pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovih dana priča o pojasu nevinosti odnosno ekološko - ribolovnom pojasu došla je do vrhunca zapleta. Tek što su glavne djevice Friščić i Adlešić, nakon točke na štangi, počele naplaćivati svoju vjernost Sanaderu, došao Olli Rehn, europski povjerenik za proširenje, i rasturio ljubavnu idilu Iveka, Jožeka i Đurđice. U ime EU Olli im je tiho na uho šapnuo, bez odustajanja od pojasa nema nastavka pregovora. S jaucima i suzama u očima Ivo, Joža i Durđa počeli su skidati pojas i gaće te ponizno nuditi svoje ribice jadranskim susjedima. Kao i svim djevicama, malo su se brinuli, "kaj im doma budu povedali". Za domaću publiku pripremili su i vikend predstave “Kako poslije pojasa ostati nevin” u izvedbi vodstva stranaka na vlasti. U ponedjeljak će se izaći sa priopćenjem o nevinosti. Plastična kirurgija čuda radi.

Hrvatska politička elita kao da u ovome času nema pametnijeg i važnijeg posla pa se sprema na promjenu Ustava. Inicijativa ima raznih a najznačajnije su one koje se odnose na referendumsku većinu potrebnu za ulazak Hrvatske u EU, ograničenje uloge Predsjednika RH u odabiru mandatara za sastavljanje Vlade i promjenu rokova zastare za privatizacijske malverzacije. Najnovija se pak odnosi na uvođenje čistog parlamentarnog sustava a pokretač je Smiljko Sokol, bivši sudac Ustavnog suda možda najpoznatiji po tvrdnji da „novac nije imovina“.

U proteklih nekoliko dana primio sam poveći broj vaših poziva i e-mailova u kojima ste me upozorili da ne možete pratiti prijenos sjednica Sabora putem interneta, točnije da postoje ozbiljne smetnje u tonu, a ponekad i u slici.

Za obrazloženje sam se obratio Službi za odnose s javnošću Hrvatskog sabora koja je u kratkom roku odgovorila slijedeće:

„U video/audio prijenosu sjednica putem Interneta nismo zabilježili probleme od početka 6. saziva. Smetnje u prijemu signala na koje se referirate stoga mogu biti uzrokovane samo greškom na klijentskom računalu i/ili nedovoljnom propusnošću internetske veze klijenta.
Bez podrobnijih informacija nismo Vam u mogućnosti dati precizniji odgovor.“

Ako i vi imate iste probleme provjerite dakle svoje računalo ili propusnost internetske veze.

Temeljem vaših povratnih informacija želim doista biti siguran da prijenos jednica Sabora na internetu ima samo tehničke probleme a da sa "nepoćudnim" temama nema nikakve veze.

»Nisu doneseni svi provedbeni propisi koji su propisani odredbama Zakona o proračunu.«

Ovako glasi jedna od rečenica iz Izvješća o radu Državnog ureda za reviziju za 2007.godinu. . Pa što, rekli bi neupućeni, to i nije neki propust kad znamo kakva nam je praksa u odnosu na brdo zakona koji su donijeti. Ipak, propust ima dublje značenje jer se radi o propustu zakonodavca.

Na tom tragu promišlja i Ivan Miklenić, komentator i glavni urednik Glasa Koncila. On u svom komentaru pod naslovom „Nekažnjeno bezakonje“ problematizira našu ukupnu političku elitu.

Drugim riječima, zakon je nešto odredio i propisao, a netko, tko se smatra da je iznad zakona, ne želi i ne donosi provedbene propise!

On ide i dalje pa zaključuje da je to „evidentan primjer izigravanja zakona a da za to svjesno i namjerno izigravanje nitko ne odgovara“ i da se na to mora upozoriti najšira javnost. Slažem se.

Ako je vjerovati Einsteinu, sve je relativno pa i ocjene pojedinih političara. Dok je za ocjenu lika i djela Ivice Račana pregršt toga, Milanović na velikoj političkoj sceni egzistira tek nešto više od godinu dana a glavnu rolu igra daleko kraće.

Pri ocjenama političkih poteza je uvijek dobrodošao oprez, kronično mankajuća komponenta u istupima dobrog dijela političkih analitičara sklonih davanju brzih, skoro konačnih sudova. Tek vremenski odmak omogućava objektivniju ocjenu a nju je pogotovo nemoguće dati prije nego uopće nastupe posljedice konkretnog političkog čina.

Poštovani blogeri,
koliko ste puta gledajući tv prijenos saborskih sjednica i slušajući naše manje ili više pametne, temperamentne, argumentirane, navijačke, huškačke ili napadačke rasprave, poželjeli i sami nekome od govornika replicirati, ispraviti mu netočan navod, glasno nešto prokomentirali s ukućanima, sočno opsovali ili pohvalili govornika…

Živjela hrvatska Vlada i hrvatski vladari.

Nakon što smo već bezbroj puna na HTV-u i u drugim medijima gledali razne proslave, godišnjice osnutka neke stranke, neke tzv. sabore, pripreme za izbore itd., svaki put slušamo kako netko poslije toga umre od gladi, loših cesta, ili izvrši samoubojstvo, jer nema uvjete za život dostojan čovjeka, na razini prosječnoga Nijemca, Austrijanca, Talijana, čak niti Mađara. Vidimo kako mladi ljudi polako nestaju, a oni i dalje slave svoje tzv. uspjehe.

Često smo viđali političare kako su naši tzv. saborski zastupnici – pitam se koga zastupaju, sebe ili nas – bili pijani na javnim mjestima, u javnim prigodama, sramoteći sebe i ljude oko sebe s izjavama poput Jubitu; putovali na večerice u Italiju slaveći velike međunarodne ugovore, a većina njih i sami su priznali da neke stvari nisu u redu.
Kada će doći kraj toj neuspješnoj politici?
I sami danas kažu kako nisu uspješno riješili korupciju i mito, ili zaustavili financijsku krizu.

Konstituiranjem 6. saziva Hrvatskog sabora u petak, službeno su i završeni izbori koji su nas sve više ili manje zabavljali u proteklih 4,5 mjeseci. Odlaze polako u povijest i Niko Kovač (i njegov brat Robert, također!), u povijet odlazi i Jadranka Puž (i njena sestra Barica) i Andja... Ono što u povijest ne smije otići su sva predizborna obećanja i sve ono što smo (a posebno sada vladajući) govorili u kampanji.

Na izborima je pobijedio HDZ što je i opredmetio formirajući Vladu zajedno s koalicijskim partnerima i na toj pobjedi im čestitam.

"Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak, te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske" tekst je prisege zastupnika u Hrvatskom saboru. U petak, na konstituirajućoj sjednici 6. saziva Hrvatskog sabora, svi zastupnici, mi stari kao i novi zastupnici, tim smo se tekstom obvezali na savjesno obavljanje posla i služenje građanima koji su nas izabrali.

U petak je konstituiranjem 6. saziva Hrvatskog sabora, ujedno završen i 5. saziv Hrvatskog sabora. Kako sam se protekli tjedan uglavnom bavila raščišćavanjem papirologije i arhiviranjem materijala iz tog, sad već prošlog saziva, red je i ovdje napraviti određenu rekapitulaciju.

Kad se osvrnem na te protekle 4. godine, osobno sam zadovoljna svojim radom i angažmanom u palamentu. Kako sam na ovim izborima potvrdila mandat reizborom, očito da to moje osobno zadovoljnstvo ima i širu afirmaciju.

U Saboru sam se uglavnom bavila i istupala po pitanjima obrazovanja, znanosti i tehnologije te po pitanjima politike prema mladima. Naravno, bilo je tu i neizbježnih istupanja na neke aktualne političke teme. Kriterij kojim sam se vodila u istupima u Hrvatskom saboru je bio taj da govorim onda kada imam što za reći i poručiti i da ne pričam nikada samo pričanja i statistike radi.

Neznam koliko je vas primjetilo da je mjesto predsjednika Sabora uvijek rezervirano za nekog tko je bio u komunističkoj partiji. I to na visokim položajima u KP-u. Uvijek sam govorio da komunisti i dalje imaju svoj network, da su umreženi, i da pomažu jedan drugom po partijskoj liniji.

Prvi je bio Žarko Domljan, komunist. Zatim Stipe Mesić, komunist. Sljedili su Joža Manolić, Vlatko Pavletić, Vladimir Šeks i eto na kraju Luka Bebić. Sve vjerni sinovi partije, borbena avantgarda radničke klase.

