Neovisni, ali ne i neutralni

Uvod:
Ustav Republike Hrvatske postao je najčitaniji propis. Stupanj čitanosti uvijek je ocrtavao i određeni društveni trenutak, pa bi se po krivulji čitanosti događaji mogli i vremenski predvidjeti. Pojedine odredbe na mah će vam se učiniti suvišnima. To je zato što su stoljetni standardi toliko usađeni u način razmišljanja da vam se čini bespredmetnim isto uvrstiti u Ustav. To je dobro. Loše je ako mislite, da jednom zadanu i napisanu svetinju svi ljudi poštuju. Posebice oni koji su se identificirali s Bogom u tolikoj mjeri da ih i ustavne odredbe sputavaju. Na primjer pravo na rad i život. To pravo pripada svakom čovjeku. I „smogismogi“ je čovjek i radnik.

Ad.1.) Pravo na zaradu

Prema članku 55. Ustava Republike Hrvatske

„Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i
dostojan život“.

Poznato je da se u Hrvatskoj slabo razlikuje bogatstvo boja, jer prevladava politički, a naročito pravosudni „daltonizam“. I razlikovanje svjetlo-tamnih nijansi također je problematično, jer se kod nas slabo razlikuje podzemlje od prizemlja i nadzemlja, što izaziva potpunu neosjetljivost na svjetlosne efekte. Zato se čuvajte svi vi koji imate imalo putra na glavi! Susjedna nam se „dežela“ pretvorila u finu šengensku mrežicu za lov na raznorazne hrvatske leptire premazane duginim bojama! Ako nam se uskoro to isto počne događati u okolnim EU zemljama (Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Grčka), slobodoljubivim i prekrasnim balkanskim leptirima je odzvonilo jer više neće moći bezbrižno lepršati nego samo unutar „balkanske crne rupe“.

1. NIKICA JELAVIĆ:

Eto, opet se dogodilo!

Naoružana bitanga pucala po ljudima.

I usprkos tome što se to stalno ponavlja u raznim oblicima vrlo malo se poduzima kako bi se takve stvari spriječile, a ima toga puno što bi se moglo učiniti. Ali se ne želi.

Kao prvo, dozvole za posjedovanje i nošenje oružja.

Prema zakonu oružje može nositi samo ovlaštena službena osoba, pa prema tome samo ona može dobiti dozvolu za nošenje oružja. Jasno, ima i nekih iznimaka koje su vrlo rijetke, a i pitanje je jesu li uvijek opravdano izuzete od pravila. Često puta se tu radi o ljudima s vezama.

Smjenjivanje stotina starih sudaca zbog nacionalne ili ideološke nepodobnosti i instaliranje na njihova mjesta stotina mladih, provjerenih, podobnih, nesposobnih i ucijenjenih sudaca imat će za Hrvatsku trajnije i pogubnije posljedice od bilo kakvog ratnog profiterstva, tajnih računa ili krađa u pretvorbi i privatizaciji.

Na jednoj strani nalaze se Slavko Lozina i Branko Milanović. Njihova nedjela nadaleko su poznata: od sramotnog suđenja za Loru i farse oko Vinka Budiše, do amnestiranja Jose Mraovića u slučaju silovanja američke košarkašice ili pritvaranja retardirane osobe. Splitski i gospićki sudac oličenje su svega nepravednog, nestručnog, nekompetentnog, a katkad i kriminalnog u hrvatskom pravosuđu. Ističe ih se kao kukolj u kadrovskom žitu hrvatskih sudova.