Neovisni, ali ne i neutralni

HRVATSKI GOSPODARSKI PROGRAM

Pred izbore stranke se nadmeću obećanjima i gospodarskim programima, ističući kako je cilj njihove politike dobar život građana. Ali, za to postoji uvjet koji stranke prešućuju. Taj uvjet je suverena vlast koji program, koristan državi i građanima može i provesti. Naime, štetne programe mogu donositi i provoditi i marionetske vlasti.
Kad, naime, netko izvan Hrvatske odlučuje o našem gospodarstvu, onda ni narodna volja ni sva mudrost ne pomažu.

Današnji Večernji list donosi zanimljivu vijest (možda samo meni kao starijem) koja glasi:

Kad je Stanko Smoljanović, član uprave Hrvatskog kulturnog centra u Banjoj Luci, putem obične obavijesti obznanio da će njihov centar održavati tečaj hrvatskog jezika, ostao je nemalo iznenađen. Za nekoliko dana među onima koji žele učiti hrvatski jezik bilo je i tridesetak 'đaka’ srpske nacionalnosti.

Dakle, Srbi u Banja Luci počinju učiti hrvatski. Bilo bi najljepše kad bi to bilo nešto posve obično i normalno. Ali nije. Desetljećima smo sa Srbima vodili rat oko jezika. Sa srpske strane se pokušalo ama baš sve da se negira i samo postojanje hrvatskog jezika te da se stvori jedan novi „zajednički“ jezik, na bazi srpskog dakako, koji bi se onda zvao jugoslavenski, hrvatsko-srpski ili obratno itd. Desetljećima u kraljevskoj i komunističkoj Jugoslaviji srpski političari, znanstvenici, novinari nastojali su nam nametnuti svoje jezične standarde pa čak i ćirilicu. Podrugljivo su nam dobacivali da smo narod bez povijesti i bez vlastita jezika.