S većinom stavova i mišljenja koje zastupa dr. Judith Reisman, a koje sam mogao do sada pročitati i čuti, a vezano za seksualnost odnosno spolnost, ne slažem se. Međutim, s jednim se potpuno slažem: gospođa znanstvenica, ugledna dama u poodmaklim godinama (rođ. u travnju 1935.) koja iza sebe ima određene rezultate znanstvenog rada, koja nije anonimna, koja je došla NA POZIV u Hrvatsku, dakle, nije se nametnula hrvatskoj javnosti, niti je u medijski i politički cirkus pala s Marsa, nije primljena kako to dolikuje kulturnoj sredini, ili onome, što s pravom ili s krivom zovemo, hrvatska uljudba. Ona, što je posebno zanimljivo, suočila se na predavanju na Fakultetu političkih znanosti, s mladim studentima, ali i njihovim, ispalo je, zaštitnikom i dušebrižnikom dr. Nenadom Zakošekom, koji se, u namjeri da smiri situaciju pokazao njoj nedorastao.
Svaki put kada gledajući TV izvještaje začujem eksploziju u Gazi ili u nekom naselju južnog Izraela grč gorčine obuzima me poput meduze koja svojim krakovima obuzima žrtvu. Možda to vama nije bitno, ali pišem vam kao sin preživjelog s tetoviranim brojem 121 729, Auschwitz – Birkenau. Stojim pred vama sa slikama sudnice Haaga, a starina Theodor Meron podsjetio me ovih dana na lice pokojnog oca, u glavi mi se prepliću raznolike slike i obuzima me mješavina straha, stida i nemoći. Što napisati i reći, a da to već ne znate??
Koga se prisjetiti: Davida Ben Guriona, Golde Meir, Jasera Arafata, Menahema Begina, Itzaka Rabina, Gamala Abdela Nasera, Anvara el Sadata, Hosnija Mubaraka, Muamera Gadafija, Theodora Herzla, rabija Schneersona - njih nema, problemi su ostali: nerazmrsivo klupko interesa, političkih strasti, jakih i blagih riječi, krikova i tišine, glasnih i tihih molitvi…
Red krajnje iritirajućeg svjedočenja naciste o ubijanju ukrajinskih Židova („Osjećao nisam ništa, mislio sam samo na to kako da što bolje ciljam i pogodim!“) red Bloka smrti 11, red sovjetskih ratnih zarobljenika, red likvidacija osoba s mentalnim hendikepima, a onda ono najveselije (ili najtužnije?) red promidžbenih poruka: SUPERBINGO!,Konzumova roba po povoljnim cijenama…
Čudno, ali u dilemi sam ima li uopće smisla prikazivati TV seriju Auschwitz čiju prvu epizodu smo imali prilike vidjeti u subotu, 21. srpnja, na HRT, prvi program, a drugu imamo priliku pogledati večeras, opet u subotu, 28. srpnja 2012.
DA MI JE ZNATI ZAŠTO BAŠ U SUBOTU?
Često se pitam kako je jedan gradić u Bosni i Hercegovini, prelijepa naziva, postao simbol najvećeg zla koje se dogodilo u poslijeratnoj Evropi?? Srebri se more, i mjesec na površini mora, a Srebrenica je ovih dana ovijena u olovnu tugu, u vrućinu, u iskopane rake u koje se polažu mrtva tijela identificiranih ostataka ljudi koji su hodali ovim svijetom, voljeli, govorili, smijali se i – zapomagali! Taj vapaj umirućih svijet, i nakon Auschwitza, nije čuo, skapali su u genocidnom ratnom zločinu, okruženi „plavim šljemovima“ UN, pokazujući kako je život u vrijeme raspada Titove Jugoslavije bio jeftin, tek jedan metak u potiljak! Prvo smo zakazali svi mi koji nismo znali ili htjeli zaustaviti genocidnu politiku klike slobodana Miloševića koji je u svoj paklene planove uključio ostrašćenu mladost Srbije, mladiće koji su također hodali ovim svijetom, voljeli, govorili, smijali se... učinio ubojicama koji su bacili ljagu na sav srpski narod.
Tko je zakazao?
Prije nego prijeđem na glavnu temu dnevnika – preporuka za čitanje mog omiljenog pisca Stefana Zweiga – vjerujem da je dobro dati nekoliko uvodnih napomena.
KRIZA HRVATSKE KNJIGE
Günter Grass:
Ono što se mora reći
Zašto šutim, predugo prešućujem,
ono što je očigledno i uvježbavano u pomno planiranim igrama,
na čijem kraju kao preživjeli mi smo
jedino fusnote.
To je sačuvano pravo da napadnu prvi,
koje bi moglo uništiti hvalisavcem podjarmljeni
i do organiziranog klicanja dovedeni
iranski narod,
jer se na području pod njegovom vlašću
o gradnji atomske bombe nagađalo.
Ali zašto samome sebi zabranjujem
imenovati onu drugu zemlju
u kojoj već godinama - iako potajno -
postoji i raste nuklearni potencijal,
doduše izvan kontrole, jer je svim
provjerama nedostupan?
Opće prešućivanje činjenica,
kojem se moja šutnja podredila,
osjećam kao tešku, opterećujuću laž
i kao prisilu, uz kaznu u slučaju nepoštovanja;
presuda "antisemitizam" sasvim je uobičajena.
