Ustanak osiromašenih i nezadovoljnih građana Misira (Egipta) kao i revolt u još nekoliko arapskih zemalja, svjetski mediji nazivaju revolucijama, drugi tranzicijama vlasti, treći, kada je riječ o Egiptu, sukobima pobunjenog naroda s pristalicama dugogodišnjeg vladara Egipta Hosnija Mubaraka. Neosporno je da se radi o krvavim konfrontacijama u jednoj od neuralgičnih točaka međunarodne zajednice, Bliskom istoku, s dalekosežnim političko-gospodarstvenim implikacijama.
Sklon sam ovoj zadnjoj kvalifikaciji jer dramatična zbivanja događaju se u najvećoj arapskoj zemlji – po površini ( više od milijun kvadratnih kilometara), po mnogoljudnosti (oko 80 milijuna stanovnika), zbivanja koja nakon petnaestak dana koji su potresli svijet, za nijansu jenjavaju i kristaliziraju se. Sam Kairo, sa nešto više od l7 milijuna stanovnika, oko četiri puta mnogoljudniji od Hrvatske, bio je poprište ogorčenih borbi u kojima nije bilo milosti ni za jedne u sukobljenim stranama, dok vojska, deseta po broju vojačenih u svijetu i časnika, još promatra političke sukobe, čekajući znake prevage, iako još u većini lojalna Mubaraku.
ZANEMARENI GEOPOLITIČKI I GEOSTRATEŠKI ASPEKTI
