Pretpostavimo da na hrvatsku političku praksu, bez obzira na uzroke, snažno djeluju pomješani vanjski i unutarnji uticaji koji razvijaju forsanje i defenzivu s jedne strane i izbacivanje matičnog djela iz igre s druge strane.
Pod forsanjem pretpostavimo sve ono što nadilazi opće kriterije, onu prekomjernost koja nadilazi i bar donekle logični presing i vežimo to prvenstveno uz hrvanje za vrh tablice.
Pod defanzivom prepostavimo ponašanje drugog redovnog ešalona, onog masovnijeg u strankama, državnoj upravi, biznisu i općenito u javnim poslovima.
Pod matičnim djelom pretpostavimo ostatak oko javnih poslova, onaj šareni najmasovniji dio koji, i kad se miješa sa prethodna dva ipak tamo ne pripada, koji objektivno nije u mogućnosti niti da se forsa niti da igra defenzivno.