I onda baš iz ove zemlje,
koju stalno sustiže njezin zločin, po svemu
neusporediv,
i svaki je put iznova pozivana na odgovornost,
još jednom, čisto poslovno, iako
u izjavi je hitroj to objašnjeno kao kompenzacija,
doprema se Izraelu još jedna podmornica
čija se posebnost sastoji u tome
da usmjerava sveuništavajuće bojeve glave
Kao građani Hrvatske rijetko osjećamo ponos kada je riječ o našim političarima – tako su, nažalost, ozloglašeni kroz proteklu 21 godinu
da je zamalo nemoguće naći osobnost koja bi se izdigla iz prosjeka ili pak odskočila iz stereotipa da su svi oni isti. Bez obzira na poneku kritičku primjedbu ipak dr. Ivo Josipović, gotovo točno nakon dvije godine od inauguracije, pokazuje znakove da prerasta od političara u državnika. Govoreći pred izraelskim Knessetom (parlamentom), ispričavši se zbog počinjenih zločina ustaša, u ime hrvatskog naroda, pokazao je još jednom da mu govore na temu holokausta i hrvatsko – izraelskih odnosa ne mora pisati nitko iz Ureda predsjednika - izgovorene riječi su tekle spontano, ali i promišljeno, odgovorno je pristupio osjetljivim temama i našao mjeru te iskazao pravničku osjetljivost za pravdu (što nije čest slučaj u pravnika koji se drže prije svega zakona) i što držim najvažnijim, pokazao da ima dušu mirotvorca.
OBOSTRANO PRIZNANJE DRŽAVA
Na ovaj dnevnik potaklo me pitanje koje je postavio Golgota ispod jednog drugog dnevnika - naime, ako njemu, obrazovanom i dosta bistrom, iskusnom... nije jasno, kako je s ostalima..?
„Puls Hrvatske“ je neka vrsta emisije HRT koja je trebala zamijeniti Latinicu, no i pored truda voditelja Branimira Bilića i gostiju, ova emisija nije se približila kvalitetom ni izdaleka Latinici. Forsira se neka dramaturgija emisije koja bi trebala zalijepiti gledatelje za ekran, no gledam je iz navike, a ne iz oduševljenja. Imam jednostavno dojam da je Branimira Bilića ovaj tip emisije nadrastao i da, vodeći ih zadnjih godina (Lice nacije) nema više tanani osjećaj za sugovornike i da ne moderira emisiju kako bi potakao kvalitetnu raspravu, već da bi je sjeckao i istakao - samog sebe! Istina, i sugovornici počesto nemaju što inovativnog i originalnog za reći, i tako odličan termin i emisija, cijenim, razočarava gledatelje. Slično je i s Otvorenim u četvrtak kada uvijek ista četvorka ( Dujmović, Mijić, Popović, Šola) komentira događaje, a opet, slično je i s emisijom Peti dan, kada svaki put ista četvorka (Čačinovič, Čaldarović, Horvat, Raspudić), uz poneki bljesak, manje-više zamara gledatelje.
Napomena: Ovaj dnevnik nije za one koji su loše volje, koji su zasićeni lošim vijestima!
Neki su čuli, neki nisu za Šandora Kepira, mađarskog povratnika devedesetih koji je osumnjičen da je sudjelovao u Novosadskoj raciji 1942 godine. Evo ukratko, njegove biografije:
Rođen je u veljači 1914. u Mađarskoj i kao policajac - žandar radio je u mađarskoj policiji od 1932. do 1944. Nije bio običan žandar već zapovjednik žandarmerije u Mađarskoj i okupiranoj Bačkoj u vrijeme IIWW. U rujnu 2006. Efraim Zuroff, jedan od dužnosnika centra Simon Wiesenthal u Jeruzalemu kopirao je presudu iz 1942. koja govori da su Képíró i četrnaest drugih pripadnika mađarske vojske odgovorni za Novosadsku raciju, koja je u povijest IIWW ušla kao jedan od najkrvavijih događaja po broju žrtava i brutalnosti koja ju je karakterizirala. Osuđen je na deset godina zatvora, ali je kasnije utvrđeno da je takva, neosnovana, presuda imala za cilj da se njome krivica vojnog vrha prebaci na niže postavljene. Stoga je 1944. od Hortijeve Mađarske oslobođen krivice, proglašen neosuđivanim i vraćen mu je čin.
BIJEG U ARGENTINU PUTEVIMA RATNIH ZLOČINACA"
Napomena: Danas se u svijetu i u Izraelu obilježava JOM HAŠOA ha gevura - dan je to kada se organiziraju komemoracije, polažu vijenci pod spomenike židovskim žrtvama, obilaze memorijalni centri u nekadašnjim koncentracijskim logorima, velika manifestacija održava se u Yad Vashemu, u Hrvatskoj obično na taj dan komemoracija se održava kod spomenika Mojsiju, na Mirogoju. U novije vrijeme Netom kruže poruke - ove godine cilj je da se na 40 milijuna e-mail adresa pošalju poruke sjećanja. Dirljiva je poruka generala Eisenhowera koji je naložio američkim vojnim fotografima da po ulasku u oslobođene logore snime stanje koje je zatekla američka armija. Rekao je dalekovidno: "Snimajte, pojavit će se kurvini sinovi koji će reći da se to nije dogodilo..!"
