Tema: Sastanak u vezi izbora i EU.. izgleda normalno u ovim okolnostima.
Ali opet sve ide poznatim putem. HDZ prodavaci magle povecavaju proizvodnju. Jedina produktivna djelatnost u stranci na vlasti.. PROIZVODNJA MAGLE. No izgleda kako se proizvodnja povecala, a rezultati bilance, dobit sve manja. Sve vise je to faza (bez povratka).. GUBITAK .. svega, i pameti i busole koja ih iz te mlijecne tvorevine moze izvuci.
Naime, EU Parlament se uz HNS-Pusic lobiranje primirio, pa ne ulazi vise u nase unutrasnje stvari, a to je termin Izbora. Josipoviceve izjave potvrduju isto, neovisno od Oporbenih izvora. Takve vijesti donose paniku na Kara Markov trg (Trg koji Stazic nikad ne bi tako nazvao).
Josipovic nije u zemlji. On zadnje vrijeme putuje stopama Premijerke, sa vremenskim pomakom, kako bi sanirao stetu koju je ona vrlo ucinkovito stvara u svojem vanjsko-politickom angazmanu. Uglavnom, dogovorio se predsjednik za sastanak sa oporbom po povratku, petak, subota.. tu negdje. Jaca je to ocito saznala i brze bolje zazvala tu istu oporbu za cetvrtak, na dogovor o istoj temi.
Prošlo je više od 10 godina otkako se vodi dijalog između hrvatskog umirovljeničkog korpusa i vlasti, u najširem smislu te riječi, na temu jesu li i koliko "opljačkani" umirovljenici kroz postupke politike putem države i njezinih organa, u što se uključuje i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, sve do pitanja koliki je, zapravo, dug umirovljenicima.
Na to pitanje za svo to vrijeme HZMO, kao kompetentan izvor, o tome se ne izjašnjava, ili se, u posljednje vrijeme, izjašnjavaju pojedinci koji samo zbunjuju javnost jer se njihove izjave kreću od tvrdnje da dug postoji i da ga treba vratiti, pa sve do toga da duga nema i da se umirovljenicima ništa ne duguje. To je zbunjujuće u toliko što to čini jedna te ista osoba, zavisno političkoj strukturi koja je na vlasti, pa se to i ne može smatrati kompetentnim izjavama, već samo govori o moralnom profilu i (ne)karakteru pojedinca.
Kako su se u promatranom razdoblju na vlasti smjenjivale tzv. lijeve i desne opcije i uvijek obećavale da će vratiti dug, u umirovljeničkom korpusu proširena je nevjerica u vlast, što sama vlast potvrđuje neispunjenjem danih obećanja.
Na netom održanim izvanrednim lokalnim izborima za gradsko vijeće grada Vukovara potvrdila se najcrnja slutnja poznavatelja lokalnih prilika, odnosno ukupnih odnosa koji vladaju u toj sredini teško stradalom tijekom Domovinskog rata. Podjele po svim osnovama, a posebno one sa naglaskom na nacionalne i ideološke su u Vukovaru toliko izražene da gotovo ne daju nikakvu nadu za nešto što bi se nazivalo skladnim suživotom dviju nacionalnih skupina.
Vjerovati da bi netko takvu „idilu“ mogao poljuljati ponudivši nešto novo i neopterećeno podjelama može ispasti kao naivan pokušaj, no ipak uz niz drugih detalja vezanih ne samo uz igrice izbornih sudionika, realno jest bio sa jedne strane pucanj u prazno, a sa druge i jedno iznimno dobro ili bolje kazati korisno iskustvo. Gledajući brojke odnosno rezultate koji sami po sebi govore više od svih elaboracija, iskrenih namjera, političkog promišljanja ne možemo a ne zaključiti kako cijeloj situaciji odnosno generiranju podjela najviše doprinose upravo oni koji se u javnosti gorljivo zalažu za eliminaciju istih koje su očito nešto što su gotovo svi lokalni politički čimbenici prihvatili kao nešto sasvim normalno, dakle i prihvatljivo.
Imati svog „Srbina“
Da se ne događaju ovi izvanredni lokalni izvori u Vukovaru vjerojatno većina građana Hrvatske ne bi pojma imala kako se „tamo u nekom“ gradu poradi lokalnih izbora ljudi opet dijele,… i u ovom slučaju na žalost opet po nacionalnoj osnovi…. ako je to uopće nešto novo.
Ako vam je „promaklo“, mada se radi o tek nekoliko rijetkih tekstova na temu izvanrednih izbora u Vukovaru onda se u koliko vas tema zanima ipak upoznajte sa ovim što je objavljeno u dnevnim novinama Večernji list ili pak sa ovim tekstom objavljenim na vukovarskom portalu panorama-vukovar.hr.
Da su nevaljali, to znamo!
