Što mi zapravo hoćemo?
Nakon što mi se u kratko vrijeme u mojim elektroničkim poštanskim sandučićima najmanje pet puta pojavio ovaj dolje citirani tekst – odlučio sam ga staviti na Pollitika.com. Zanimljivo je da su svi pošiljatelji iz RH, a za neke pouzdano znam da su članovi HDZ-a ili njegovih satelita. Još je zanimljivije da sam 100 % uvjeren da su neki i članovi SDP-a te njihovih satelita!!??
Pokušava li to neka i nečija “gebelsovska” propaganda (ili nekoliko njih?) uvjeriti me kako zapravo živimo u dobroj i uređenoj zemlji? Poželjnoj za život, te kako baš ništa i nije potrebno mijenjati jer nam je eto - dobro? Najbolji u regiji?
Zanimljivost je to veća što su i neki moji dugogodišnji prijatelji i istomišljenici o puno toga dobili isti taj tekst.
Posebno me iniciraju za objavljivanje ovog neki posljednji dnevnici na ovoj našoj stranici, od Jakšinog do DuorPula, Malik pa do Feniks, te još nekoliko njih.
Ovaj narod je fascinantan, fascinantan u svom obožavanju svojih "vođa", graniči sa vjerom i religijom taj odnos, ali istovremeno je u jednom danu spreman promijeniti mišljenje i "vjeru".
Jesmo li stvarno?
Probal bum sa mojim zapažanjem počet, jel kak vidim to neke stalno zapošljava. Kakvi su razlozi za to, nek svako za sebe odluči.
U mladosti se nisam zanimal ko je koje nacionalnosti ili vjere, jel smo svi bili kauboji ili indijanci. Sve po potrebi, ili po filmu koji smo gledali. Nekad je svaki film imal svoje junake i borce protiv nepravde.
Gutali smo Karl Maya i Zane Greya, Zagorku, Vitez slavonske ravni i masu drugih knjiga.
Kak je mladost rasla, tak su se i interesi mjenjali. Postali su ljubavni filmovi interesantniji, a bogme i drugi spol.
Čudno, ni u to vrijeme se nije u nama ništa promjenilo. Kod Tucmana se nije pitalo s kim si plesal ili se družil. Čak nekima nismo znali ni ime, jel je svako imal svoj nadimak. Kak sam živel u centru grada i koncentracije moje posljeratne generacije je bila prilično jaka. Bilo je raznih prezimena i imena. Zorman, Kupferšmid, Geiser, Weis, Jovanović, Janeković, Veletalnić, Muharem, Imbro i tako dalje i dalje.
Niko nije govoril o nekakvom porjeklu ili nacionalnosti. Igrali smo se onak kak je uzrast omogučavala.
No dosta sentimentalnosti.
Pređimo na početak agresije na BiH.
Broj 300, vjerojatno najvise poznat po bitci kod termopila gdje je 300 spartanaca pobjedilo mnogo vise perzijanaca. No naravno to nije bas skroz povjesna istina vec filmska fikacija, no ona govori kako se ljudskim duhom, sposobnoscu i domisljatoscu moze pobjediti bilo kojeg neprijatelja.
No na nasu zalost broj 300 predstavlja psiholosku granicu koju je nezaposlenost u zemlji presla u sijecnju 2010.g. - 300 tisuca, da budemo tocni 309 tisuca. Svaki dan u sijecnju je prosjecno ostajalo bez posla preko 500 ljudi. Meni osobno ovaj podatak govori:
1. Dno se ne vidi
2. Vlada je u banani
3. Vlada je u banani
4. Vlada je u banani
.
.
299. Vlast je u banani
300. Da, vlast je u banani
O proporcijama koliko je vlast u banani normalnom je ljudskom mozgu tesko shvatiti. Onom *peep* kojem je vjetar u kosi na Malo Vitra kriza je bila samo dobar vic, sprdnja, a dok su se on i Suker medjusobno cerekali pred kamerama kad su ih novinari pitali i upozoravali na stanje koje nas definitivno ocekuje, izvoznici i proizvodnja je vec lagano pocela osjecati pad narudzbi, slabljenje likvidnosti, solventnosti, a par mjeseci nakon suocili su se i sa otkazima.
☼
☼
☼
☼
☼
☼
☼
☼
☼
VIŠETONSKA TEŽINA TMINE
(za novu Hrvatsku)
Nikada ne reci nikada,
Da nikada nećeš napisati političku pjesmu.
A evo, ova čudesna zemlja postaje čudna,
Kao da se sile udružile protiv nje,
Kao da je u buni ili revoltom trudna,
Kao da zrenja nema, a pohlepe ima,
Kao da Hrvat Hrvatu nije ni svat,ni brat,
Kao da sto godina traje krvavi pir,
Kao da slobodu ne zna cijeniti Hrvat.
Teci Savo, Dravo teci,
Cijelom svijetu glasno reci:
«Imali smo snage stvoriti,
Nemamo snage – očuvati,
Mi moramo nekoga dvoriti.»
Pritisli, nas dugovi kao vukovi,
Tmine ponora, bespuća, raspeća,
Prokletstva, nesloga, nesreća,
Od Čakovca do Dubrovnika,
Od Bregane do, istočno, Iloka.
Nema slobode u dubravi,
Ni blagostanja, ni ljubavi.
Bijela kuga nas komotne ništi,
Tuđinu vladati smo dali, tiho se vrišti.
