Bloger, koji za sebe kaže Ja sam glup, na jednom malom lokalnom blog servisu grada iz kojeg je potekao Pukanić, je s jednim citatom i linkom na jedan članak odlično pokazao koji je osnovni problem u odnosu nekih javnih osoba prema organiziranom kriminalu. Takav odnos nije izuzetak već je to skoro društveno prihvatljivo pravilo. Javne osobe su usko povezane s osobama koje se sumnjiče ili su osuđene zbog kriminalnih djelatnosti i na taj način im daju kredibilitet i na kraju se stvara nakaradna situacija u društvu pa kriminalci postaju društveno prihvatljiviji od poštenih ljudi koji pošteno rade svoj posao.
„Avet kruži prostorima polovine Europe- avetinja tranzicije!“
Ovaj drugi dio o privatizacijskoj mitologiji namjerno sam započeo parafraziranjem početne rečenice iz Marxovog Komunističkog Manifesta. Daljnji tekst ovog ogleda će pokazati zašto.
A: NAMJERNO IZAZVANE ZBRKE
Generalno gledajući u današnjoj hrvatskoj javnosti postoje prisutne teorijsko-praktične manipulacije koje se vrte kao opravdavanja onog što se do sada u pretvorbi i privatizaciji postiglo. Pritom manipulacije oko značenja pojma tranzicije igraju vrlo važnu ulogu. Pa za sam početak pogledajmo kako se taj pojam definira s različitih strane „bojišnice“:
