Eto dogurao sam i do devetog nastavka – što znači da sam bio više uporan nego vidovit - jer je samo naivnima današnja kriza bila nešto neočekivano! Svaka kriza uz loše i zaoštrene gospodarske prilike nužno komplicira ukupnu društvenu klimu, koja se nužno negativno prenosi na kvalitetu međuljudskih odnosa. Tako je posvuda već dobrano prisutna „navijačka!“ nervoza (očito i na ovom portalu), koja, uz rastuće siromaštvo, nesigurnost i neizvjesnost skreće naglaske s bitnih stvari ka preživjelim ideološkim nabojima. Kad bi se stvari potpuno zapustile uskoro bismo se mogli naći u unutarnjim sukobima.
Da su takve opcije moguće pokazuje nekoliko stvari kojima smo zadnje vrijeme svjedočili:
• Posljednji lokalni izbori su bili prezagušeni porukama o takozvanoj opasnosti od „komunizma“ (mada je ovaj kolabirao sam od sebe i više se ne može vratiti);
Vlada kaže Otimamo – Hrelja kaže …
Kad je čovjek u politici odlučan onda preporučam oprez jer tu odlučnost prije svega treba procjenjivati po tome od koga ta odlučnost ili «odlučnost» stiže pa tek onda mjeriti težinu iste. Poznato je da je Račan bio poznat po odlučnom možda, Tuđman bogme po odlučnoj odlučnosti,….. i da ih ne nabrajam sada sve redom no kada prvi penzić Silvano Hrelja kaže nešto odlučno onda je to doista (već viđena) odlučnost da se opet nešto protrguje, ali isključivo poradi osobne koristi.
Razvojačeni branitelj ubio suprugu, pa djecu na spavanju, pa potom sebe; U Bjelovaru se ubio branitelj; Branitelj se ubio zapalivši se; branitelj se ubio nakon odbijenice za mirovinu; ubio se još jedan hrvatski branitelj, branitelj se raznio bombom; branitelj se ubio motornom pilom.... Samo su neki od mnogobrojnih naslova koji su od završetka Domovinskog rata zatrpali naše medije. Nakon svih tih silnih samoubojstava, čovjek ne može a da se ne zapita: Tko su bili branitelji nekada, a tko su sad?!
1991-1995. pripisuje se trajanju Domovinskoga rata. Tada sam bila djete i unaprijed se ispričavam na lajičkom komentiranju, ali želim reći kako stvari vidim danas. Vjerujem da su branitelji 1991 g. stali u obranu Hrvatske zbog svojih ideala. Mnogo je mladih ljudi na bojištima ostavilo živote, mnogima se ni danas neznaju grobnice, mnogi se još uvijek smatraju nestalima. Ma ne samlo mladi, ljudi različitih dobnih skupina odlaze u rat vjerujući u san slobodne države Hrvatske.Nažalost, mnogi se iz tog "sna" nikad nisu probudili.
Da licemjerju nema kraja i da se za osobnu korist može prodati sve i svatko potvrdio je ovih dana još jednom predsjednik HSU-a Silvano Hrelja koji zajedno sa predsjednikom koordinacije umirovljeničkih udruga složno kažu kako je njima eto «neprihvatljivo» najavljeno moguće već ovojesensko zadiranje u mirovine
Dvojac posebno ističe
«"U svim dosadašnjim krizama, od Domovinskog rata do danas, umirovljenici su imali puno razumijevanja za probleme u društvu, davali su i daju svoj doprinos, ali sada kada su na rubu siromaštva više nisu u mogućnosti snositi dodatna opterećenja"
Ovaj se dnevnik neće baviti likom i djelom Ive Sanadera kojem je jedan od za Hrvatsku najkorisnijih poteza bio taj što je dao ostavku na premijersku i funkciju predsjednika HDZ-a i objavio da se povlači iz javnog političkog života. Dosljedan u vlastitoj nedosljednosti, i ovaj puta je odmah postupio drugačije zatraživši aktiviranje ali i istovremeno stavljanje svog saborskog mandata u mirovanje, valjda ga čuvajući za neka njemu bolja vremena.
Međutim, za Hrvatsku daleko važnija dimenzija njegove ostavke je obrazloženje tog poteza u koje je ionako, osim dijela njegovih najvjernijih poklonika, malo tko povjerovao. Podsjetimo se, osim otrcane fraze o zamoru nakon odrađene jedne dionice puta i potrebe da za političko djelovanje otvori prostor drugima, rekao je da ostavku daje razočaran zbog pristajanja Evrope na slovensku ucjenu oko graničnog spora i nadajući se kako će njegova ostavka izazvati šok međunarodnih čimbenika, ali i građana Hrvatske koje je usput poučio da moraju shvatiti da su u Hrvatskoj nužne korjenite promjene i bolni rezovi ukoliko želimo izaći iz krize u kojoj se nalazimo.
Poradi ozbiljne ugroze nacionalnih, socijalnih i moralnih vrijednosti i općih interesa svih građana RH, ponukan sam napisati ovaj dnevnik, na koji su me potjerali i neki visokoumni sudionici rasprava na pollitici.com, koji ili ne žele ili ne znaju izvaditi glavu iz pjeska, dok se oko nas sve urušava i prijeti da nas povuče u glib živog blata i žive nas sahrani.
