Evo su nam nakon silnih nadmudrivnja i prepucavanja aktualne vlasti konačno polučile grandiozan uspjeh, uspjeli su objaviti najznačajniji dokument za hrvatsku budućnost i opstojnost i naroda i države, "dokument za vječnost", popis "najčasnijih među nama", "Registar branitelja", "govno umotano u celofan", čime je Milanovićeva Vlada opravdala pravo na laskavu titulu Ureda za gubljenje vremena:
http://pollitika.com/u-registar-vas-ljubim
Samoj objavi prethodila je i daljnja divinizacija "hrvatskih branitelja" pa i kroz uvođenje novog odličja "Junak DR":
http://pollitika.com/pomoz039-bog-junace
Nadajmo se samo da će taj "silni uspjeh" biti ispravno valoriziran i u institucijama EU, a ne da nam otamo samo "peru uši" ne videći i ne cijeneći sve napore hrvatskih vlasti i njihov nadasve koristan i svrsishodan rad za sveopće dobro i brzi izlazak RH iz gospodarske i društvene krize.
„Samoobrana je zakonita. Nepravedno napadnuti narod ili država imaju pravo na pravednu, nužnu obranu“
Generali Markač i Gotovina, 10.12. 2012. na zagrebačkom Mirogoju položili su vijence na grob prvoga hrvatskoga predsjednika.
„To je bio moj predsjednik, moj zapovjednik, mi smo pobjednici u svim operacijama.“ (general M.Markač)
„Predsjednik Tuđman je ustrojio oružane snage koje su oslobodile Domovinu. On je ratni predsjednik i ta oslobođena Domovina kročila je putem demokracije...“ (general A.Gotovina).
Dan uoči presude hrvatskim generalima, neki mediji su napisali da će haaška presuda biti konačna presuda Tuđmanu i Tuđmanovoj Hrvatskoj. Ne srpski mediji, već hrvatski!
I bila je!
I njima, i onima koji su željeli laž prikazati kao istinu, istinu kao laž, i to su bezbroj puta ponavljali, želeći nacionalni ponos i veličinu, te opravdanu borbu za slobodu, pretvoriti u nacionalnu sramotu.
Hrvatski G.Washington je u sumraku raspada višenarodnih država, nakon pada Berlinskog zida, uspio ispravno shvatiti pitanje nacionalnoga i političkog suvereniteta, te stvoriti uz pomoć hrvatskoga naroda samostalnu Republiku Hrvatsku.
Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima je optužnica svima NJIMA
A sve je trebalo biti tako jednostavno!
Novinarka Jutarnjega lista je na dan izricanja haaške presude hrvatskim generalima napisala da će presuda Theodora Merona treskom zalupiti vrata na jednoj fazi hrvatske povijesti, to će biti presuda Franji Tuđmanu i Tuđmanovoj Hrvatskoj 90-tih koja je odgovorna za plan protjerivanja Srba, za napade na Knin i druge gradove kojima je HV granatirajući ih nasumično izazvala strah i paniku u ljudi koji su zauvijek napustili svoje domove.
Uz to su „Krajinu” zasipali lažnim lecima i tako stanovništvo poticali na bijeg.
...
A onda, šok za NJIH, oslobađajuća presuda!
Sreća i oduševljenje stotina tisuća hrvatskih građana, svih dobnih skupina, po cijeloj Hrvatskoj.
I dok Hrvatska slavi, u NJIHOVIM grlima knedla, muk, u očima nevjerica, zbunjenost, hinjena sreća dok plješću.
Uvijek je teško započet pisat o nečemu što budi emocije i stvara u čovjeku bijes, no nema mi druge.
Još malo pa će biti 5 godina kako sam se registrirao na pollitika.com i to na nagovor jednog cijenjenog člana a koji, na žalost, više ne piše. Upoznao sam i ne mali broj ljudi koje smatram prijateljima, a nadam se da među njima ima i takvih koji i mene gledaju na isti način. Jedan o takvih, koje smatram prijateljem, je i Jelenska
Ovaj dnevnik namjenjen je njemu i njegovoj obitelji koja djeli njegovu sudbinu.
Mnogima je poznato da je Jelenska bio branitelj od samih početaka domovinskog rata te da je časno branio Hrvatsku sve do njegovog kraja. Naravno da je pet godina ratovanja ostavilo ožiljke na njegovoj psihi, baš kao i kod mnogih drugih boraca. Tužno, ali istinito, bilo je nekih koji su tu činjenicu zloupotrebljavali odnosno, često upravo podlo provocirali. Osim tih ratnih rana, Jelenska ima i urođenu srčanu manu i zbog toga je, nakon rata, komotno mogao otići u mirovinu.
Naša kuća nadomak je Novog groblja. Nema više od sata da sam čuo zvono kako odjekuje iz tog smjera a zatim i plotun. Dakle pokapali su branitelja.
A mi smo tek neki dan (četvrtak 17.02.) pokopali našeg Ivicu, također branitelja. Ivica je bio najbliži rod mojoj supruzi pa sam ga dobro poznavao.
Umro je relativno mlad, u 58. godini iznenada. Još pretprošlu nedjelju je radio, na poslu mu pozlilo pa se vratio kući gdje mu je bilo sve lošije pa su njegovi teškom mukom nagovorili hitnu pomoć da dođe po njega. Dva sata nakon dolaska u bolnicu pao je u komu iz koje se više nije probudio. Tjedan dana smo strepili i usprkos lošim prognozama liječnika nadali se ozdravljenju. Tjedan dana kasnije u ponedjeljak u jutro je preminuo.
Ivicu sam upoznao kad sam prije mnogo godina prvi put doputovao u malo bosansko selo iz kojeg potječe ženina obitelj. Ja sam bio momak a Ivica simpatični dječak. Takvog sam ga pamtio a takav je i ostao.
Šačica komunističko-udbaških provokatora okupila se danas na glavnom zagrebačkom trgu s jednom jedinom namjerom da nas uvjere kako je napad na svakog ratnog zločinca, svakog sjecikesu, svakog ratnog profitera, svakog palikuću ... ustvari napad na hrvatske branitelje.
Ma što branitelje, te časne ljude, ljude koji su stvorili hrvatsku državu, napad je to na čitav DR. Napad je to pače i na same temelje hrvatske državnosti.
Ali eto vidimo da komunistčki zlikovci i najgori među njima, udbaši, ne prezaju i od napadu na hrvatske vlasti i to ne bilo kakve vlasti nego one hadezeovske koja su zajedno s braniteljima stvarale hrvatsku državu, imajući u vidu jedino državu vladavine prava i državu blagostanja za sve.
I na račun takvih vlasti, kojima je jedini spiritus movens samo opće dobro hrvatskog naroda, ova komunističko-udbaška klatež izriče monstruozne optužbe i prijeti njenim rušenjem.
I to samo zato što se te vlasti svim silama zalažu za Hrvatsku kao državu vladavine prava, državu u kojoj su svi njeni državljani jednaki pred zakonom.
Ubio se još jedan šugavi branitelj. Naravno to nije nikakva vijest jer nije nikoga ubio i nije napravio nikakvi eksces. Ostavioje ženu i četvero djece da se snađu bez njega, jer je bio ubjeđen (svojim životom) da će im bez njega biti bolje. Kako protumačiti taj postupak ? Kukavičluk ? Naravno svaki od vas koji nije držao napeti pištolj u ustima ima pravo to tako protumačiti. Filozofi će krenuti sa svojim valorizacijama, ali jedan otac četvero djece se ubio. Nije toliko nevažno niti način izvršenja, jer to otkriva njegovu volju za odlaskom.
Edin Kapiđić bio je Slovenski državljanin koji je došao '91 braniti našu zemlju i donio sa sobom kalašnjikov, pristupio je Tigrovima sa kojima je prošao sve terene '91.g. Nakon toga dolazi u 5.GBr i sa njom prolazi sve terene. Pričati o njegovom junaštvu spada u priče : "O mrtvima sve najbolje" tako da se neću upuštati u to. Bitno je naglasiti da on nije bio najodlikovaniji hrvatski vojnik niti najveći junak Domovinskog rata, on je bio vojnik koji je izvršavao svoje dužnosti i zbog takvih smo dobili ovaj rat.
Tri tuzne ratne price i cetvrta koja to nije....
Na pisanje ovog dnevnika potaknulo me mnostvo tekstova na temu hrvatskih branitelja i RB. Bilo mi je vec stvarno dosadilo citati te umotvorine konfrontiranih strana, pa sam ih jednostavno preskakala. A i sad ih ignoriram, osim onih koji mi zvuce suvislo i utemeljeno.
Opisat cu ukratko tri braniteljska slucaja koja dobro poznajem, jer se radi o mojim poznanicima i jer sam na neki nacin i sama sudjelovala u njima. I stoga su mi se duboko usjekli u pamcenje.
Dogodilo se u Slavonskom Brodu 1992. Od pocetka travnja borbe u Bosanskoj Posavini su se rasplamsale i Brod je svakodnevno bio zasipan granatama "od preko" iz cetnickih uporista. Vec od sredine 1991. brodski mladici su se u velikom broju prijavljivali u ZNG i HV, u vojne jedinice koje su se tada formirale u gradu na Savi, i bivali rasporedjeni vecinom u 108. i 139. brodsku brigadu.
PRICA 1.
*******
„Novosti“ srpskog naroda su tjednik,
Koji mi kaže, da sam običan bjednik,
Jer sam u ratu, dobio privilegije.
Na muci jadnih Srba, vascele regije.
Pišu, da Domovinski rat, bio je bajka,
Pa zato se na branitelje digla cijela hajka
I mjesto da Hrvat, Hrvata brani,
Natječu se tko će više sipati sol po rani.
Više danas vrijedi tristo srpskih glava,
Neg' tisuće mrtvih, hrvatskih budala,
I znaj da nisu Srbi, državu rušili,
Oni su se jadni samo nas uplašili.
Zato je Ivo, iz sveg srca zažalio,
Kad je onomad u Bosni Srebrenoj, boravio,
Sram nek nas bude, nas genocidnih Hrvata,
Da nas nije bilo, nebi bilo ni rata.
Kad' uzmeš sve što se dešava,
Pa, nas Ivo zapravo spašava,
Ak' nisam u pravu, nek' nosi me vrag,
Jer kako stvari stoje, svi smo za Haag.
Al' izlaza ima iz ovoga svega,
Skupimo se svi gordo ispod crvena stjega,
Jer ovu su državu antifašisti stvorili,
Kad su se ono, prije sto godina borili.
I nije sad bitno, što Juga se zvala,
Ma to je, opet, povjesna podvala,
Hrvatska država je i onako prijelazno stanje,
Jer uskoro ćemo u još veće sranje.
Vjerujte meni, povijest se ponavlja,
I biti će velikog srpskog slavlja,
Otkrića nekih podataka iz, svejedno, „pravog“ ili „krivog“ Registra branitelja ponovno aktualiziraju pitanje na koje bi i danas u hrvatskoj javnosti teško dobili jednoznačan odgovor. Zapravo, Hrvatski sabor je 2004.godine dao odgovor kroz Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji ali se on poprilično razlikuje od ranijeg iz 2001.godine kada je to isto tijelo u Ustavu RH odgovorilo drugačije. Naravno, radi se o pitanju kada je zapravo počeo i završio Domovinski rat.
