pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Pod pojmom politike podrazumijeva se puno toga. Politika je zakonodavstvo i predlaganje zakona. Politika je i administracija i servisiranje građana. Politika je diskusija i sporazumjevanje. Ali, prije svega i na najvišem nivou, politika je pitanje temeljne vizije razvoja društva, na koju se oslanjaju svi ostali oblici političkog djelovanja. Zato je za svaku političku opciju neophodno da jasno izrazi viziju na kojoj temelji i opravdava svoje postojanje, i na kojoj gradi sve ostale niže oblike svog političkog djelovanja.

U praktičnom političkom djelovanju može doći, i redovito dolazi do većih ili manjih odstupanja od tih temeljnih načela. To je zato jer je dnevna politika uvijek bazirana na kompromisima koji moraju zadovoljiti brojne često suprotstavljene interese.

Vrijeme je u zemljici Hrvatskoj izgleda stalo, tako da na pitanje koliko je sati nema točnog odgovora ili točnije ima onoliko odgovora koliko ljudi pitate,problem je što će svatko reći svoju istinu, dakle 4 milijuna i nešto stvarnosti. Privid demokracije ili nešto posve drugo? Ima vremena saznat ćemo već. Zadnja dva mjeseca bila su prilično burna i prepuna važnih, a ako citiramo državne dužnosnike, u daljnjem tekstu vladare, i povijesnih događaja, blago nama koji živimo u vremenu prepunom povjesnih zbivanja, imat ćemo što pričati unucima, da li hoćemo, ili ćemo šutjeti crveneći od srama, ako nam srama preostane?!?

Član europskog parlamenta, doajen i vodja anti-EU grupe u Parlamentu, Danac Jens-Peter Bonde ovih je dana objavio kompiliranu, “reader-friendly” verziju Lisabonskog Ugovora (može se downloadati na ovome linku kao pdf, na engleskom jeziku).

To je najnovija od ukupno četrdesetak knjiga u bogatom opusu ovog energičnog čovjeka koji je postao članom Europskog parlamenta još davne 1979 godine, a napušta ga zbog umirovljenja ovih dana, točnije 9 svibnja, tj. upravo na Dan Europe. Sve njegove knjige tiču se EU, a izmedju njih treba istaknuti ranije “reader-friendly” verzije Ugovora iz Nice te neuspjelog EU Ustava.

I. „IL NOME DELLA ROSA!“!

Mada situaciju otoka Koločepa poznajem dobro, i već duže vremena i ovdje na Pollitika.com-u pratim događanja vezana za ovaj trenutno najveći hrvatski privatizacijski skandal (mada samo jedan u nizu sličnih), ovdje sam se poduhvatio pomalo teškog posla da malo dublje prokopam po daljoj i bližoj prošlosti, i njenim tragovima na Internetu, da bih pokušao dočarati razloge, radi kojih ovaj skandal se baš ovdje i na ovakav način događa.

Za nešto više od mjesec dana, od 26. do 30. svibnja, pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), sudom čiji Statut čini sastavni dio Povelje UN-a i koji je osnovan da bi omogućio mirno rješavanje sporova (između država), raspravljat će o nadležnosti nad tužbom koju je Hrvatska podigla protiv Savezne Republike Jugoslavije čija slijednica je bila Srbija i Crna Gora koju je pak naslijedila Srbija. U tužbi Hrvatska tvrdi da je SRJ prekršila obvezu na koju se Hrvatskoj i drugim potpisnicama obvezala preuzevši Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju kaznenog djela genocida. U međunarodnom pravu, država može biti tužena za delikt samo ako je prekršila obvezu koju je samovoljno preuzela. SFRJ bila je potpisnica konvencije o genocidu (zbog, između ostalog, zabilježenog genocida NDH na tlu tadašnje Jugoslavije), a sve njene sljednice su nakon stjecanja međunarodnog subjektiviteta položile kod depozitara potvrde da se i dalje smatraju članicama konvencije. Slična tužba, podnesena od strane BiH prošla je fazu odlučivanja o nadležnosti (prigovor Srbije je odbačen), ali je na meritumu djelomično podbacila. Hrvatska ima materijalno daleko slabiji slučaj jer će iznimno teško (ako uopće) dokazati da se dogodilo kazneno djelo genocida (za koje je potrebno dokazati posebnu vrstu namjere da se uništi određena grupa). Saslušanje o nadležnosti dati će uvid u smjer u kojem predmet ide i moguće pružiti javnosti uvid u jedan od mega procesa koji se uglavnom odvija bez da ga mediji prate pa tako javnost ne zna tko zastupa Hrvatsku, kako je točno formulirana tužba (memorial), koji su argumenti suprotne strane (counter-memorial) i postoje li realni izgledi da tužba uspije.

Izvorno, danas već čuveni Pelješki most ideja je nedavno preminuloga bivšeg dubrovačko-neretvanskog župana Ivana Šprlje. Metkovski građevinar i 'prvi crveni župan' iznjedrio je ideju gradnje danas kontroverznoga mosta u okolnostima sasvim različitim od današnjih. U to vrijeme Dalmatina nije bila ni na obzoru, a prolaz kroz Neum ipak je značio konkretniji problem u putovanju prema Dubrovniku, osobito u kontekstu željenoga oživljavanja turističkoga prometa. Spojivši politiku i profesiju Šprlje je 'trasirao' Pelješki most kao tad spasonosno rješenje prometne povezanosti Dubrovnika. Na njegovim izbornim plakatima bila je karta s ucrtanim mostom i parolom 'Župan koji povezuje'. Držalo je to vodu, bez obzira na usputne opaske da je u tu ideju dobro upakiran i njegov poslovni interes.

Dnevnik @DanteDaveo Politika!? A mladi i konstatacija u tekstu:
Savjet mladih, nije mogao izboriti najbanalnije stvari... ali možemo dobiti vlakić za malu djecu da se voze po gradu za badnjak
izazvao me na komentar, moj tamošnji komentar sam proširio na ovo što slijedi.

Potaknut sam sjetiti se kako je četiri desetljeća prošlo od studentskih demonstracija 1968g. Mlađe ukratko posjećam na to vrijeme uzburkane političke (i moje) mladosti u studenata. Može se i mlad biti političkim bićem i sudjelovati u povijesnim događajima.

Ta je godina uzburkala mnoge, imam dojam da je najviše posljedica bilo u Francuskoj, De Gaulle raspisuje nove izbore, kandidira se Francois Mitterrand.

Ovaj dnevnik ponukan je nekim komentarima na Pollitici, kao i uvriježenom zabludom o tome tko je stvorio Hrvatsku. Ne mogu vjerovati da tako nešto već nije napisano, pa radije vjerujem da već je, no valjda davno jer u zadnjih pola godine (koliko pratim Pollitiku), nisam vidio tekst na sličnu temu. Isprika unaprijed ako mi je promaklo.

Od kad se Hrvatska osamostalila (primijetite, ne pišem "nastala"!), trenutrni vladajući se busaju u prsa kako su "oni stvorili Hrvatsku". Sličnu floskulu možete čuti i od lijepog broja njihovih glasača: "Glasam (glasujem?) za HDZ jer su oni stvorili Hrvatsku".

Nakon 15ak godina vladanja tom istom Hrvatskom, njeno "stvaranje" se još uvijek prezentira kao najveće dostignuće te stranke. Nije li to pomalo žalosno?

Da rasčistimo: Hrvatsku NIJE stvorio HDZ, niti bilo koja druga stranka! Hrvatsku su stvorili naši roditelji, djedovi, bake i ostali preci; Hrvatsku su stvorili i mnogi članovi ovog društva koji su danas u "zrelijim" godinama (tj. radili su za nju prije otcjepljenja). To stvoreno, HDZ je izvadio iz Jugoslavije uz jaku podršku i, u ratu, angažman hrvatskog naroda (uglavnom neovisno o političkom opredjeljenju).

Neke tipicne fraze, neke tipicne predrasude i neka tipicna vjerovanja isticu se u Zvininom razmisljanju u kojem reagira na kriticki post o u povodu Bushova dolaska u Zagreb. Reagiram iskljucivo na njih, na tu neupitnu tipicnost, koja je inace dosta rasirena, i kod Zvone je izgleda izraz opceg prosjecnog razmisljanja.

Evo ga ... samo što nije ... brojimo sitno ... a dok završim i objavim post, već će biti tu - stiže nam „svjetski neprijatelj broj 1“ i kolega bloger bet mu je odlučio prirediti „srdačnu dobrodošlicu“ :-) prebrojavši mu (skoro) sve grijehe. Ili preciznije rečeno, prenijevši „grijehe“ koje je identificirao jedan (od strane beta neidentificirani) „eminentni evropski socijaldemokrat“. I to njih ravno DESET !!!

„Samo deset ? Pih, toliko ih ja šiknem iz šuba, bez razmišljanja“ – reći će prosječni hrvatski internaut !

Alas, malac (kojeg ćemo nadalje adresirati kao Esdo – guess why ;-) tih deset baš i nije pogodio ! Stoga slijedi revizija Zvone Radikalnog a biti ću i toliko slobodan da uz svaki „grijeh“ dodam i svoj „koeficijent“ (0.0 – skroz promašeno, 1.0 – riječ da bih rekao/dodao). Pa ajmo redom:

Predsjednik USA George W. Bush dolazi u posjet Hrvatskoj sutra, 4. travnja 2008. Izuzimajući kratki boravak prethodnog američkog predsjednika Billa Clintona u zračnoj luci Pleso na proputovanju iz Bosne 1996. godine, ovo će biti prvi puta da samostalna Hrvatska ugošćuje tako visokog gosta iz Amerike.

Službena Hrvatska čini sve da dočeka Busha na što dostojniji način i da prikaže Hrvatsku u što boljem svijetlu – uz pompu, ceremonije i luksuz, ne osvrćući se nimalo na prilično dubiozan politički profil najmoćnijeg čovjeka na Svijetu. To je i logično, jer je u interesu Hrvatske, kao i bilo koje zemlje slične težine, biti u dobrim odnosima sa USA, bez obzira tko trenutno stoji na čelu te velike zemlje. Osim toga, Bush se je osobno založio za ubrzano približavanje Hrvatske NATO savezu i to mu ovdje u Hrvatskoj neće biti zaboravljeno.

Poštovani članovi pollitike.com evo vas "obavještavam" da je još prije gotovo tjedan dana jedan pomahnitali ubojica – psihopat na krajnje okrutan način ubio četvero ljudi, jednog ranio i jednu osobu oteo . Na opasnost od tog ubojice su već neki upozoravali duže vrijeme, no kako je on po dosadašnjem ponašanju institucija pravne države osoba iznad zakona, ništa se nije dogodilo, a očito štujući takav običaj ili pravilo, i sada je kako stvari stoje policiji naređeno da ga ne smiju ozlijediti prilikom uhićenja…. Dakle i nakon što je okrutni ubojica pokazao pravo lice policija ne nalazi shodno ponašati se profesionalno kao i pri svakom traženju i hvatanju ubojica sličnih karakteristika…. jer oni tj. policija u njega (ako sam dobro razumio) ne smije pucati, no istovremeno je svima jasno da za njega to pravilo ne vrijedi…... i tko bi to trebao odgovarati ako (hipotetski) kojim slučajem od njegovih metaka, bombe, postavljene mine….. pogine ne daj bože još netko i od policajaca koji ga traže.

Kao i Mr. Jaks, i ja sam u svoj inbox (a ne u junk-mail gdje spada, morat ću se žaliti na NOD32) dobio mail neke od anti-NATO inicijativa. Ništa strašno samo po sebi, ionako uz sve moguće filtere ipak dobijam hrpe smećarskih mailova, jedan više-manje. Naravno, ovaj je bio čisti deja vu, jer sam te stvari već pročitao upravo ovdje na pollitici iz pera Mate Kapovića. Iako mail nije potpisan, Zoran Oštrić kaže da je to djelo dotičnog gospodina.

Uz uobičajenu argumentaciju, koja je ovdje, od strane više diskutanata, prilično razmontirana kao neutemeljena, ovaj mail donosi i neke nove momente. Neću kopirati cijeli tekst maila (imate ga u komentaru Mr. Jaksa na Bepovoj temi "Argumentiranje ulaska u NATO") i stvari koje smo već prežvakali, samo ću komentirati te nove elemente.

-baze: Amerikanci inzistiraju na tri lokacije za NATO-ove tj. svoje baze u Hrvatskoj. Jedna je Zemunik kraj Zadra, jer je Zadar u vrhu u Europi po broju vedrih dana sto je posebno povoljno za zracne snage.

Zanimljiva diskusija se nedavno razvila ovdje oko Hrvatskog pristupanja NATO savezu. Pollitika služi svojoj svrsi, razne građanske inicijative se predstavljaju zajedno sa svojim interesima, stvara se rasprava (ponekad argumentirana, ponekad ne) oko ulaska i ne ulaska Hrvatske u NATO, tko bi to trebao odlučiti (referendum da ili ne). Ja pozdravljam sve građanske inicijative kao zdrav produkt demokratskog duha, koje potom i osnažuju tu istu demokraciju. Iako se možda ne slažem sa ciljevima i namjerama, mislim da su sve te inicijative na kraju dana sa više dobrobiti za diskusiju nego troškova. Mnogo je argumenta i podatak izneseno potpuno krivo ili loše prezentirano. To je ono što ne pozdravljam - loše argumentirana rasprava, uglavnom u ekonomskom smislu, pogotovo oko financijskih troškova i benefita ulaska tj. neulaska u NATO savez.

Do sada sam relativno redovito pratio pollitiku, a sad sam se i registrirao. Ovo je moj prvi tekst pa molim ne budite prestrogi :) A tema ovog teksta je Slovenija...Reći ćete, ništa novog, no imam osjećaj da se situacija nekako u tom pogledu zaoštrava.

List "Međimurje" danas je objavilo članak o slovenskoj "okupaciji" lijeve obale Mure. Mnogi naši političari često su objavljivali: "Hrvatska je do Drave", na što smo mi stanovnici sjeverne Hrvatske negodovali znajući da je Hrvatska do Mure. Pa čak ni Mura nije (jedina) granica. Preko Drave se nalazi Međimurje, preko Drave se nalazi Prekodravlje, a preko Drave je i Baranja. No, hrvatski se teritorij nalazi i preko Mure.