Javna predstava stranačkih vođa i njihovih epigona, političko zaglupljivanje vlastita naroda, oholost i drskost, svođenje političkih programa na istovrsne parole, o „funkcioniranju pravne države“, o brizi za socijalno blagostanje, usiljena narodna veselja i predstave, vratila su narod u vremena kolektivne, s vrha dirigirane politike, kojom su opijane „neuke“ mase.
Negdašnje omraženo stranačko jednoumlje, postalo je jednoumlje političkih vođa, uz puki privid demokratskog odlučivanja, pri čemu su politički vođe ljudi iza kojih ne stoji niti jedan značajan politički uspjeh ili intelektualni.
Vođe koje narod ne prepoznaje po političkoj pameti, hrabrosti, moralu ili žrtvi.
Gledala sam upravo "Otvoreno" na nekih par minuta, ali dovoljno da izustim samo jednu riječ: "napokon"!
Napokon nekoga čujem na javnoj televiziji da ulazi u probleme cjelokupne srži hrvatskog propadanja, a da pritom nije cenzuriran. Ma ni ta cenzura nije u ovom slučaju toliko bitna kao sama činjenica da su se neki gosti dotakli bitne teme: Zapošljavanje mladih ljudi u javnim sektorima i probitak mlade snage po pitanju rješavanja bitnih pitanja i problema koji nas prate.
U par rečenica, gosti su iznjeli kratke i jasne zaključke, oko kojih se nerijetko okoliša, a to su:
1. Problem napredovanja mladih kadrova
2. Problem ne mogućnosti zapošljavanja mladih ljudi u javnim službama
3. Politiziranje svega u RH
Krenut ću od treće stavke kao nekog vrhovnog problema a to je politiziranje. Naime, u Hrvatskoj se više ni jedan segmenat života nemože odovjiti od politike. Svaki naš korak, hobby, posao, obrazovni sustav, ili pak osobni razvoj polazi od politike i uvijek završava sa politikom.
Legitimnost osigurava da većina ljudi odobrava i slijedi izabranu vlast i podržava uvjerenje većine članova političke zajednice da je ta vlast valjana i opravdana jer su državne funkcije dodijeljene u skladu sa izbornim rezultatima.
Iz čisto principijelnih razloga, same definicije i svrhe politike, demokracije, značenja riječi legitimnost itd., trebalo bi raspisati nove izbore. Premijer je bio prvak svih lista i prema tome, trebao bi biti premijer. Samo njega su birači izabrali za premijera. To bi bio nekakav pomalo labavi argument za održavanje legitimnosti. Može ga se opravdano iskoristiti i ne mora. Stavimo na stranu sada i SDP koji je namjeravao odustati od Jurčića nakon izbora jer tu postoji i neka analogija. Pustimo sad to minornu raspravu jer želio bih skrenuti pozornost na moguće buduće opcije. Usredotočimo se na interes države jer ovo okretanje teme na sukob SDP-a i HDZ-a je već postalo iritantno.
Ostavka?
Nakon svog dnevnika o predsjednickim izborima, jos prije toga, imao sam u pripremi dnevnik o ostavci, odnosno zasto u nekim razvijenim zemljama politicki duznosnici daju ostavke a u nasoj maloj demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj ne daju.
Ostavka?
Sto to zapravo znaci, vi kao gradjani, radnici, vi kada ne zadovoljite na svom poslu, dobivate otkaz. Kada zelite promjeniti svoj posao, ili se ne slazete sa necime u tvrtci u kojoj trenutno radite, vi dajete otkaz.
S druge strane, ostavku bi dali da ste predsjednik sportskog drustva, da ste tajnik udruge,ili da ste premijer vlade. Ostavka je znacajnija u toliko sto kada dajete otkaz, vi automatski ostajete bez posla, ostavka vas ne ostavlja bez posla (naprotiv, neki ministri zavrsavaju u saboru), vi samo prestajete obnasati duznost koja vam je dana na povjerenje.
Prvo cu krenuti s primjerima oko nas, sa drzavama u kojima su druznosnici davali ostavke, kako bi mogli na njihovim primjerima, mozda vidjeti zasto bi nasi ministri i premijer trebali ili mozda nebi trebali dati ostavku.
Velika Britanija
Lokalni izbori su iza nas, g. Bandic je ostao gradonacelnik Zagreba, g. Kerum postao je gradonacelnikom Splita i koalira za HDZ-om, s druge strane HDZ je izgubio Dubrovnik. Sve u svemu, politickim analiticarima, ovi izbori su mogli pokazati svjest gradjana RH i mogucnost prolongiranja predsjednickih izbora.
Ja se necu tako daleko osvrtati, jer nakon parlamentarnih izbora u kojima je HSS i HSLS koalirao sa HDZ-om,prestao sam prolongirati bilo sto :). Kod nas je doslovno sve moguce.
Neovisni, ali ne i neutralni