Slično je i u drugim službama gdje napreduju samo "bivši". I onda kažemo da smo oslobodili Hrvatsku? Nismo. No kako nitko od njih neće odstupiti dragovoljno trebat će vjerojatno čekati da pomru. Tek tada će Hrvatska moći odahnuti.

Ne može biti napretka dok se smjenjuju s jednog mjesta da bi otišli na drugo. To su radili i u doba komunizma. S partijskog položaja išli bi na položaj u SSRN, pa u sindikat pa u državnu strukturu, pa opet natrag na partijski položaj. I tako u nedogled. Ovo s ministrima nove vlade je repriza onoga što smo stalno gledali u komnizmu.

Prema mojoj nekvalificiranoj procijeni, utemeljenoj na koliko-toliko redovitom praćenju pisanja vrijednih članova Pollitika.com o svemu i svačemu u Hrvatskoj tijekom proteklih nekoliko mjeseci, usudjujem se zaključiti da postoji širok koncensus da pojavu i nerješavanje čitavog spektra problema u hrvatskom društvu u dobroj mjeri dugujemo lošem zakonodavnom i pravosudnom sistemu. Korupcija cvate, osudjeni ubojice slobodno šeću ulicama, pojedinci teroriziraju javnost u prometu usprkos stotina prekršajnih prijava, parlamentarni izbori se odvijaju na protuzakonit način, predsjednik Ustavnog Suda daje svoja privatna mišljenja suprotna Ustavu na javnoj televiziji, itd. Istovremeno odvjetnici, valjda poučeni vidjenim u Americi, osigurali su svoj socijalni i materijalni status u samom vrhu društvene elite, podižući tarife za svoje usluge izvan svih proporcija društva u kojem žive.

u sjeni završetka mandata posredničke trojke Kontaktne skupine za riješavanje statusa Kosova i Metohije te predstojećih predsjedničkih izbora, u Republici Srbiji je bez velike pompe i posebnih komentara prošao posljednji izvještaj glavne haške tužiteljice Carle del Ponte Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. i prije nego ga je del Ponte izgovorila, službeni je Beograd znao da će izvještaj biti negativan. Nacionalni koordinator za suradnju s Haagom ministar rada i socijale Rasim Ljajić je nekoliko dana prije kritičnog 10. prosinca 2007. rekao da će izvješće VS UNa biti negativno, ali da ga on odbija prihvatiti jer u Srbiji postoji politička volja i spremnost da se zaključi suradnja s haškim sudom.

1. Po meni bi recimio bilo lijepo kada bi premijera drzave birali kao osobu, bas kao i predsjednika drzave. Mislim ipak je premijer u principu covjek sa najvecim ovlastima u drzavi, covjek koji ce sastaviti kompletnu vladu. On bi definitivno trebao biti biran pojedinacno.

2. Kada damo svoj glas nekoj stranci i ona posalje zastupnike u sabor, oni su placeni da u najmanju ruku sjede tamo i dizu svoje rucice za ispunjenje predizbornog programa zbog kojeg smo ih izabrali. ALI nekim cudom oni su toliko drski da svaki puta kada upalim TV i vidim sabor doceka me polu prazna prostorija. Mislim to je jos dobro kad ih ima pola. Pa koliko drzak moras bit da se za toliku placu ni ne pojavis. To je sve sto se od tebe ocekuje, ti si tamo da zastupas tisuce svojih biraca, mozes se barem pojavit a ne ovako ko da im pljujes u facu.

Treba uvesti neke izostanke ili nesto kao i kod ostalih poslova, ne pojavis se 2-3 puta na sjednici otkaz brate pa si ti onda misli. Cak stovise red bi bio da je njihov posao cast i da za njega ni ne budu placeni. Ali neka im placa al bar nek onda rade za to za sta su placeni.

Podugačkom serijom komentara se glavni urednik i kolumnist Glasa Koncila Ivan Miklenić već duže vrijeme obrušava na sve izvan svoje organizacije. Tako su svoje dobili Hrvatski sabor, saborski zastupnici i političke stranke, a ni mediji nisu ostali pošteđeni. Kako je krenuo, opravdano je zapitati se što je ili tko je sljedeći na redu. Da li je u pitanju epidemija predizborne groznice ili što drugo, samo Bog će znati.

O tome što MIklenić zamjera Hrvatskom saboru sam već pisao u članku o općem dobru.

Evo što zamjera medijima: