pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nakon što je jutros među novinarima prostrujala informacija da je Digitel Multimedija stopirala još jedan skandalozni tekst s dokumentima kojima dokazuje Vladimir Šelebaj Sellier u trajnom sukobu interesa zbog angažmana s HTV-om na kojem je urednica Dijana Čuljak, dogodio se nagli preokret. Uprava Digitel Multimedije, kako bi spriječili da se situacija ponovi i time ugrozi 18 milijuna vrijedan projekt sapunice na HTV-u koji se upravo ovih dana krenuo promovirati, očigledno je procijenila da im nastavak trakavice Čuljak-Šelebaj može donijeti samo više štete nego koristi i nakon toga je uslijedio potez Šelebaja. Više o svemu vijesti Muž Dijane Čuljak napustio Digitel na business.hr.

Ovo niste vidjeli na HTV-u, ali jeste na Nova TV!

Pomozimo Hloverki! Smijenimo je! naslov je već druge kolumne koju je kolumnist Index.hr Tomislav Klauški posvetio urednici informativnog programa HTV-a Hloverki Novak-Srzić, u kojima vrlo detaljno analizira stanje na HTV-u i koje vrijedi pročitati. U prvoj Prljavi igraju prljavo: Kako se Hloverka i Pukanić osvećuju svojim neprijateljima osvrnuo se na napis Nacionala koji je navodno prozvao glavne Hloverkine kritičare:

Ovaj tekst je išao kao komentar na DEMOS-ov dnevnik, pa me je Oštrić nagovorio da ga podignem kao samostalan post.
Uz neznatne preinake teksta, evo poslušat ću Oštrića.

Jučer je naš plivač Nikša Roki(rijetka svijetla točka naše plivačke reprezenacije na ovim igrama) plivao u kvalifikacijama. Nije prošao u polufinale, ali je postavio novi državni rekord. Nastup sam gledao na Eurosportu. Istovremeno je na HTV2 išao prijenos teniskog meča Đoković(SRB)-Ginepri(SAD).
Zašto su jedan srpski i jedan američki tenisač imali prednost pred hrvatskim rekorderom na našoj javnoj televiziji?

Nije više novost da je kapetan Kristo Laptalo, naš Dubrovčanin, onaj fetivi Dubrovčanin završio iza rešetaka grčkog Zatvora u Ateni. Ulaziti u odluke suda više nema smisla. Sve je rečeno više puta i u ovom trenutku uz odgovornost grčkog pravosuđa možemo jedino još optužiti Ivicu Sanadera, Dubravku Šuicu, ministra vanjskih poslova te pravosuđa na licemjernom ponašanju tjekom suđenja i nakon suđenja. Dubravka Šuica napravila je toliki gaf pokazajući koliko je ograničena samom činjenicom kada je pljuvala odluku suda u Grčkoj, a da pritom nije rekla riječi na one koji nisu pomogli, a mogli su, a uzgred imaju i utjecaja. Može njoj Kristo biti i susjed i drag građanin, pošten, vjeran, uzoran i cijenjen kad ona ne prima novac od njega već od onih koji nisu dragi, nisu pošteni, nisu vjerni, nisu uzorni i nisu cijenjeni, a to je Država pod paskom Hrvatske demokratske zajednice.

Smiješno,čovjek ne zna od kuda da krene u tome cijelome cirkusu na Prisavlju.Bivši pripadnici "Crvene Armije",koji su se kunuli na sve tekovine NoB-a ,danas su turbonacionalisti u službi desničarske propagande.Ali ne samo to,pojedinci su čak bili na specijalizaciji kod Dr. Josepha Goebbelsa.Pa tako sa jedne javne "narodne" televizije više nije uopće čudno razotkrivati homoseksualce,prokazivati pojedine srbe,nazivati nekoga muslimančinom i da ne nabrajam.

Čudi me takav način s obzirom na "svijetonazor" u kojemu su pojedinci odgajani,Ah zaboravih na kolektivno "prosvijetljenje" 1990 godine.Hloverku ne trebam niti komentirati jer članak iz novina na naslovnici ovoga portala govori sam za sebe.

Medijski guru Hlo ,koja je imala svoje nekontrolirane javne ispade ,poput prijetnji prstom Jeleni Brajši uz savjet:"Jelena, pamet u glavu!".Ili ono več legendarno:"Čestitke svima koji TO slave." Upućeno za Dan pobjede 9. svibnja.

Zoran Šprajc uzviknuo je „Car je gol!“ i zaradio suspenziju. Sve je počelo kada je Šprajc u Dnevniku HRT-a objavio vijest kako se opet tamo negdje daleko od očiju javnosti potpisao sporazum s Amerikancima o odricanju hrvatske suverenosti kad se radi o američkoj vojsci na tlu RH. Hloverki se objava te vijesti nije svidjela i tražila je od Šprajca da ne uznemiruje narod i da u slijedećem Dnevniku budu uvrštena dva priloga o istoj vijesti ali intonirana drukčije.

Šprajc se iznervirao i uzviknuo da je car gol, rekavši da se izgleda više ni jedna vijest ne može objaviti, a da se prije toga ne konzultira HDZ. Hloverka se naša uvrijeđena takvom izjavom i uzvratila je Šprajcu na način koji ona jedino zna, suspenzijom na tjedan dana. Tragično u cijeloj priči je to što se način rada HRT-a vratio u mračne devedesete kada je Hloverka svako malo trčala na Pantovčak po mišljenje i zbog toga postala najomiljeniji Tuđmanov novinar.

Danas se više ne trči na Pantovčak jer ipak postoje i moderna sredstva komunikacije, ali princip je ostao isti. Svaka vijest koja ne ide u prilog HDZ-u pažljivo se filtrira i pakira u lako probavljivi celofan, ili se jednostavno prešuti. Svatko tko se pak ogriješi o pravilo konzultacije može računati minimalno sa suspenzijom.

Bilo je pitanje dana kada će prevareni ortak Edvin Softić gurnuti tajne ugovore u medije - ionako im ih je nudio mjesecima, nadajući se naplati duga. Dijana Čuljak u tajnosti radi za Novu TV vršitilo je s naslovnice prazničkog broja Jutarnjeg lista, dok je Dijana neuvjerljivo prijetila sudskim tužbama, jer je svima jasno da je ugovor autentičan.

Prema dokumentaciji koju posjeduje Jutarnji, urednica emisije “Otvoreno” suvlasnica je producentske kuće Core Media koja proizvodi emisije za konkurentsku televiziju. Dokaz tomu je “Ugovor o tajnom društvu” koji su Dijana Čuljak i njen suprug Vladimir Šelebaj-Sellier potpisali s jednim odvjetnikom u Zagrebu 17. rujna 2004. godine. Prema tom ugovoru Dijana Čuljak i njen suprug su “Tajni članovi” društva, odnosno, suvlasnici tvrtke Core Media d.o.o. za trgovinu i usluge, na adresi Gundulićeva 55 u Zagrebu.

Za one pale s Marsa :-), Car Šprajc je Zoran Šprajc, za deset kopalja najbolji voditelj dnevnika na HRTu i općenito jedna od rijetkih svijetlih točaka u HRT-ovoj produkciji političkog programa. Ali, titulu Cara nije zaradio samo svojim nenadmašnim komentarima u Dnevniku u kojima je često na prikriveni (a ponekad i neprikriveni) način znao bocnuti naše političare koji, gledajući njihov tretman na HRTu, valjda spadaju u neku zaštićenu vrstu koju treba „paziti“ i „maziti“ da se ne bi slučajno ufendili kad im se na nacionalnoj dalekovidnici podastru svi njihovi gafovi, gluposti i nekonzistentnosti!

Titulu Cara je zaradio ponajprije svojim blogom, gdje je, neopterećen budnim uredničkim okom „žene za sve režine“ (guess who am I talking about ;-), malo „pustio ruku“! Eeee, što je to bilo gušt čitati :-). A kad je izašla knjiga sa zbirkom postova, nisam čekao ni sekunde (knjiga je završila kao poklon ćaći jer, što će mi knjiga kad sam sve postove pročitao, a ionako su dostupni na webu).

Ali, uskoro ću ipak morati po svoj primjerak :-(.

Reportaža Dijane Čuljak, novinarke kojoj je karijera procvala vođenjem i "uređivanjem" iz Tuđmanova kabineta uredivanih "Motrišta", u kojoj spominje"ekstremne snage Armije BiH" te "muslimanske ektremiste koji drže hrvatske civile" i koji sudjeluju u "planiranoj i smišljenoj akciji muslimansko-srpske politike" svjedoči ne samo o upregnutosti novinara u političku i ratnu propagandu devedesetih nego i da su neki novinari možda bili ili svjedoci ili supočinitelji ili prikrivatelji ratnih zločina.

Čuljak intervjuira žrtve ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz zgrade Vranica
Dijana Čuljak, jedna od najvećih zvijezda Tuđmanovizije, vjerojatno je barem svjedočila pripremama ili možda i samom ubojstvu ratnih zarobljenika u zgradi Vranica od pripadnika HVO za vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH. Neke bitne činjenične detalje vezane za počinjenje tog zločina sigurno zna. Radi se o ratnom zločinu kažnjivom po Ženevskoj konvenciji i običajnom ratnom pravu (Vranica, dokumentarac). Dehumanizacija žrtve prvi je korak u poticanju na počinjenje zločina, a mediji su često obavljali prljavi posao dehumanizacije neprijatelja. Odgovornost novinara za poticanje ili pomaganje ratnih zločina odavno je ispitana na sudu za Ruandu (BBC: Rwandans jailed for 'Hate Media'), no Tribunal za bivšu Jugoslaviju takve optužnice nije dizao, a lokalna pravosuđa uglavnom bježe od same pomisli da bi novinar mogao odgovarati za poticanje na ratni zločin zbog novinskih uradaka. Rijetka iznimka bila je najava posebnog srpskog tužiteljstva za ratne zločine da istražuje dva slučaja novinara koji su navodno koristili svoje izvještaje za širenje mržnje i poticanje ratnih zločina za vrijeme ratova u devedesetima (više). Da su devedesete bile godine kad su novinari radili i nečasne stvari nije sporno, a prilog Dijane Čuljak samo je jedan od bisera koji se kriju u arhivama i koje medijske kuće pokušavaju zataškati. Kako bi se održao apsurd hrvatske javne rasprave, Dijaninu reportažu je strogo komentirao Denis Latin, koji na jednoj YouTube snimci možda i sam sudjeluje u prikrivanju zločina pravdajući dim iznad Knina nakon Oluje paljenjem smeća (kojeg pale razdragani povratnici).

Imaju li društvo i novinari snage raspraviti ulogu novinara u prošlom ratu?

Ako pročitate interview Dražena Majića, zamjenika Hloverke Novak-Srzić i prvog čovjeka informativnog programa HTV-a za vrijeme njena bolovanja, u Jutarnjem listu vjerojatno ćete naći puno toga zanimljiva - Dražen Majić: Vjera me spasila iz pakla droge. Nama je bilo jako zanimljivo ovo:

Trend gledanosti Dnevnika

• Možete li istaknuti nekoliko tema u posljednjih pola godine kojima ste najviše ponosni, a koje je napravio novinarski tim HTV-a pod vašim vodstvom?

- Ponosan sam kako smo popratili izbore jer na naš rad nije bilo nijedne značajnije zamjerke. Ponosan sam i kako smo pratili kosovsku krizu, gdje su naši novinari Josip Šarić i Morana Kasapović pružili školsku lekciju o izvještavanju. Ponosan sam i kako pratimo suđenje u Haagu. Međutim, svjestan sam i mnoštva nedostataka, koje se svakodnevno trudimo ispravljati. Najveći uspjeh koji je napravio naš tim svakako je promjena trenda gledanosti našeg ‘Dnevnika’.