Židovi su od pamtivijeka s pažnjom analizirali promjene u vrhu pojedinih država, a ta pažnja ovisila je o najmanje četiri čimbenika: brojnosti židovske dijaspore u toj zemlji, strateško-zemljopisnom položaju te zemlje, gospodarskim vezama te zemlje i Izraela te odnosu dotične zemlje prema tzv. palestinskom pitanju odnosno arapsko-muslimanskom svijetu.
Osim po zanemarivom broju Židova u Hrvatskoj, svi ostali čimbenici važni su kada je riječ, uvjetno rečeno, o Židovima i novoizabranom predsjedniku RH dr. Ivi Josipoviću. Stoga je u židovskim medijima te medijima Izraela s pažnjom praćena izborna kampanja i takmičenje dva suparnika - dr. Ive Josipovića i Milana Bandića - i već nakon poznatog rezultata drugog kruga izbora izraelski državna tijela nisu krila zadovoljstvo izborom dr. Josipovića za novog predsjednika pa se to očitovalo i priopćenjem izraelskog veleposlanstva u Zagrebu neposredno nakon izbora l8.siječnja 20l0.
ŽIDOVI I DR. JOSIPOVIĆ - MEĐUSOBNO UVAŽAVANJE I RAZUMIJEVANJE
Dr. Ivo Josipović tek će l8.veljače ove godine, po tradiciji, na Markovu trgu, biti ustoličen za trećeg predsjednika RH. Očekivao sam još neke analize poslije izborne pobjede (ne samo rasprave o izboru tjelohranitelja i savjetnika), pogotovo stoga što je počeo proces čerečenja dr. Josipovića u koji se uključilo ono što je desno (što je razumljivo), ali i ono što je blizu centra ili pak onoga što se zove «hrvatski intelektualci» ili pak borci za ljudska prava (što je manje razumljivo). I zaista mi nije namjera biti advocatus diaboli i popeti se i sebi i drugima na glavu, temom dr. Ivo Josipović, ali kako nema reagiranja, evo, i ovaj puta nekoliko napomena koje će, nadam se, izazvati konstruktivnu raspravu.
Na reagiranja me ponukao najnoviji broj «Hrvatskog lista» (4.2.20l0), TV razgovor Branimira Bilića s Ivanom Zvonimirom Čičkom i dr. Slavenom Leticom te analiza koju je Mladen Schwartz uputio na veći broj mail - adresa, tekst koji će vjerojatno biti objavljen u Glasniku Hrvatskog uljudbenog pokreta.
Što kažu Hrvatski list i dr. Lang?
Naslov ne govori o policijskoj akciji hvatanja ubojice(a) Pukanića i Franjića već o vlaku koji vozi ovim prostorima neko vrijeme gdje putnici moraju samo uskočiti u njega, a oni koji to ne učine biti će u njega silom ugurani!
Prije 'balkanskoga kongresa' održanog prošloga tjedna u Zagrebu gdje su ministri Karamarko i Dačić (srpski ministar unutarnjih poslova) ocijenili međusobno vrlo uspješnu suradnju , a Michaele Alliot- Marie, ministrica unutarnjih poslova Francuske i predstavnica EU-e, obznanila da su dogovorene konkretne mjere suradnje policijskih i pravosudnih službi u suzbijanju kriminala u svjetskim tiskovinama mogli smo pročitati slijedeće tvrdnje i postavke:
'Izgleda da je Hrvatska u velikoj mjeri infiltrirana i potkopana organiziranim kriminalom te da nije u stanju svladati duhove prošlosti ', (Der Bund, 25. listopada);
'Smrt te dvojice muškaraca (Pukanić i Franjić op. a) simptom je nečega mnogo većeg i ozbiljnijeg , (The Guardian 29. listopada);
' Isprepletenosti na Balkanu i dalje su iste kao i u staroj Jugoslaviji (Der Standard, 31. listopada);
Poštovane dame i gospodo!
Već neko vrijeme ste pobjegli s temama od onoga najvažnijega za našu vanjsku politiku: skorašnjega (ili ipak ne) ulaska Hrvatske u EU.
Stoga odlučih malo pozornosti svratiti na ovu temu, ali iz svoga kuta.
Već neko vrijeme slušamo priče o tome u kojoj smo "brzini" na tom putu.
Vladajući kažu sa smo u "petoj" pa ih oporba napada govoreći da suvremeni automobili danas posjeduju i "šestu"...
Moram odmah reći da japanski Lexus (luksuzni odjel Toyote) već neko vrijeme nudi i mjenjače s 8 brzina u svojim automobilima.No, to ovdje nije bitno.
Bitno je kojim putem ćemo stići u tu EU.
Nedugo nakon raspada ex-yu, bijaše to 93 god., u britanskom MVP osnovan je odjel za "Zapadni Balkan" s jednim ciljem: ponovno ujediniti regiju u jedinstvenu državu.
Malo im je "štekao" posao za vrijeme dr. Franje Tuđmana, ali nakon njegove smrti stvari su, za njih, "krenule na bolje".
Počelo je od Zg summita pa na ovamo.
Ne bih htio naširoko (ne želim vas daviti,a još iskrenije... ne da mi se u detalje) već ću se osvrnuti na nedavne događaje.
Godine 2007. pisati da su "Srbi pobili" toliko i toliko "ličkih Hrvata početkom devedesetih", da bi se opravdao zločin nakon akcije Medački džep kao što to čini današnji Hrvatski list iz Zadra, čisti je fašizam kojem je redakcija Ivice Marijačića sklona od prvog broja toga tjednika.Ista je to vrsta fašizma koju susrećemo u tzv Republici Srpskoj ili Srbiji gdje pišu da su Hrvati pobili "toliko i toliko" Srba nakon akcije Medački džep ili Oluje.
Smiješni su ti naši novokomponirani fašisti koji se vole predstavljati kao "desnica" ili "konzervativci", a činjenice da je Josip Perković, ozloglašeni šef Udbe i SIS-a, nakon obznanjivanja njemačke tjeralice za njim dao jedini intervju baš Hrvatskom listu, te da taj tjednik nije objavio ni jednu negativnu informaciju o Perkoviću, a zalažu se za lustraciju udbaša, jasno govori u čijoj je kuhinji taj njihov fašizam skuhan.
Neovisni, ali ne i neutralni