Može li se smatrati pobjedom ili uspjehom ako stranka u kratko vrijeme ostane prvo bez svog najboljeg ili barem jednog od najkvalitetnijih članova, a onda i nekoliko slijedećih iz samog vrha, pa k tome i još 10 % svog članstva??
…. Jer upravo to se dogodilo SDP-u čiji je član izabran za predsjednika RH i koji će i po sili Zakona danom inauguracije formalno prestati biti njihov član, no po svemu što se već sada može vidjeti i čuti to izgleda neće biti samo formalno tako…. što je samo po sebi i objektivno gledajući očima građana Hrvatske dobitak za njih, ali samim time i sasvim izvjestan kvalitativni gubitak za stranku koja ga je kandidirala.
Iako će se tekst u produžetku činiti suhoparnim i dosadnim, ponekad se baš iza dosadnih brojčica krije pravo stanje stvari.....
Znate li da je u Hrvatskoj oko 35 tisuća pravnih osoba registrirano za neki od aspekata informacijskih tehnologija. Tzv. ''ozbiljnih igrača'', onih koji nude široku lepezu proizvoda i usluga je oko 200. Pod ''ozbiljnim igračima'' podrazumijevamo one čiji temeljni kapital, prema podacima iz Sudskog registra, prelazi 200 milijuna kuna, i koji zapošljavaju više od 100 ljudi. Tim ''ozbiljnim igračima'', sudeći po javno objavljenim izvješćima o sklopljenim ugovorima, godišnje pripadne 5 – 10 ugovora s obveznicima javnih nabava, a prosječna ukupna godišnja vrijednost ugovora koje jedan ''ozbiljni igrač'' sklopi iznosi 15 do 20 milijuna kuna. Kada bi broj sklopljenih ugovora bio dvostruko veći, a njihova vrijednost 100 posto veća od prosjeka, s razlogom bi bili sumnjičavi. No što bis rekli kad jedna od tvrtki iz reda ''200 velikih igrača'', sklopi godišnje 7, 8, pa i 10 puta više od prosjeka za ''velike igrače''?
Konačno je završilo! Parada veselja i kiča koja je koštala minimalno 50 milijuna kuna konačno se privela kraju. I sada, kada je sve gotovo zanimljivo je malo osvrnuti se na kampanju i pojedine kandidate. O sudionicima prvog kruga ipak nešto kraće, nego o glavnim likovima.. Pa krenimo…
Andrija Hebrang – pokazao se kao dobar glumac, ali samo kao glumac koji je nakon objave rezultata pokazao pravo lice i dokazao da niti ima karizmu, niti program, a niti potporu birača kako je bio uvjeren. Loš Hebrangov rezultat nagovještaj je crnih dana za HDZ bez obzira premijerkino uvjeravanje u suprotno
Nadan Vidošević – četvrtoplasirani kandidat koji je skupa sa Draganom Primorcem poremetio planove neprikosnovenom Andriji Hebrangu. Što reći. Puno para potrošio, a zapravo malo rekao. Ono što je meni ostalo u sjećanju jest njegov govor poslije objave rezultata od kojih je možda najvažnija rečenica ˝Za poraz nikada ne treba kriviti drugoga!˝
Mislio sam ovu temu zaobići no kako se tijekom dana stvar toliko zagužvala naprosto j neije bilo moguće izbjeći, a posebno jer je cenzurirani uradak već ostvario vrtoglavi broj klikova na više portala koji su ga prenijeli.
Doista nikome kome je demokracija i sloboda riječi nešto što poštuje nije jasno što je DIP imao na umu kada je danas donio odluku o zabran i emitiranje jednog rekao bih doista benignog spota.
Još je tragičnije ako se zna da je zabrana donesena temeljem prigovora iz samog Izbornog stožera Ive Josipovića koji se izgleda toliko preplašio padanjem rejtinga da bi izgleda zabranio svom protukandidatu i da govori. Možda je najbolji komentar na ovu nepotrebnu blamažu DIP-a na ovu temu dao i kolumnist Indeks.hr Tomislav Klauški.
No da ne bude zabune najbolje je da sami pogledate taj spot i sami prosudite ima li ovdje razloga za cenzuru.
"1. ...smatram da je slika općenito uzevši mračna, ako ne i crna. Zasad kriza u hrani zasjenjuje sve ostalo, ali to ni u kom slučaju nije jedini ozbiljni čimebnik u ovoj situaciji.
2. Imamo bolesno gospodarstvo.
Nedostaje ugljena, samo se bazične industrije mogu razvijati; ostale leže bez posla, proizvodi se malo potrošnih dobara, a u trgovinama nema ništa, što bi ljudi mogli kupiti.
Postigli smo sporazum o budućem nivou hrvatske privrede; uskoro će započeti demontaža i razaranje velikog dijela hrvatske industrije; to će izazvati oskudicu u hrvatskom narodu i može prouzrokovati veliku nezaposlenost...
Sadašnji nivo proizvodnje takav je, da naš izvoz ne pokriva naš uvoz.
3. Bolesna privreda znači da ne možemo imati zdrav novac. Kunama (1) se može malo kupiti, i narod se nastoji služiti trampom, da dođe do hrane. Kune postepeno gube svaku vrijednost za narod. Pod takvim uvjetima nije moguće pokrenuti industriju, jer nema poticaja, to je početak inflacije, faze kad novac počinje gubiti svoju vrijednost.
Još uvijek pod dojmom presimpatičnog francuskog dirigenta svjetskog ugleda Georgesa Prêtrea i Wiener Neujahrskonzerta na kojem su bečki filharmoničari tradicionalno, po 70. put, uputili svijetu najbolje želje, razmišljam što Hrvatsku očekuje u 2010. godini.
U financijskom smislu, ova godina će za Hrvatsku biti teška. Do 2016. godine Hrvatska mora vratiti inozemnim vjerovnicima oko 30 milijardi eura duga.
U 2010. godini prema procjeni HNB moramo platiti 8,3 milijarde eura glavnice i 800 milijuna eura kamata što je zajednički dug poduzeća, banaka i države. Država je već najavila da će ino dug servisirati dodatnim zaduženjem na ino tržištu. No, obzirom na veliku potražnju za kreditima upravo od zemalja istočne i jugoistočne Europe, veliko je pitanje kako ćemo i pod kojim uvjetima uopće uspjeti plasirati državne vrijednosnice.
Kada sam prije nekoliko dan pisao dnevnik „Pobjeda koja nagovještava poraz ?“ nisam ni pomišljao da bi jedan od dva preostala „finalista“ mogao učiniti nešto ovako UM-no i time pomoći suparniku u onome što će za njega (Milana Bandića) biti najteži posao u slijedećih desetak dana.
Ivo Josipović svojim čini se ipak iskrenim izjavama doista uspijeva mobilizirati i motivirati biračko tijelo protiv samog sebe…. a to radi samo ******. jer kazati: " Ovi izbori samo su uvod u jedne nove izbore poslije kojih će se mapa Hrvatske potpuno zacrveniti i socijaldemokracija će biti vladajuća opcija u Hrvatskoj!"
Kao konj u drugi krug…
Ljubim te voljeni narode moj! Pitaš se zašto? Odabrao si Milana Bandića kao drugog ˝putnika˝ drugog kruga predsjedničkih izbora.
Narod kojemu je parola ˝kruha i igara˝ bitnija od toga kako se do tog istog kruha dolazi, za svog predsjednika, gradonačelnika ili čak premijera bira ljude poput Milana Bandića. Populizam i obećavanje brda i dolina bez pravog pokrića u prilično čudnom hrvatskom narodu ima savršenu prolaznost. Kada se svemu tome pridoda izlaznost od samo četrdeset i nešto sitno posto birača, čudno je što Milan Bandić nije izbore dobio već u prvom krugu. Stotinu puta do sada sam to rekao, ali ponoviti ću još jednom. Neizlazak na izbore je najgluplja odluka koju pojedinac može donijeti. S obzirom da smo narod koji nema petlje stvari mijenjati na bilo koji konkretan način, izbori su jedina prava prilika iskazati svoje mišljenje. Neizlazak, kao što vidimo znači ustoličenje ovakvih ljudi na previše važne pozicije.
Zemlja snova…
VIŠETONSKA TEŽINA TMINE
(za novu Hrvatsku)
Nikada ne reci nikada,
Da nikada nećeš napisati političku pjesmu.
A evo, ova čudesna zemlja postaje čudna,
Kao da se sile udružile protiv nje,
Kao da je u buni ili revoltom trudna,
Kao da zrenja nema, a pohlepe ima,
Kao da Hrvat Hrvatu nije ni svat,ni brat,
Kao da sto godina traje krvavi pir,
Kao da slobodu ne zna cijeniti Hrvat.
Teci Savo, Dravo teci,
Cijelom svijetu glasno reci:
«Imali smo snage stvoriti,
Nemamo snage – očuvati,
Mi moramo nekoga dvoriti.»
Pritisli, nas dugovi kao vukovi,
Tmine ponora, bespuća, raspeća,
Prokletstva, nesloga, nesreća,
Od Čakovca do Dubrovnika,
Od Bregane do, istočno, Iloka.
Nema slobode u dubravi,
Ni blagostanja, ni ljubavi.
Bijela kuga nas komotne ništi,
Tuđinu vladati smo dali, tiho se vrišti.
Višetonska težina tmine plazi,
Na grudi krivokletnika silazi.
Zar uistinu odrasti nismo znali,
Zar uistinu sanje smo izdali?
I nadam se, vjerujem, nije pad,
samo posrnuće, nesklad.
Nazire se vrijeme pravde,
vrijeme katarze i - nade.
Vjerujem da znamo tko nam pelin toči
I pamtimo što bjesmo jučer,
Za sutra imamo otvorene oči.
Zavladao je nedavno mrak u Dubrovniku, onaj neugodni mrak koji nas je psihološki vratio u vremena rata, kojeg još nismo zaboravili, mada je ratno vrijeme daleko od nas već 18 godina. Kad nestane struje, a tama potraje, pomalo se gasi sve– pa tako uskoro nema ni vode, dok se fiksna telefonija drži, mobilna telefonija slabi ili se glasi, nema televizije, nema radija, nema kompjutera i interneta, vratimo se „čerožinama“ (stari naziv za svijeće od voska – šterike), pa i njih po butigama nestaje, ponestane i baterija…
Jedino naraste nervoza i nemoćni bijes, da se u 21. stoljeću i 18 godina poslije rata opet bespomoćni nalazimo u mraku. U ratu su na Komolac, tu centralnu i jedinu energetsku čvorišnu točku napali srpske neznalice četnici. Ovih dana Komolac su dokrajčili zlonamjerni domaći sveznalice.
