Neovisni, ali ne i neutralni

Ne slušam Hrvatski radio tako često, osim kada putujem pa me današnji pregled tjedna u Novom listu zapanjio. Pa zar su moguće ovakve stvari u 2007. u modernoj Hrvatskoj - uistinu smo pošli unazad. Dio Pressalija Novog lista pod naslovom "bespuća hrvatskog radija - drugovi raus!"

»Drugarice i drugovi, raus!«, stisnuo je usnice neki nesretni urednik s Hrvatskoga radija kada je u srijedu pošao »urediti« posljednje priopćenje u životu Ivice Račana. Pa su ti »drugovi« i te »drugarice« – koje je SDP teška srca vratio u svoj politički rječnik – iz etera uistinu nestali, pretvarajući Hrvatski radio u posljednji pusti otok te vrste glupave, prave »šestojanuarske« političke cenzure. Naime, spikeri Hrvatskoga radija, čitajući integralno Račanovo oproštajno priopćenje, pročitali su i adresate iz toga kratkog teksta: »Kolegice i kolege, prijatelji...« Ali samo neke: one posljednje, politički najzanimljivije, a za nepoznatog nekog na Hrvatskome radiju očito i najnezgodnije – »drugarice i drugove«, dakle – naprosto su prešutjeli.
Profesionalno infantilno? Nipošto: pa Hrvatski radio, osim što u javnost neprestano pripušta stanovite umirujuće zvuke, mnogo je više prava riznica najraznovrsnijih cenzorskih bedastoća. Prisjetimo se jednoga epohalnog: kada je onomad američki predsjednik Bill Clinton, odjeven poput Jamesa Deana, na proputovanju preko Zagreba nakratko stao u zračnoj luci, dočekao ga je Franjo Tuđman u odijelu i afanu, zajedno s cijelom napirlitanom pobočničkom svitom. S toga je posjeta ostala znamenita fotografija kako se Clinton, u društvu uparađenog Tuđmana, grohotom, posve nesuzdržano smije. Kako bilo, predsjednik svih Hrvata u svojemu je uzbuđenju Clintonu rekao: »Neobično sam srećan što vas vidim.« »Ništa zato!«, zavapio je dežurni urednik na Hrvatskome radiju, i sazvao jake snage dežurnih tehničara. Stvar je sređena u času: omraženi srpski »ć« suvremena je tehnologija začas zamijenila stamenim i nepokolebljivim hrvatskim »t«. I Hrvatska je mogla nastaviti spavati, snom srećnika umirenog istinom Hrvatskoga radija.

Novinarka Business.hr-a Nada Starijaš-Al-Issa objavila je intervju s Veljkom Kadijevicem u 26.3.07 11:02. Predsjednik Stjepan Mesić ga je već pročitao do 15,30 i komentirao u emisiji Hrvatskog radija S Predsjednikom uz kavu. Ide li predsjednik Stjepan Mesic redovito na internet i koje adrese posjecuje, trebalo bi ga pitati u razgovoru za PC Chip ili Bug povodom ovog priznanja da se promptno informirao na business.hr-u. Šalu na stranu, mene slucaj s ovim intervjuom opet podsjeca na Pukanićev intervju s Gotovinom, kojeg je Mesić, prema Pukijevoj priči, pročitao prije nego li je objavljen. Je li možda tako bilo i s ovim tekstom? Ako su mu pokazali intervju prije objave, zašto u business.hr nisu odmah zatražili Mesićevu izjavu, nego se cekalo da komentar dadne preko Hrvatskog radija? Nada Starijaš-Al-Issa bila je jako štura odgovarajuci na upit iz Vecernjeg lista o autenticnosti razgovora: