Tagovi

I poslije Lesara, Lesar

U jednom od prijašnjih dnevnika opisao sam koliko je unutarstranačka nedodirljivost i nedostatak adekvatne neovisne kontrole stranaka opasan. Unutar svojih prćija predsjednici stranaka – faraoni rade što god žele. Kada se jedanput dočepaju vlasti onda sustav upravljanja koji su uspostavili unutar vlastite stranke samo uspješno preslikaju na državni aparat, pa tako od male prćije naprave veliku.

Farsa i ekvilibristički trikovi Dragutina Lesara s njegovom navodnom ostavkom se nastavljaju. Za razliku od Sanadera koji nije bio dovoljno inventivan kad je postavljao Kosor za svoju zamjenicu (da bi strankom vladao iz sjene), Lesar je izmislio novu stranačku funkciju i „osigurač“ svojeg opstanka: vršitelj/ica dužnosti. Na taj si je način osigurao da i dalje vlada strankom, do daljnjega.

Stranački faraoni; zmajevi od papira

Svježi događaji u SDP-u vrlo podsjećaju na one u Hrvatskim laburistima – Stranci rada. U knjizi Laburisti: Dijagnoza (http://laburist.wix.com/dijagnoza) koja je objavljena otprilike prije godinu dana točno sam predvidio pad te stranke i opisao razloge zbog kojih će se to dogoditi. Za krah je, naravno, odgovoran predsjednik Lesar, ali i svi oni uhljebi i ulizice koji su se nagurali uz i u njega. Poslušnost i razmišljanje glavom predsjednika stranke te je ljude kratkotrajno dovelo do cilja; nekih financijskih benefita i blagog osjećaja moći. Sada, stranka je u raspadu, svi optužuju sve, a jedino se nitko ni sada ne usuđuje javno prozvati Dragutina Lesara koji je osobno posljednjih godina sijao ono što danas žanje.

Vuljanićevih 10%

Kampanja za skorašnje europske izbore se zahuktava. Neki su krenuli ranije a neki se tek pripremaju. Među onima koji ne gube vrijeme se nalazi i Nikola Vuljanić, aktualni hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu. Kao naručene su mu došle predložene izmjene Zakona o radu kojima vlada Zorana Milanovića pokušava unijeti promjene u radne odnose i tržište rada. Zbog osjetljivosti tog pitanja kao i činjenice da se sindikati protive bilo kakvim izmjenama koje bi išle na štetu radništva, neće ga zaobići nijedan političar koji zna kako se skupljaju politički poeni. U hrvatskoj javnosti, medijima i u Hrvatskom saboru se inače već dulje vrijeme vodi rasprava koja na momente prelazi i granicu dobrog ukusa.

Kad to mogu laburisti, što tek rade oni veliki?

Na mrežnoj stranici Hrvatskih laburista objavljena je vijest da financijska revizija za 2012. godinu nije pronašla nepravilnosti u poslovanje stranke. Još početkom 2011. stranka je od jedne privatne osobe zaprimila donaciju od 90.000 kuna namijenjenu radnicama Kamenskog, a koju je potrošila za svoje potrebe. Više od dvije godine nakon toga (srpanj 2013.) stranka je na privatni račun uplatila iznos od 90.000 kuna, a tu je akrobatsku transakciju nazvala „povrat donacije“.

Obrazloženje u Odluci zašto se nakon više od dvije godine „vraća donatoru“ njegova donacije više je nego naivno:

Pozeljna udavaca 2

Prije tocno sedam mjeseci napisao sam dnevnik Pozeljna udavaca. http://pollitika.com/pozeljna-udavaca
Na kraju teksta napisao sam: "Eto nakon ove populisticko demagoske amaterske analize sve je izglednije da u svibnju 2013 nece biti svatova i da razni prosci uzalud oblijecu okolo mladenke."

Kalvarija jedne Dopusnice

Prošavši dug i trnovit put od Splita i Hvara, preko Varaždina, do Koprivnice, jedna Dopusnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa konačno uskrsava u vidu Medijskog sveučilišta. Bivši ministar Dragan Primorac izdao ju je Europapress holdingu sada već davne 2009.godine, pred sam kraj svog ministarskog mandata. Izdana je na rok od 5 godina a temeljem nje se mogu izvoditi sljedeći sveučilišni programi:

-preddiplomski studiji: Novinarstvo, Medijski dizajn i Poslovanje i menadžment u medijima
-diplomski studiji: Odnosi s javnostima te Poslovna ekonomija sa smjerovima Turizam i Međunarodna trgovina

Poznato je da Koprivnica već dugo nastoji postati sveučilišnim gradom a sjećamo se i dugotrajne bitke sada već bivšeg SDP-ovog gradonačelnika Zvonka Mršića koju je vodio s HDZ-om i HSS-om oko toga da mu Vlada RH upravo u tu svrhu prepusti praznu vojarnu na kraju grada. Projekt "Sveučilište" koji nije uspio realizirati on, po svemu sudeći će završiti njegova dugogodišnja zamjenica a sada i nasljednica, Vesna Želježnjak. Mada se SDP jako trudi ovaj projekt prikazati kao svoj veliki uspjeh, javljaju se sve više i glasovi koji pozivaju na oprez. Prvi koji su uvidjeli da sve baš i nije sjajno kako se čini i kako uvjerava gradski SDP su Hrvatski laburisti – stranka rada.