Višetonska težina tmine plazi,
Na grudi krivokletnika silazi.
Zar uistinu odrasti nismo znali,
Zar uistinu sanje smo izdali?
I nadam se, vjerujem, nije pad,
samo posrnuće, nesklad.
Nazire se vrijeme pravde,
vrijeme katarze i - nade.
Vjerujem da znamo tko nam pelin toči
I pamtimo što bjesmo jučer,
Za sutra imamo otvorene oči.
Razmišljanje o vjeri i crkvi.
Dolazi božić pa mi je eto ova tema pala na pamet. Hrvatska je većinski katolička zemlja pa mi je prirodno osvrnuti se primarno na katolike.
Oko božića se svi trude biti dobri , svima mir i dobro, ljubav... Što je super
Međutim kada malo bolje razmislim sve je to vrlo licemjerno .
Večina vjernika ne podnosi one druge konfesije što je potpuno suprotno onome što im Isus poručuje.
Ne vole niti one druge nacionalnosti je su Bog, Isus, Djevica Marija baš zainteresirani za naš narod , baš smo im dragi i nas više vole od drugih. Mnoge su pjesme spjevane o tome. Jer ne možeš biti dobar pripadnik svoje nacionalnosti ako nisi i vjernik, jer Bog je uz Hrvate, a ako nisi vjernik onda nisi ni "dobar" Hrvat. To je jedna od većih gluposti.Malo plitko gledaju, ako je bog stvorio cijeli svijet(svemir) onda isto tako voli i sve druge na planeti. Ako ne postoji niti jedan drugi bog osim njihovog, a stvorio je sve to znači da voli i sve ljude drugih nacinalnosti ,vjeroispovjesti... Jer , još uvijek su na kugli zemaljskoj.
Opet slušam istu priču,
"intelektualci" odjednom od svud niču.
Svi znaju kako i kuda,
dok treba tipkarat, ima ih po svuda!
Svi imaju neke savjete,
dok upadaju drugima u usta,
internetske stranice nam prepune "heroja",
a ulica odviše pusta!
Žale se svi kako premala im plaća,
al nema ih za čut,
kad treba dignut stražnjice iz naslonjača!
Kad treba krenut korakom u boj,
odjednom zaboravljaju parole:
"Moja hrvatska i moj dom!"
Tada im svejedno postaje,
tko ih pljuje a tko gazi,
bitno je da se u njih nedira,
dok loši zakoni već su na snazi.
Nije bitno tada,
dal hrvatska je moja i tvoja,
ti hrvati veliki se zatvaraju,
a četri zida svoja.
I mrmljaju sebi u bradu,
kako imaju status loš,
jedva se živi od plaće do plaće,
i svi se trpaju u isti koš.
Koš kazališne publike,
što i sada je na snazi,
odigravaju svoje preformanse,
dok ih Bič Božji gazi!
čekaju na "povoljnije" vrijeme,
da se odluče,
hoće li otići na prosvjed,
ili ostati kod kuće.
i razlozi su dosta "jaki"
za njihove dileme,
valjda iskušavaju koliko dugo još,
mogu stiskati reme!
I dok oni čekaju
i dok se bezobzirno klate,
Latinska rijec 'discepantio' znaci - jedno znati, a nesto sasvim drugo javno tvrditi. Pojam diskrepancija je, premda malo ljudi o tome vodi racuna, sveprisutan u ljudskoj stvarnoti koju je, na zalost, nepodobno nazivati zbiljom.
U izvorni smisao pojma 'discrepantio' spada uglavnom sve ono sto je o Hrvatskoj sireno u svijetu otkako je relativizirana hrvatska drzavna nezavisnosti. Po neistinama koje su dominatori ili neprijatelji hrvatske nacije sirili o nama moguce je tocno procijeniti stupanj porobljenosti.
No, oni koji se boje istine i podmuklo usucuju svjedoke istine i pozvavatelje stvarnosti time ujedno dokazuju i svoje necovjestvo. A represija nad svjedocima istine, u evandjeoskom smislu, je jedan od oblika satanizma. Sotona je, prema Isusovim rijecima - lazov i ubojica.
Biti fin i dobar Hrvat, znači:
- dozvoliti da nemaš pravo na svoju vlastitiu državu
- dozvoliti da ti svatko pljuje po imenu i porijeklu
- dozvoliti da te svaki nazove ustašom, koljačem i zločincem
- dozvoliti da to kaže bez i jednog jedinog dokaza jer dokazi ne postoje niti su mogući
- dozvoliti da te oni koji su ti pobili tri generacije danas prozivaju što to više ne mogu
- dozvoliti da te ako si vjernik svrstaju u budale, mračni srednji vijek i neobrazovanu budalu
- dozvoliti da se pomiriš sa time da je abortus slobodna volja a ne ubojstvo
- dozvoliti gay brakove i njihovo pravo na usvajanje djece
- dozvoliti da te prekrste u «europejca» a svako spominjanje nacionalne pripadnosti i nacionalne povijesti da ti zabrane
- dozvoliti da ti djecu uče kako su svi Hrvati koji se to usude reći protivnici RH jer time koče srljanje RH u novo porobljavanje
- dozvoliti da ti zabrane reći istinu i činjenice koje dobro poznaješ jer si bio nazočan
- dozvoliti da ti pljuju po prijateljima i suborcima
- dozvoliti vrijeđanje, omalovažavanje i stvaranje slike o braniteljima kao glavnim negativnim likovima RH
Neovisni, ali ne i neutralni