Napomena:
Evo teksta kojim će osobito biti oduševljeni drugovi Jugoslaveni na ovom portalu. Oni koji imaju slabije srce preporučam da ga jednostavno preskoče.
Jedan od najvećih paradoksa hrvatske politike u ova dva desetljeća postojanja Republike Hrvatske leži u činjenici da je politička elita još uvijek opterećena recidivima prošlosti posebice prošlog stoljeća kad je hrvatski narod proživio sedamdesetak godina pod nedemokratskim režimima jugoslavenskog eksperimenta, prvo pod monarhističkom a potom komunističkom diktaturom. U oba ta režima hrvatski je narod bio podjarmljen u prvom slučaju žandarskoj velikosrpskoj politici, a u drugom slučaju pod parolom tzv. „bratstva i jedinstva“ prikrivenoj prevlasti većinskog naroda u komunističkoj Hrvatskoj.
Milorad Pupovac kao zastupnik u Hrvatskome saboru i predsjednik Srpskog narodnog vijeća nastavlja svoju velikosrpsku medijsku ofenzivu, naravno koristeći za to medije u Srbiji da bi prenio poruku hrvatskoj političkoj i široj javnosti. To u stvari nije ništa nova, jer se on kao samozvani zastupnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj već deklarirao kao otvoreni zagovornik nove velikosrpske politike predstavljene Memorandumom 2 Srpske akademije nauka i umetnosti. Prilikom analiziranja Pupovčevih istupa uvijek je važno istaknuti da je on „samozvani zastupnik srpske manjine u Hrvatskoj“, jer je za njega na posljednjim saborskim izborima glasovalo samo 7,9 od ukupno upisanih birača na listi Srpske nacionalne manjine. Nažalost, hrvatska podložnička politička elita, bilo ona u SDP, ali i u HDZ-u omogućila je Pupovcu medijsku eksponažu kao da zastupa 79 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, a u tom se posebno ističu vodeći mediji, počevši s HRT-a, preko „Jutarnjeg lista“ i „Večernjeg lista“ koji nikad nisu doveli u pitanje legitimitet „samozvanog predstavnika srpske nacionalne manjine“ u Hrvatskoj.
Mnogima se u Hrvatskoj čini da je jedno zlo zamijenilo drugo, istina nešto manje ali ipak zlo. Povećanje PDV-a, veliko povećanje cijena struje, plina pa i mnogih maloprodajnih, rezanje dodataka na plaće u javnom sektoru, najave novih odricanja u idućoj godini i sve drugo do najavljenog poreza na nekretnine izaziva zabrinutost građana kako za njihovu, tako i za budućnost njihove djece. U tako tmurnoj atmosferi, dobre se vijesti gube u masi loših, teško je očekivati optimizam. No ipak, nije sve crno kako se na prvi pogled čini i nije baš svako zlo za zlo.
Nakon niza bisera koje je izgovorio posljednjih dana, premijer Zoran Milanović je u intervjuu NovojTV pridodao novi. Kad ga je novinar NoveTV Mislav Bago upitao da objasni nesporazum koji je kod javnosti izazvala njegova izjava o „slučajnoj Hrvatskoj“, on je ustvrdio kako su njegovu izjavu razumjeli građani, te jedino NovaTV nije razumjela, dok su druge dvije postaje to razumjele. Kad ga je reporter upozorio da je na sjednici Vlade modificirao svoju izjavu, Zoran Milanović je bubnuo: „Ajmo se kladiti da sam i na njivi i na sjednici Vlade govorio isto“. Kad mu je reporter Bago odgovorio da se ne želi kladiti u novac, premijer mu je ponudio da se klade u čast(?!).
Nakon niza promašaja otkako je prije šest mjeseci zasjeo na čelo nove hrvatske Vlade Zoran Milanović koji se u više navrata volio hvaliti kako njegova Vlada radi transparentno potajice je Hrvatsku izručio na milost i nemilost multinacionalnom kapitalizmu. Dok se javnost zabavljala maturom i pripremama za organiziranje gay parade u Splitu Vlada je s potpisom premijera Milanovića kao podzakonski akt još u ožujku donijela uredbu o izmjeni i dopunama Uredbe o razini genetski modificiranih organizama u proizvodima ispod koje proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme. Uredba je objavljena u Narodnim novinama br. 39/2012.
Desetak dana nakon izbora za Sabor evo i moje analize. Desno se nalazi tradicionalna crveno-plava slika, koja pokazuje da se stvari u Hrvatskoj jako sporo mijenjaju. (Kao i na sve druge slike, klik će vam dati sliku u punoj rezoluciji; R=relativna većina, A=apsolutna.)
Ako vas zanimaju detaljni podaci po općinama i gradovima u tabličnom obliku, skupio sam ih ovdje: Google Docs tablica.
Odmah pređimo na analizu po strankama. Da bismo izbjegli utjecaj odziva na usporedbu rezultata (dakle, ako izađe manje glasača HDZ-a, to je automatski veći postotak za SDP iako je možda za njih glasalo isto kao prošli put), uspoređivat ćemo udjele glasova u ukupnom broju birača. S tom ogradom, vidjet ćemo neke dosta zanimljive rezultate.
Najviše 60 dana bi prema članku 74. Ustava RH smjelo proteći od završetka mandata ili raspuštanja Sabora RH do održavanja izbora za njegov novi saziv. Krajnji je rok dakle zadan i ništa osim neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, velikih prirodnih nepogoda ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti ne bi ga smjelo produžiti. Nasuprot krajnjem stoji najkraći mogući, dakle već dan nakon što mu protekne mandat ili Sabor RH bude raspušten.
I biti će bolje
Poznato je zašto poduzeća stavljaju «ključ u bravu». Poduzeća nestaju zbog lopovluka, pripremanja terena za nove vlasnike po modelu sve za jednu kunu, zbog smanjenog obima poslovanja....Mnogo je onih koji su u tim poduzećima slušali kako je jedini izlaz najprije smanjivanje broja radnika. Prvi put. I biti će bolje. Zatim na red opet dolazi smanjivanje radnika. Drugi put. I biti će bolje. Broj puta smanjivanja radnika ovisi o početnoj brojci zaposlenih u poduzeću. Veći broj zaposlenih povlači za sobom i veći broj smanjivanja radnika. I biti će bolje ( poslije svakog puta ). Kraj je neminovan u obliku stečaja sa preustrojem ( obećanje o nastavku poslovanja na zdravim temeljima koji se u pravilu nikad ne ostvari ) i stvarnog stečaja kojim radnici završavaju na Zavodu za zapošljavanje do brojke koju Premijerka i Popijač ni Zavod za statistiku nisu znali ni "okruglo" u tisućama, a zatim su ga naučili « u milimetar točno». I nije bilo bolje. Dobro je samo za stečajne upravitelje i Odbore vjerovnika.
Ma tko se od nas starijih ne bi sjetio scena iz crtanih filmova u kojima simpatičan lik Patak Dača nestrpljivo skače oko također simpatičnog lika lovca koji na nišanu drži od svih najsimpatičnijeg lika Duška Dugouška i viče već legendarno – „Napucaj ga sad! Napucaj ga sad!“. Pogotovo nakon što smo neki dan odgledali aktualni sat Hrvatskog sabora.
Jest da likovi nisu bili jednako simpatični, čak suprotno, ali asocijacija je bila nedvojbena i vrlo snažna. Ulogu Patka Dače su naizmjence odigrali Andrija Hebrang, Krunoslav Markovinović i Đuro Popijač, lovca ministar Tomislav Karamarko a Duška Dugouška, samo duhom prisutan Radimir Čačić. Naravno, radi se o saborskim zastupnicima HDZ-a koji su iznijeli optužbe protiv Radimira Čačića vezane uz privatizaciju „Zelene Punte“ i „Coninga“ te pitali ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka hoće li pokrenuti istragu, na što je ovaj spremno odgovarao da hoće, odnosno da će policija provesti izvide.
Pažnju hrvatske javnosti u posljednje su vrijeme zaokupile brojne afere iz domene političko-gospodarskog kriminala. Potaknute su, prema službenoj verziji, dobrim radom političkih stega naglo oslobođenih pravosudnih tijela što kao imamo zahvaliti odlasku navodno glavnog kočničara Ive Sanadera, odnosno preuzimanju uzdi i njihovom čvrstom držanju od strane navodno vješte jahačice Jadranke Kosor. Prema onoj neslužbenoj, u najvećoj se mjeri radi o vješto režiranoj predstavi vladajućih ne bi li u sklopu pregovora o pristupanju EU konačno iskamčili otvaranje poglavlja o pravosuđu i ljudskim pravima.
U isto vrijeme, javnost je nedovoljno fokusirana na borbu koja se odvija unutar struktura zagrebačke gradske vlasti. Ista je, osim gore navedenim, zasjenjena i najnovijim zbivanjima oko Varšavske ulice a oštrica kriterija za prosudbu o čemu se zapravo radi je bitno zatupljena činjenicom da je jedna od sukobljenih strana Milan Bandić, zbog neuspjeha na predsjedničkim izborima i odlaska iz stranke čiju je zaštitu godinama uživao, trenutno valjda najmanje omiljeni gradonačelnik u Hrvatskoj.
Kažu da kada se radi o principima, imena nisu važna. Ili da barem ne bi trebala biti.