Pozeljna udavača

Predvidjajuci neuspjeh nove hrvatske politicke stranke neposredno prije prethodnih parlamentarnih izbora i smatrajuci laburiste One hit wonderom mnogi su bili iznenadjeni brojem od preko 130 tisuca glasaca koji su odabrali ovu politicku opciju i omogucili 6 mjesta u Saboru. Nakon pocetnog pregrupiranja i prepozicioniranja politicke scene te agresivnim nastupom vodstva ali i brojnih ogranaka ove stranke raspolozenje biraca doslo je na solidnih nesto preko 8 %. Slijede nemusti napadi koji se svode na dvije rijeci Populizam i Demagogija no o tome sam vec pisao. Vidjevsi da i s ovom taktikom raspolozenje anketiranih ne posustaje vec naprotiv pocinju dolaziti "SNOBOKI" ili "SNUBOKI" (to su osobe u narodnoj tradiciji nekih krajeva koje imaju zadatak ugovoriti zenidbu) te sramezljivo predlazuci raznorazne koalicije i zajednicka okupljanja na bazi istih smjerova.
Pri tome je brzopleti iskorak napravio prvi covjek zagrebackog SDP-a nudeci koaliciju. Potom se javise zeleni i raznorazni aktivisti koji bi takodjer pokusali sinergijski djelovati na sto vecoj participaciji izbornih lista. I sami novinari slijedeci svoje spin makere pocese s nagadjanjima.

S kim si - takav si?!?

Predizborno vrijeme je period u kojem se stranke žele ne samo prikazati u što boljem svijetlu već i osigurati si što bolje uvjete za poslije izbornu suradnju. Kako je svima cilj biti na vlasti ili barem uz vlast, mada nijedna stranka to neće otvoreno priznati, u pravilu nastoje otvoriti vrata novim ali i potpuno ih ne zatvoriti starim partnerima. Predvodnici takvog ponašanja su sadašnji HDZ-ovi partneri, poglavito HSS i SDSS, ali ni drugi puno ne zaostaju. Koliko mi je poznato, jedini koji su HDZ unaprijed isključili s liste potencijalnih koalicijskih partnera su Hrvatski laburisti – stranka rada i HSLS Darinka Kosora, Kukuriku se podrazumijeva, dok drugi ostavljaju mogućnost "programske suradnje". Kako znamo, to je strankama omiljeni naziv za koaliranje samo što se u tom slučaju ne potpisuje koalicijski ugovor.

Isti je izraz danas upotrijebio i Danijel Srb odgovarajući na pitanje Aleksandra Stankovića da kako mogu kao partnera isključivati SDSS dok istovremeno s njima koaliraju na lokalnoj razini. Dodatno je pojasnio da se na lokalnoj i regionalnoj razini ne donose strateške, odnosno svjetonazorske odluke zbog čega je onda moguće surađivati i s onima od kojih se po takvim pitanjima razlikuju. Kako se radi o strankama koje su ujedno najudaljenije na suprotnim polovima političkog spektra, vrijedno je pozabaviti se fenomenom "programske suradnje", odnosno pokušati doći do odgovora na pitanje može li ona doista biti prihvatljivo opravdanje za suradnju svakoga sa svakim.

Postoji li uopće politička ljevica u Hrvatskoj !?

U ovom općem predizbornom derneku koji se sve više zahuktava i u kojem viđeniji članovi bivše partije "Saveza Komunista - Pokreta za Jugoslaviju", panično pokušavaju homogenizirati svoje biračko tijelo strašeći ga baukom komunizma ("Crvenih"), nameće se pitanje, ne o tom dali postoje ti "Crveni", već o tome dali uopće postoji politička ljevica u Hrvatskoj?
U nedavnom intervju teolog Adalbert Rebić uzeo je u obranu SDP, tvrdeći kako ta stranka nije "crvena" već lijeva nacionalna stranka, što je zadovoljni Milanović ubrzo isti dan i povrdio u svom intervju na Novoj TV, govoreći kao njegova stranka pripada liberalnom centru!?
Na stranu to što teolog Adalbert Rebić, inače poznat široj javnosti po izjavi da su učesnici Gay Pridea u Splitu zaslužili ono što su dobili, ovom definicijom više iskazuje svoj osobni stav nego li službeni stav Crkve prema SDP-u, zanimljivo da je SDP bježeći od "Jadrankinog prokletstva" , konačno i javno kroz usta samog Zorana Milanovića priznao ono što je pametnijima već dulje vrijeme vidljivo...
-kod SDP-a, lijev je bio i ostao samo naziv te stranke-!

Zašto ovaj put treće?

Obraćajući se prije svega onima koji za sobom još nisu čvrsto zatvorili vrata dva najveća politička tabora, želim ovdje iznijeti svoje gledanje na aktualnu političku scenu i razloge zbog kojih sam definitivno napustio jedan od njih. Dakako, i onima koji su me naveli da vlastiti birački potencijal ovoga puta povjerim trećima. Namjerno ne kažem "glas" jer smatram da svaki od birača osim glasa ima i mogućnost aktivnije utjecati na rezultate izbora. Pogotovo se to odnosi na one birače koji su informiraniji i koji bolje od prosjeka razumiju politička, društvena i ekonomska zbivanja u zemlji i šire. Kako su ovdje većinom takvi, želim potaknuti raspravu o tome postoji li i kolika je doista snaga trećih, te može li itko izvan "Kukuriku" i "Kukulele" tabora značajnije utjecati na upravljanje zemljom. Do prije nekoliko godina sam i ja bio uvjeren kako samo najveći ili oni koji okupljaju i vode većinu imaju tu snagu. Međutim, najviše zbog toga što je vremenom postala sve manje uočljiva razlika u politikama najvećih stranaka, promijenio sam mišljenje.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci