Tagovi

Jezicno kreteniziranje i kretenizacija jezika

Jezicno kreteniziranje i kretenizacija jezika

-"O bahatom, namjernom mijenjanju i iskrivljavanju mog materinjeg jezika imam pravo na stav.
Naime, u morbidnom dokazivanju kako su hrvatski i srpski jezik dva različita i međusobno strana jezika, hrvatski pravopizdžije završili su na konačnom rezultatu svojih nastojanja, a taj je kako hrvatski narod ne zna i ne poznaje svoj standardni jezik i govori i piše nekim drugim jezikom.
Pa su pravopizdžije kojima je endehazijska jezicna praksa sveta paradigma, do sada izdale vec pet važećih hrvatskih pravopisa u kojem propisuju, izmisljaju, naređuju, zabranjuju…

Da te mogu pismom zvati...

To zna?i da možemo konstatirati da je naša situacija takva da je jezik u nazadovanju...

Izvor Jutarnji TV (vrijedi pogledati!)

O jeziku bih mogao napisati ?lanak od 10000 redaka. Ali ne?u, jer je ovo grupni blog, a ljudima se u sadašnje vrijeme ne da ?itati duge tekstove; nitko nema vremena, stalno smo u žurbi. U modi su te?ajevi brzog ?itanja. Kako bi se uštedjelo na vremenu. Ja osobno ne znam brzo ?itati, možda zato što želim neke stvari razumjeti.

Odre?eno vije?e mudraca, Saborski odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, održalo je raspravu o trenutnom stanju hrvatskog jezika ili tako nešto. Uglavnom, prosje?an ?ovjek ne zna da se tako nešto uop?e dogodilo, a naravno, nikad se na raspravama o jeziku ništa pametno ne zaklju?i ve? se stalno pri?a vrti u više-manje istom krugu.

Hrvatski gospodarski program

HRVATSKI GOSPODARSKI PROGRAM

Pred izbore stranke se nadmeću obećanjima i gospodarskim programima, ističući kako je cilj njihove politike dobar život građana. Ali, za to postoji uvjet koji stranke prešućuju. Taj uvjet je suverena vlast koji program, koristan državi i građanima može i provesti. Naime, štetne programe mogu donositi i provoditi i marionetske vlasti.
Kad, naime, netko izvan Hrvatske odlučuje o našem gospodarstvu, onda ni narodna volja ni sva mudrost ne pomažu.

Uče hrvatski, a hrvatski ne postoji...

Današnji Večernji list donosi zanimljivu vijest (možda samo meni kao starijem) koja glasi:

Kad je Stanko Smoljanović, član uprave Hrvatskog kulturnog centra u Banjoj Luci, putem obične obavijesti obznanio da će njihov centar održavati tečaj hrvatskog jezika, ostao je nemalo iznenađen. Za nekoliko dana među onima koji žele učiti hrvatski jezik bilo je i tridesetak 'đaka’ srpske nacionalnosti.

Dakle, Srbi u Banja Luci počinju učiti hrvatski. Bilo bi najljepše kad bi to bilo nešto posve obično i normalno. Ali nije. Desetljećima smo sa Srbima vodili rat oko jezika. Sa srpske strane se pokušalo ama baš sve da se negira i samo postojanje hrvatskog jezika te da se stvori jedan novi „zajednički“ jezik, na bazi srpskog dakako, koji bi se onda zvao jugoslavenski, hrvatsko-srpski ili obratno itd. Desetljećima u kraljevskoj i komunističkoj Jugoslaviji srpski političari, znanstvenici, novinari nastojali su nam nametnuti svoje jezične standarde pa čak i ćirilicu. Podrugljivo su nam dobacivali da smo narod bez povijesti i bez vlastita jezika.

Najkomentiraniji članci