića počinje optuživati Hrvoja Petrača. Kako to, ako su do sada Nacional (Petraču prebliski tjednik) i neki anonimni izvori iz EPH za postavljanje bombe optuživali Hrvoja Gašparinca, kuma Miroslava Kutle? Teza je bila da je Pavić ostao dužan Kutli neku lovu iz zajedničkog posla u Gruppou. O tome je u Nacionalu pisala i sadašnja novinarka EPH-a, Jasna Babić. Pa moguće je da je Kutle prodao potraživanje od Pavića Petraču, pa je Hrvoje išao naplatiti od Pavića na svoj način, uvjerava me jedan izvor blizak USKOK-u. Logično. Ali taj mi izvor nije znao odgovoriti na pitanje zašto u EPH-ovu transkriptu Petračeva rokovnika ne nalazimo imena Željka Bagića, Stjepana Mesića, Marka Nikolića, Željka Goluba...? Jesu li prešućeni ili ih Petrač nije smatrao bitnima za svoj život? A možda ih je bilježio na drugom mjestu?

"U ratnim vremenima, istina je toliko dragocjena da uvijek mora biti popraćena tjelesnom stražom laži“

To je bio je komentar Winstona Churchilla u obraćanju Staljinu 1943 godine prema kojemu je „Plan Jael“ kasnije prezvan u „Bodygards of the lies“ postao dio posebnih tajnih operacija pod vodstvo LCS (London Controlling Section) kao ključni dio pripreme i realizacije operacije Overlord

Ova posebna ratna iskustva su se kasnije pretvorila u uobičajenu i širom svijeta prihvaćenu vojnu teoriju i praksu poznatu kao upotreba "specijalnih sredstava", (što je samo ljepši naziv za niz nemoralnih, pa i kriminalnih radnji od prometa drogama, šverca i raznih drugih vidova organiziranog kriminala upotrijebljenih za postizanje ratnih ciljeva).

„Najgore mjesto u paklu je rezervirano za one koji zadržavaju neutralnost u vremenima moralnih kriza“,
Dante Alighieri (1265 – 1321)

Začuđujuće moderna misao poznatog srednjevjekovnog pjesnika naglašava pravo na javnu riječ i odgovornost koja iz tog proizlazi. S tim njegovim riječima bi trebao započinjati kodeks novinarskog ponašanja, ili barem Statut novinarske udruge. I svake druge javne institucije ili udruge. I moto svakog pojedinca koji želi biti javna osoba!

Biblija počinje: „U početku bijaše riječ…“. U grčkom jeziku Logos znači i riječ i Zakon. A Zakon to je Bog, kao što je Bog Zakon. Voltaire je također davno rekao svoju poznatu „Kad ne bi bilo Boga trebalo bi ga izmisliti“. Ovo samo znači da je Biblija bila napisana kako bi se u međuljudske odnose uveo red. I poredak.