Da su naši političari sumnjivog morala, inteligencije i naravno sposobnosti već svi odavno znamo. Da im ne treba vjerovati, da ih ne treba pretjerano slušati, a pogotovo ne očekivati nešto revolucionarno isto tako znamo. Da je oporba u 90% slučajeva isto sranje kao i vlast, samo upakirano u drugačije pakovanje također znamo. E, sad kada smo utvrdili sve što znamo, ajmo se ipak malo iznenaditi. I to ne bilo kime, već vrlo vjerojatno budućom vlašću predstavljenom od strane dva glasna pijetla : Zoran Milanović i Radimir Čačić. Kite se oni svojim perjem i vjerojatno im je lijepo, ali što to znači za nas, tako sitne obične ljude koji smo u odnosu na njih samo poslušne kokoške, umjesto da takve pijetlove sredimo kao kune? Ah, vrlo vjerojatno ništa novoga, ali pokušajmo analizirati.
Poštovane kolege pollitičari, dragi prijatelji, simpatizeri, ljudi dobre volje, u ime Stranke umirovljenika i BLOK-a „Umirovljenici zajedno“ svima vama želim uspješnu i radosnu nadolazeću 2011. godinu.
Nakon što smo prošle godine konačno uspjeli udružiti gotovo sve političke udruge i stranke umirovljeničke preferencije postignuvši koalicijski sporazum o zajedničkom nastupu na slijedećim parlamentarnim izborima započeli stvarajući tako sada već svima prepoznatljiv brand BLOK „Umirovljenici zajedno“. Mnogo truda i sredstava je u ovaj naš projekt uloženo stoga nas sve provedene ankete ne bez razloga svrstavaju na čvrsto treće mjesto političkih opcija u Republici Hrvatskoj sa konstantnim rastom naše popularnosti.
I ne samo da navodno plaćamo 5 milja kunića za prijelaz u SU nego smo eto postali čak i lažna stranka, plaćenici čak!!…. kako je to vrlo inteligentno danas na tiskovnoj primijetio glasnogovornik HNS-a i još glasnijih pjetlića koji su se nešto uskomešali u svom kokošinjcu….. 
Lijepo čovjek nabraja što se sve u ovoj državi može imati „lažno“ pa je tako naveo i da se u ovoj državi može biti iliti ostati predsjednik parlamentarne stranke čak i nakon što ubiješ nekoliko ljudi, pa i da možeš uzeti pola milijuna od Barišića (čitaj Sanadera) i onda junački pozivati institucije pravne države da žurno ispitaju one koji nisu na prodaju…..
…ups.. sad vidim da to i nije naveo,.. ali ok, evo ću onda ja samo mrvicu dopuniti kolegu glasnogovornika iz prijateljske nam stranke……
Pisati s naknadnom pameti lako je, no premalo je tekstova koji bi PRAVOVREMENO upozoravali na političke pojave i osobe koje valja spriječiti u njihovim nakanama. Primjerice, mediji obiluju tekstovima kritike Sanadera, sada kada je u salcburškom apsu, kada se kobelja u paučini fantazmagorija u koje, i sada vjeruje, i koje će, vjerojatno, širiti (ili pokušati širiti) do trenutka izricanja pravomoćne presude. Ponekad se čovjek pita, ima li uopće smisla otvarati nekome oči, prerano kukirikati kada stvari idu nekom inercijom u smjeru koji nam nije po volji,i kada kao pojedinci, nemamo uvjerljivost i snagu osujetiti nama očigledno krivu politiku i krivu osobu koja tu politiku UPORNO promovira.Uvod je to potaknut zadnjom izjavom Radimira Čačića, predsjednika HNS-a, na obilježavanju 20 godina od osnutka HNS-a u Splitu, mada bi valjalo analizirati njegovo djelovanje u zadnjih godinu dana, zapravo, nakon prometne nesreće u Mađarskoj, od koje je proteklo oko godinu dana.
ČAČIĆ SE NIJE POVUKAO
U moru komentara koji svakodnevno izlaze na raznim portalima i blogovima rijetko koji mi ostane u pamćenju. Iako će ovaj koji ću proslijediti ovdje na pollitika.com ostati zauvijek u mom pamćenju želim da ostane i zapisan na ovim cijenjenim stranicama.
Nekolicina starosjedioca pollitike će vjerovatno među prvima javiti na ovaj članak s komentarom kako ovo nije mjesto za ovu tematiku, nogomet i zbivanja oko njega, i naravno biti će u krivu jer upravo u nogometu u ovoj zemlji politika izvire iz svih pora.
Komentar koji prenosim je objavljen na portalu Slobodne Dalmacije 17. studenog oko 10 sati i odnosi se zbivanja za vrijeme i nakon utakmice RNK Split - Dinamo koja je odigrana 13.studenog 2010 godine i sve one medijske halabuke i mašinerije koja je uslijedila. Autor komentara je Dzokica_Pritiskovic.
---
Rođen sam sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu. Od najranijeg djetinjstva živio sam sa svojom širom obitelji u suterenskom stanu u Podsusedu koji je moja prabaka kao učiteljica dobila od države na korištenje. Nismo imali televizor, već samo neki prastari radio aparat koji je ona donijela iz Krašića. Tamo je kao mlada učiteljica službovala i prijateljevala s tadašnjim krašićkim župnikom Stepincem. Neke od svetih sličica s njegovim potpisom koje sam naslijedio iz tog vremena, čuvam kao obiteljsku vrijednost i danas.
Taj radio bio je moj prvi dodir s muzikom uopće, jer u vrtić nisam išao, a televizor tad još nismo imali.
