Neovisni, ali ne i neutralni

Komo god se okrenem, zatrpavaju me engleskim jezikom.Kud nesreće ja sam iz generacije kad se forsirao njemački, telekomunikacije su još bile u povojima....
Kupim knjigu mojoj kćeri, onu za 40 kn, nekakav blesav naslov u stilu Kako postati zločesta mislim nek se dijete malo zabavi i nasmije. Dobro da mi je nije bacila u glavu. Prijevod je valjda radio kompjuter jer su rečenice toliko nezgrapne, besmislene i glupe, fraze bukvalno prevedene, smisla nigdje....
Kupim neko tehničko pomagalo a uputstvo za upotrebu - tragedija!
Inače mi je tehnika bauk a po ovim uputstvima ne bi mogla upotrebljavati ni mlinac za kavu. I što onda napravim ? Uzmem uputstvo na njemačkom i talijanskom pa na hrvatskom pa posložim što je pisac zapravo htio reći.....
Naručim nešto od Nekermana ili Quele, uputstvo za upotrebu katastrofa, slova minijaturna, fotokopije blijede....ma čak je i obrazac računa na njemačkom jeziku!

Nije ovdje riječ o tome kako naglašavamo temu i koliko strasti ili emocija unosimo u pisanje naših dnevnika i komentara, psujemo li ponekad ili namjerno iskrivljujemi imena gospodina Dr. Ive Sanadera ili bilo koga drugog, niti se zdvajam oko osebujnosti nečijeg literarnog prikazivanje teme. Sve je to poželjno i slika je svakog od nas, njegov je to identitet poput nicka.

Pisanje tekstova na ovim stranicama, kako dnevnika tako i komentara, potaknuto je našom željom da razmjenimo misli i stavove i da se oni mogu najlakše razumjeti po sadržaju i smislu. Nadalje, ovu stranicu čitaju i oni koji su jezik učili u inozemstvu ili ga jednostavno ne govore/pišu perfektno. Njima je obično teže shvatiti tekst pisan na nekom od neštokavskih varijanti hrvatskog jezika.

citam ovdje razne dnevnike na razne teme tipa povrca, inflacije, nato-a, zidova, holocausta, itd...

dnevnik i debata na temu holocausta i zidova potaknuo me na razmisljanje kako to da se nitko od dusebriznika blogera nije sjetio otvoriti debatu o problemu hrvatske manjine u hrvatskoj, odnosno pitanje kako je moguce da djeca u skoli u republici hrvatskoj nemaju mogucnost ucenja hrvatskog jezika?

ako je hrvatski jezik sluzbeni jezik u republici hrvatskoj u kojoj se takodjer uvazavaju prava manjina i omogucuje ucenje vlastite kulture i jezika u skolama, kako je moguce da se dogodi situacija da u jednoj skoli djaci koji nisu sluzbena manjina moraju putovati u udaljenu skolu kako bi slusali standardnu nastavu?

pa me zacudjuje da nitko ovdje nije reagirao svojim dnevnikom na tu temu. taj je primjer odlican uvod u to da se nastavi odgajanje djece na podjelama koje jednog dana mogu rezultirati u bolesnim idejama o razno-raznim "ciscenjima". i to niti jednog blogera dusebriznika ne zabrinjava. (!)