Svima nam je već poznato samosažaljenje hrvatskih državljanja koji neprekidno ističu težinu trenutne situacije.
masovna je pojava,
slikar naslika sliku, a komentator naglasi mane slike, pa se da naslutiti kako bi ON (čak bolje) sliku naslikao, a malo ili čak posve zaboravi naglasiti vrijednosti slike,
sažetak,
komentator često svojim opažanjima naglasi manjkavosti sadržaja, a zaboravlja naglasiti i potvrditi vrijednost sadržaja (za raspravu, DA ili NE?)
naglasimo,
ipak bi komentari trebali izrijekom naglasiti vrijednosti sadržaja u ciljanu svrhu da se opaze-razumiju-upamte vrijednosti sadržaja,
opazio sam
svoju opaku grešku, ali je NE brišem, tipična je,
napisao sam,
KOMENTARI bi trebali naglasiti vrijednosti sadržaja,
naglašavam,
moja je opaka greška što sam krivo napisao da vrijednosti sadržaja opaža komentar (bez mozga) umjesto komentator (ima mozak)
ipak
ova opaka greška često se ponavlja,
čitamo,
tvornica je kriva za zagađivanje okoliša,
a je li tvornica
ili je vlasnik kriv za zagađivanje okoliša?
vlasnik je kriv, bez dvojbe, i mora se kazniti,
čitamo ,
traktori su krivi što se zaustavio promet,
a jesu li traktori
ili seljaci zaustavili cestovni promet?
Čitajući napise u pojedinim glasilima, ne mogu se odati dojmu, da mi i dalje živimo u Jugoslaviji, a da su neki Hrvati među nama zapravo Jugosloveni među nama, te za svaku odluku koju donesu, moraju tražiti odobrenje beogradske čaršije.
Frustracije koje su doživjeli padom socijalističkog carstva, isti pokušavaju ublažiti napadima na sve što je iole hrvatsko.
Tzv. Antifašisti, u duši su zapravo rigidni titoističko-staljinistički orjunaši, koji i na samu pomisao o samostalnoj hrvatskoj državi, dobiju živčani slom, te su na svaki naćin spremni braniti svoje rigidne ideje i stavove.
Sama najava osnutka Hrvatske pravoslavne crkve, izazvala je izljeve mržnje, teško shvatljive normalnu čovijeku. Napadi iz Srpske pravoslavne crkve još su i nekako dokučivi, kada znamo da je ista maznula posjede od Grkokatolika, ali nije pojmljiva izjava onog čifuta Goldsteina, koji kaže:
„Mi to nećemo dozvoliti.“
Postavlja se pitanje :“Tko to mi?“, kada se zna da nikada nije zastupao službene stavove židovske zajednice u Hrvatskoj, iako si je to pravo u više situacija prigrlio.
Jesmo li u govnima?
Narod željan krvi – to smo mi postali. Hranimo se aferama, skandalima, krađama, mitom i korupcijom. Ako nam protekne par dana bez takve droge izgubljeni smo, nastupa apstinencijska kriza. I nije za zamjeriti većini ljudi koji su postali ovisni o lošim stvarima. Sve je crno, ništa nije dobro, ništa ne može biti dobro i ništa neće. Nije nam vladajuća garnitura, a ni ona oporbena puno pomogla da razmišljamo pozitivno.
Začepi mi prkno! (Pomet Trpeza)
Priča je iz zemlje seljaka na brdovitom Balkanu,
gdje bez posla ostaje 500 radnika u jednom danu.
Država je mlada, stvorena u krvi i s puno ponosa,
al' poklopiše je lešinari, nemilo, s još više zanosa...
Lijepa naša domovino,
oj junačka zemljo mila,
stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
Tada će biti najveće i nerješivo pitanje
- kako nas tada spasiti od nas samih?
proročki je vidio Bušić današnje stanje.
Najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali,
te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima.
Tako je zborio Bruno, davno se oprostio sa snovima.
Istina - oglodalo nas do kosti, kožu nam odrali...
Mila, kano si nam slavna,
mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
mila, kuda si planina!
A afere sustižu jedna drugu, priči nema kraja,
diljem Hrvatske, kud' je ravna i kud' je planina.
Pretvorba i privatizacija, tajkunima srebrnina,
U nekoliko svojih članaka pisao sam o tome kako nam se sada kao put kao izlaz nudi koncepcija "demokracije s vođom", koju personificira osovina Bandić-Kerum-Glavaš. (Vidošević i Primorac uostalom nude sličan model, ima sličnih lokalnih "šerifa" još okolo po Hrvatskoj, Plinio Cuccurin je složeniji slučaj.) Ideja je izabrati dobrog "tatu" koji brine za narod, i prepustiti njemu da odlučuje, sve će biti dobro. (UBR, ako je to slučajno "dobra mama" ništa se bitno ne mijenja). To je sužavanje demokracije. Gutajući knedle, zaključio sam da u ovoj situaciji ipak treba dati podršku strankama i njihovim liderima: Kosor vs. Sanader, Josipović i Milanović vs. Bandić.
1500 traktora blokira ceste. Radnici Splitske željezare štrajkaju glađu peti dan. Radnici Jadranske pivovare blokirali su tvornicu... To samo par sslika, s vijesti na HTV u 10 sati.
Hitno treba djelovati, a opet, ništa nema preko noći. Tko od nas može zagristi govno i preuzeti odgovornost, umjesto da čekamo Tita ili Godota? (Prvi konačno stvarno i dođe, to je razlika! Samo, nikad ne bude onakav, kakav smo se nadali; ponekad dođe i donese nam uže da se sami objesimo, kao Vladimir i Estragon u Godotovoj drami.)
Treba djelovati odmah, a ipak imati stalno pred očima dugoročne cljeve i strategiju. Kao šahist, kojem kuca sat; mora braniti neku neposrednu prijetnju i igrati brzo, a ipak mora razmišljati o strategiji za završnicu. (Jedno od osnovnih načela u šahu: "Loša strategija je bolja nego nikakva.") Samo što je ovdje igra puno kompleksnija: više igrača, više figura, sve se kreću istovremeno i neki su potezi ispod stola, ne vidiš ih.
Tek kada svi svjetonazorski i ideološki komunistički politički preci nestanu, problemi korupcije moći će se početi rješavati. Za sada je rješavanje tih problema nemoguće jer se način funkcioniranja tih ljudi koji bi trebali mijenjati stvari na dobrobit društva kosi sa njihovim usvojenim i naučenim općim kodeskom življenja i rada, čiji je jedini cilj opstanak na vlasti jer ona znači moć, interes i korist.
"Dam ti - daš mi" mentalitet
U svom omiljenom kafiću često ispijam kavu koju najčešće platim 10 kuna. Ta kava inače košta 7 kuna, ali 3 kune ostavim konobaru kao tringelt. Na taj način konobara u biti podmićujem jer želim da mi drugi puta bespogovorno, revnije, češće i sa osmijehom promijeni pepeljaru i da mi nova pepeljara koju donese bude suha kako mi se cigareta ne bi ugasila kada ju otresem nakon povučenog dima. Konobara na taj način podmićujem jer želim i da mi odmah donese sve novine i da ga ne čekam duže od dvije minute kada kročim u "svoj" kafić.
......ja bih se samo nadovezao, maknite divljake iz saborskih klupa, vladinih ureda te ostalih tijela uprave.Potaknut ovim zadnjim tragicnim slucajem premlacivanja mladica, uzeo sam si nesto vremena i razmisljao o mogucim uzrocima ovakog ponasanja. Svatko od nas je bio pubertetlija, netko je gnjavio slabije, netko je bio meta maltertiranja, no u moje vrijeme (zadnja generacija pionira), sve se svodilo na cistu salu u skoli, od ljepljenja pernice na stol, sakrivanja torbe, pa tu i tamo kojeg samara, bilo je tucnjava, oko cura, nogomentnih klubova ili politickih uvjerenja, tucnjava koje nisu trajale 3 sata, nitko nije zavrsio u bolnici, i u najgorem slucaju smo doma skrivali masnice, da nebi jos od tate ili mame dobili po „guzici“.
Eto ga, jos dva dana su ostala do dostave bankovne garancije.
Posao Stoljeća če se po svoj vjerojatnosti pretvoriti u bruku hrvatske povijesti.
Velemajstor Radic i sateliti nisu uspjeli dostaviti bankovnu granaciju koja se sastoji od jednog A4 papira na kojemu stoji iznos tj visina garancije i SWIFT broj banke ili banaka koje stoje iza garancije.
Svim nastojanjima unatoc, naporima J.KO i DJUKELE, izgleda da perjanice novog hrvatskog kapitalizma nisu uspjeli zagrepsti sve svoje otvorene i skrivene rezerve, sva prežderavanja tudjim novcem na svoj račun.
Gorak okus ostavlja i presedan netransparentnog poslovanja jedne kompanije koja je u javnoj kotaciji ZG-burze. Prenemaganjem oko famozne bankovne garancije postavlja se pitanje kako se zapravo posluje u hrvatskoj.
Da li su to zakoni tržišta i institucija koje postoje ili su to već osobe u pozadini koje kroje ekonomsku i političku sudbinu na kojoj se treba temeljiti naše društvo.
Neovisni, ali ne i neutralni