pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Političari novi multilateralni ugovor Europske unije, koji će biti dodan setu od već postojećih 6 ugovora (više u: Ugovor a la carte) koji su pravni temelj za nadnacionalno generiranje gomile propisa, komentiraju u Europi potpuno različito. Tako je recimo slovenski državni tajnik integracionistički zavapio "Nikad više ne smijemo podbaciti", a pridružio mu se i francuski parlamentarac koji vjeruje da će "Ugovor izvesti Europu iz rutine". S druge strane, Britanci su istaknuli "Duboko nečastan proces", a Nizozemci, koji su prethodni ugovor odbili na referendumu, pozvali su ponovno "Potreban je novi referendum". Lobist Roland Rudd kontrirao je i njima i britancima izjavom da je "Pričanje o superdržavi hiperbolična glupost".

Jedno od obilježja demokracije - otvorena rasprava - i zanimljivost međudržavne debate zaobišli su Hrvatsku koja je, makar na putu za EU, trenutno zaokupirana učenjem osnova demokracije kroz borbu za vlast i čavrljanjem o ZERPu (makar većina sudionika rasprave ne zna ni što ZERP jest). Hrvatski političari nisu sadržajno komentirali novi ugovor uopće, a kamoli raznoliko, no to nije iznenađenje jer Hrvatska slabo ili pogrešno i neinformirano raspravlja o EU čija bi htjela biti članica.

Ta EU dobila je novi temeljni Ugovor iz Lisabona koji mijenja na referendumima propali Ustav za Europu. Jesu li propali i novi ugovor dovoljno različiti da ne propadne i novi?

Mnogi od nas su navikli slušati i odgovarati na nebrojeno puta postavljeno pitanje "Treba li Hrvatskoj Europska Unija?", no rijetko kada bi nas netko pitao "Treba li toj istoj Europskoj Uniji Hrvatska?" i isto tako rijetko kad bi čuli odgovor na to pitanje. – Načelno govoreći ja spadam u onu veliku brojku Hrvata i ostalih građana Hrvatske koji ne podupiru ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, no ne ograničavam se na apsolutni neulazak Hrvatske. Naime, smatram da je ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, ukoliko se do tada ne raspadne, dopustiv, ili bolje rečeno neminovan u onom trenutku kada se sve stvari unutar naše države srede, jer ulazak u jednu takvu tvorevinu s ovakvim nesređenim stanjem bi bilo porazan i ne bi omogućio ništa konkretno; bolje stanje kojemu težimo i za koje smatramo da ćemo dostići samim ulaskom u EU. – Možda bi bilo najbolje da na samom početku iskoristim svima dobro znanu poslovicu, a koja glasi: "Ne gradi se dobra kuća na lošim i klimavim temeljima!" što bi se moglo iskoristiti u slučaju Hrvatska ( kao veoma loš temelj ) – Europska Unija ( kao zajednica od koje bi željeli napraviti "veliku i čvrstu kuću". )